Braća Karačić – Sportsko čudo sa Neretve

Rijetkost je u svijetu naći da je jedna obitelj dala trojicu braće koji su uspješni sportaši, a još uz to da su i reprezentativci. Jedan takav slučaj dolazi iz Mostara – obitelj Karačić.

Dva brata Igor i Ivan su se odlučila baviti rukometom gdje su jako uspješni dok se najmlađi brat Goran odlučio za nogomet.

Najstariji Ivan trenutačno je član rukometnog kluba Brest Meshkov. Kako si zadovoljan uvijetima tamo?

- Sigurno poslije Zrinjskog gdje sam započeo karijeru, zatim Izviđača i Borca - klubova gdje sam sticao svoje rukometno znanje odlučio sam se za iskorak u karijeri odlaskom u inozemstvo gdje posljednje 2 godine igram za BGK Meshov. U Bjelorusiji sam prezadovoljan, igram u velikom klubu i uvjeren sam da će se u sljedećih par godina puno govoriti o BGK Meshovu.

Igor je trenutačno član rukometnog kluba Vardar. Svojim odličnim igrama u Makedoniji osigurao je veliku ljubav i povjerenje navijača gdje je jedan od najcjenjenijih igrača. Kako si zadovoljan u Vardaru i koliko mu znaci velika podrška navijača?

- Vardar je jedan novi projek, milionski projekt. Nakon što smo se prošle godine kvalificirali u ligu prvaka u klub je ušao jedan bogati investitor, Sergej Samsonenko. Trenutno je veliko zadovoljstvo biti član Vardara i uživati u podršci naših navijača. Imamo super rezultate, samo da tako i ostane.

Najmlađi Goran je član HŠK Zrinjski Mostar. Trenutno nastupa za juniore Zrinjskog koji bilježe odlične rezultate - jesenji prvaci i u polufinalu kupa gdje si bio najzaslužniji za prolaz protiv Širokog:

- Osvojili smo titulu jesenjskog prvaka sasvim zasluženo, a da bi stvar bila bolja ušli smo u polufinale kupa. To je najmanje bitno što sam ja eto izvukao te dvije utakmice jer mi smo kao jedna obitelj - svaki dan treniramo i Bog nam vraća dobrim rezultatima iako smo imali par kikseva da se već sada odvojimo Željezničaru, a ovako će voditi borba do kraja prvenstva.

Sva trojica braće su reprezentativci. Ivan je član rukometne reprezentacije BIH, Igor je bio član mediteranske selekcije Hrvatske dok je Goran član mlađih reprezentativnih kategorija BIH. Kakve su Vam ambicije i planovi u reprezentaciji?

Ivan: Za reprezentaciju BIH uvijek se odazivam sa zadovoljstvom. Volim da igram za nacionalni tim. Živim za taj dan da odem na veliko takmičenje sa reprezentacijom, to vam sve govori o mojim ambicijama u reprezentaciji.

Igor: Osvojili smo srebro sa pomlađenom selekcijom Hrvatske i tako osvjetlili obraz hrvatskog rukometa. Trenutno se ne opterećujem pozivom u A selekciju. Ako zatrebam izborniku uvijek sam na raspolaganju, ali za sada sve su mi misli usmjerene ka mom klubu.

Goran: Pratio sam ždrijeb za europsko prevenstvo u19 i šanse su nam velike za prolaz - dobili smo grupu sa Francuskom, Makedonijom i Lihenštajnom. Nadam se pozivu selektora - zato se živi, mislim da sam u prijašnjim selekcijama reprezentivnog tima opravdao povjerenje. Ako me pozove selektor Toni Karačić dat ću sve od sebe da mu se odužim dobrim nastupima.

Starija braća imaju velike uspjehe. Jesi li zadovoljan njihovim nastupima i koliko ti znači njihova potpora?

Goran: Da braću pratim neprestano i svaka njihova pobjeda je kao i moja, svaki njihov poraz kao da sam ja izgubio. Njihova potpora kolko mi znači to se ne može opisat jer njihovi savjeti u sportu mi jako puno pomažu jednostavno da nema njih dvojice ja neznam šta bi sada bio u životu.

Najmlađi brat nije krenuo vašim stopama u rukometu nego se odlučio za nogomet. Da li pratite rezultate mlađeg brata i koliko ga podupirete u njegovom nogometnom razvoju?

Ivan: Naravno da pratim , informiran sam o svim događanjima. Podupirem ga koliko god mi vrijeme i obveze dopuštaju, najviše mu za sada pomažem savjetima i naravno kupovanjem opreme.

Igor: Pratimo koliko možemo, ali obaveze nas sprečavaju da mu poklonimo jos više pažnje koja mu je sigurno prijeko potrebna u njegovim godinama, al opet što mu god zatreba tu smo za njega. Meni je iskreno drago sto je otišao drugim putem. Rukomet je stvarno lijep sport, muški sport, ali nogomet je nogomet, i mislim da će se bolje pronaći u njemu. Za sada kako stvari stoje ide dobrim putem, uz malo sreće i uz dobar rad mogao bi daleko dogurati.

Da li pratite stanje u HMRK Zrinjski?

Ivan: Zrinjski pratim redovno. Znam sva događanja u klubu i drago mi je što se klub polako stabilizira u standarnog prvoligaša.

Igor: U BiH nije baš dobro sto se tiče sporta, nije važno o kojem je sportu riječ. Mladi talentirani igrači traže priliku odu van, da napeduju i zarade neki novac od toga, jer naše podneblje to ne može ispratiti. Zrinjski će uvijek biti vezan za mene, i stvarno mi je žao što nema ljudi da više investiraju u sport. Sa malim ulaganjima u rukomet Mostar bi postao grad o kojem bi se naširoko pričalo.

HERCEGOVINA.info