FOTO/VIDEO  'Kada je izdahnuo, osjetio sam da mu je duša otišla iz tijela'

Ayrton Senna, formula 1
Ovo je priča o njemu.Uvijek je bio totalno drugačiji od drugih. I kada je kao klinac trčkarao ulicama Sao Paola, i kada je kao tinejdžer osvajao nagrade u kartingu, pa kasnije i kao šampion. Veliki šampion. Kao što ona pjesma starih dobrih Vještica kaže, bio je "Totalno drugačiji od drugih".

Vječni Brazilac završio je u besmrtnoj kapsuli ne samo u svojoj domovini, već i u čitavom svijetu. Njegova tri osvojena naslova prvaka svijeta 1988., 1990. i 1991. godine, i veliko rivalstvo s Francuzom Alanom Prostom odveli su ga na pijedestal jednog od najvećih vozača Formule 1 u povijesti. Senna je svoj debi u sportu imao s Toleman timom davne 1984. godine, i nije dugo trebalo proći vremena da završi među najboljim vozačima.

Njegova povijesna vožnja na Velikoj nagradi Monaca 1984. godine plasirala ga je u legendu, u utrci u kojoj je poslao poruku svijetu da dolazi njegovo vrijeme, vrijeme pobjednika. Iako je u toj kontroverznoj utrci osvojio drugo mjesto, legendarni vozač sve je impresionirao stigavši do bodova prosječnim bolidom. Senna je zbog te spektakularne vožnje zaradio nadimak Kišni čovjek. Krajem godine otišao je u Lotus, a svoju prvu pobjedu u Formuli 1 ostvario je 1985. u Portugalu, a potom ih je upisao još 40, dok se 39 puta penjao na pobjedničko postolje. Od 1985. do 1987. godine slavio je u šest utrka. Svojim nevjerojatnim vozačkim umijećem došao je na radar McLarena. Taj prelazak postao je podloga za rivalitet između njega i Prosta kulminirajući nebrojeno puta u zanimljivim utrkama i međusobnim pretjecanjima.

I tu započinje ta priča s Prostom. Iako je Francuz bio nominalno prvi vozač McLarena, Senni to nije značilo apsolutno ništa. On je imao svoj cilj, sveti cilj, a on je glasio osvojiti svoj prvi naslov prvaka i biti najbolji na svijetu. Ne, uopće ga nije zanimalo ništa glede Prosta. Te 1988. godine, Senna i Prost osvojili su 15 od 16 utrka u sezoni. Strašna dominacija ovog dvojca koji su pokorili F1 konkurenciju spomenute godine.

Titulu svjetskog prvaka 1988. odnio je Senna iako je Prost formalno skupio više bodova, i to zbog FIA-inih izmjena u sustavu bodovanja. Naime, te sezone, od 16 odvoženih utrka, u njih 11 dodijeljivali su se bodovi za Svjetsko prvenstvo, dok su preostalih pet okarakterizirane kao utrke za prestiž. Slijedeće godine rivalstvo između Senne i Prosta totalno je eskaliralo i tada dolazi do pravog psihološkog rata.

Oči čitavog svijeta bile su uprte prema njima dvojici, a najupečatljivija utrka i dvoboj njih dvojice bila je Velika nagrada Njemačke 1989, koju je Ayrton osvojio. No, Prost je osvojio titulu svjetskoga prvaka nakon ozloglašenog incidenta u Suzuki, kada je Senna pokušao teško pretjecanje, no obojica su završili u pijesku izvan staze zahvaljujući Prostovom manevru prema Senni koji je bio izvan savršene putanje, za što je Senna doživio velike kritike, no to je bio jedini dio na stazi s realnom mogućnošću pretjecanja u završnim krugovima utrke.Senna se opravdao činjenicom da je znao da, ako ne osvoji utrku, gubi prvenstvo, što je bio razlog njegovog hazarderskog poteza. Javnost je uvijek bila podijeljena oko toga sudara. Jedni su govorili kako je Prost bio u savršenoj putanji, dok su drugi govorili kako je Prost trebao propustiti Sennu pošto je Senna već bio u unutarnjem dijelu zavoja. Godinu poslije, Brazilac je osvojio svoj drugi naslov prvaka svijeta, pobijedivši te sezone u ukupno sedam utrka, a te sezone je osvojio najviše bodova u karijeri, čak 96.


