FOTO/VIDEO  Pretučeni navijač HKK Čapljina traži pravdu na sudu

Ovih dana taj slučaj će se naći i na sudu, a sam pretučeni navijač ni dan danas ne može doći do odgovora zašto je pretučen u dvorani na Širokom Brijegu. Pročitajte njegovu priču o tom slučaju koja je došla na redakcijski mail.

Došao sam sa svojim prijateljima na završnicu kupa BiH u Široki Brijeg. Svi mi volimo sport, pa tako idemo,  naravno osvom trošku na utakmice da se malo proveselimo i navijamo za naš klub HKK Čapljina. Prije ove neugodnosti na Širokom Brijegu pratili smo svoj klub  od Republike Srpske pa sve do Sarjeva i Zenice. Obišli smo cijelu BiH, i do taga dana nigdje nije bilo nikakvih ekcesa ili incidenata.

Utakmica je počela lošim suđenjem  po naš klub, i svi navijači Čapljine su prosvjedovali protiv toga. skoro svak se bunio na suđenje u korist Bosne. Ja osobno nikakve nerede nisam pravio, niam bacao nikakve predmete,a nisam bio ni pod dejstvom alkohola što je potrdio i alkotest.

Na poluvremenu utakmice sam vikao na suce susreta i vodstvo kluba KK Bosna,kao što većina navijča na radi navijajući za svoj klub. Mislio sam da je to dozvoljeno uz urednu kupljenu kartu, i napominjem da nikada nisam osuđivan ili kažnjavan u životu.

Svi me znaju tko sam i najgore što sam napravio u životu  je prometni prekršaj. Proputovao sam svjeta, utakmica i svega u životu ,ali od toga što sam doživio u Širokom Brijegu i dan danas imam traume i fizičke posljedice na leđima i glavi.

Pitam se  čime sam  zaslužio kao bivši branitelj ,uredan i uzoran Hrvatski vojnik,a poslje rata profesionalni nogometaš, trener i menager da budem pretučen u Širokom Brijegu. Pitam se zar se ovako privodi jedan građanin ove države, i udara ga se  po cjelom tjelu od glave do pete uz podrugljive riječi koje nisu ni za objaviti. Na video snimci  se može vidjet  gdje me jedan od policajaca njih navlači na sebe a drugi nokautom obara,a poslije na zemlji dobivam više udaraca nogama i pendrekom.

Kad sam uveden u tunel ,nastavilo se sa udarcima po cjelom tijelu gdje sam pao u nesvjest od udaraca, šoka i bolova. Još se sjećam se da sam ubačen u maricu kao vreća, a u policiji sam maltretiran i nagovaran da potpišem nekakve papire.

Liječnika nisam htio u policiji nego sam se javio u ambulantu svom gradu gdje živim. Imam urednu dokumentaciju od liječnika, a i dan danas se lječim od traume koju sam prošao i još uvijek prolazim.

Nsam ničim zaslužio ovakav tretman od strane policije, pa sumnjam da bi ovako nastardao i da sam najveći terorista. Pitam se ako sam bio kriv zašto me nisu priveli kao čovjeka, a ne kao životinju što su i učinili?

Podnio sam tužbu  protiv svih počinitelja ovog  djela prema meni i tražit da se sankcioniraju, kao i odštetu za sve što sam pretrpio. Moju tužbu zastupa  tim odvjetnika kojima vjerujem i nadam se da će pravda konačno izaći na vidjelo dana. Imam još toga  za reći o ovom slučaju, ali ću to ostaviti za suđenje. Želim da ovaj video pogleda i vide kako sam pretučen na jednom sportskom događaju u prijateljskom gradu. Na kraju napominjem da se ne bojim nikoga i  za svoju pravdu ću se boriti do kraja. Pravda mora pobjediti, i nadam se da se nikada nikome neće desiti ono što se desilo meni na utakmici. Sve napisano se može lako provjeriti, a također postoje svjedoci koji će sve to potvrditi.