Senna je i slavljenički podignuo brazilsku zastavu poslije osvajanja Velike nagrade Brazila 1991. godine. Legendarni vozač je u svojoj domovini imao (ima) simbol ikone, najvećeg sportaša. Svi su mu se divili, klanjali, svi su htjeli biti kao on. Ali nitko to nije bio. Nikad. Dva uzastopna naslova prvaka dovoljno govore o njegovom karakteru i kvaliteti vožnje. No, tragična sudbina ukazala mu je svoje lice kada se njegov sunarodnjak Rubens Barichello gadno slupao na treningu, izbjegavši smrt za dlaku.

Senna je posjetio Barrichella u bolnici (preskočio je ogradu bolnice nakon zabrane posjećivanja koju su izdali liječnici) te, vidjevši Rubensove ozljede, postao uvjeren kako su sigurnosni standardi u F1 pretjerano niski. Ista to zastrašujuće lice tragične sudbine istoga vikenda pokazalo se u svom punom svijetlu prilikom pogibije austrijskog vozača Rolanda Ratzenburgera, koji je poginuo vozeći kvalifikacije.Ta dva događaja jako su uzrujala Sennu. Ayrton je počeo ozbiljno pomišljati na odlazak iz svijeta Formule 1. Ironijom sudbine, svoje posljednje jutro proveo je na sastanku kolega vozača s ciljem da potaknu FIA-u na hitno povećanje sigurnosti stvaranjem Sigurnosne grupe vozača.

Kao najstarijem vozaču ponuđena mu je uloga predsjednika. U nedjelju, na dan Velike nagrade San Marina u Imoli, Pedro Lamy i J. J. Lehto sudarili su se na samom startu spomenute utrke. To je bila naznaka velike tragedije. Suci su na stazu poslali safety car, sa svrhom usporavanja utrke i mogućnosti uklanjanja dijelova preostalih nakon sudara.

Safety car ostao je na stazi šest krugova, i onda je došao i kobni sedmi krug, krug koji će zauvijek ostati upisan u crnoj povijesti ovoga sporta. Kamera koja je bila postavljena na bolid Michaela Schumachera koji je tada vozio za Benneton, snimila je kako je Sennin bolid dvaput proklizao sa stražnje (nepouzdane) strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje sa staze u zavoju Tamburello i udaranje u gumama nezaštićeni betonski zid.

Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h te da je do udara u zid usporio na 218 km/h, i to u manje od dvije sekunde. Nakon što je Sennin bolid stao, Brazilac je ostao nepomičan u kokpitu. Prvo su u pomoć priskočili vatrogasci. No, nisu htjeli dirati Sennu i riskirati možda i teže ozljede. Iako je Ayrton već bio mrtav. Tada su na scenu stupili liječnici, a slika iz helikoptera prenosila se diljem svijeta dok su liječnici pokušavali spasiti Ayrtona.

Profesor Sidney Watkins, poznati svjetski neurokirurg te sigurnosni i medicinski delegat, kao i vođa medicinskog tima Formule 1 na stazi, izveo je traheotomiju na Senni. No, nije uspio. Senni nije bilo spasa. Nakon toga, izjavio je nešto što će zauvijek ostati upamćeno."Izgledao je beživotno. Podigao sam mu kapke i zahvaljujući zjenicama uvidio da je pretrpio ogromnu ozljedu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na tlo. Nakon što smo to učinili, izdahnuo je i, iako nisam religiozan, osjetio sam da mu je duša otišla iz tijela u tome trenutku".

Do današnjeg dana, niti jedan vozač nije poginuo za vrijeme utrke Formule 1. No, iako su danas bolidi sigurniji nego ikada prije, ne možeš biti sasvim siguran kada voziš pri brzinama od 300 km na sat. No, to su te brzine koje ovaj sport i čine tako uzbudljivim. A Senna je onaj koji je Formuli 1 dao taj posebni pečat. Zato njegovo ime i 21 godinu nakon smrti živi i dalje.

Legendo, zauvijek ćemo te pamtiti.

Obrigado, Ayrton...