Sve je izvjesnije da bi mladi Stočanin Franjo Prce iduće sezone mogao zaigrati u Seria A

Franjo Prce
...s Poljuda, sada na pripreme za novu sezonu polazi s prvom ekipom Lazia! Već je zimus trenirao sa seniorima Rimljana, dočekao i da se nađe na klupi i to u susretu s Juventusom, teško je pojmiti kako je to gotovo direktno s pomoćnih terena Poljuda zakoračio na Olimpico, napraviti takav korak os sedam milja!

Piše: Mario Velić, Sportske novosti

- Ma ne mogu opisati taj osjećaj što sam uopće u istoj svlačionici u kojoj su Bigilia i Candreva, igrači koje sam koji mjesec ranije gledao na TV-u na svjetskom prvenstvu. Ili to protiv Juventusa, na jednoj klupi ja, na drugoj Pirlo, gledam Teveza, Buffona... Strašan osjećaj, ogromna promjena u karijeri, životu . Mogu kazati da su me suigrači sjajno prihvatili, odmah me Senad Lulić sjeo do sebe, Basta i Đorđević "uzeli pod svoje", Cana se ponudio da će mi biti menadžer, ha, ha... - priča dojmove Prce.

Tek mu je 19 godina, velika je stvar trenirati sa seniorima, no do trofeja je prošle sezone došao u mladoj ekipi koju je vodio dobro poznati Simone Inzaghi.

- Pa da, s Primaverom Lazia došao sam do talijanskog Kupa te Superkupa, dok smo u prvenstvu izgubili finalni susret protiv Torina i to tek nakon izvođenja jedanaesteraca. Ja sam, inače svoj pogodio. Pa lijepa je stvar u prvoj sezoni doći do trofeja, šteta što nam je izmakao taj treći...

A da nastupi u mladoj momčadi nisu prošli nezapaženo te da u rimskom klubu ozbiljno na njega računaju svjedoči i naslovnica klupskog magazina kojom dominira fotografija nizozemskog reprezentativca de Vrija i našeg Prce uz naslov "Presenta e futuro" "Sadašnjost i budućnost"! No Franjo ne leti, zadovoljio bi se zasad ostankom u kadru trenera Stefana Polija.

- Prošle sam sezone praktički bio sedmi stoper, sada su neki od njih najavili odlazak ili već otišli, nadam se da bih se mogao pomaknuti u tom redu, biti peti ili šesti... Možda se na čini Bog zna što, ali prvenstvo je dugo, tu je i Kup, igramo i posljednje pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka tako da ćemo u najmanju ruku upasti u Europsku ligu. Znači, bit će utakmica, uvijek ima ozljeda i kartona, nadamo se da će tako biti i koja minuta za mene!

Ljetna pauza, za koju je jedva dočekao da mu prođe, nije mu donijela puno odmora. Tek tjedan dana, svratio je do rodnoga Stoca, ne može Franjo dugo bez kamena, krša, maslina, svoje Hercegovine...

- I bez svoje obitelji! Ma trebao sam malo biti sa svojima, obići rodbinu, predahnuti... No nakon toga sam počeo s ozbiljnim treninzima, radio sam s Matom Radićem koji me trenira već pet godina, tu je i profesor kineziologije Edo Blažević, radije sam surađivao s Ivicom Jakeljićem... Iz Lazia su mi poslali program rada, nisam si mogao dopustiti da ne dođem spreman na pripreme, treba postići dobre rezultate na početnim testiranjima, nametnuti se.

I to ne samo za dres Lazia, nego i naših mlađih reprezentativnih selekcija. Dosad je prošao one od U-16 do U-19, skupio 40 službenih nastupa. Nije teško bilo pogoditi što mu je san.

- Mislim da je to san svakome tko se bavi nogometom, nastupiti za A selekciju. No polako, imam ja još puno posla do toga, još mlađih selekcija. Idem korak po korak, kao što sam kazao cilj mi je ostati u kadru prve ekipe, nastupiti u pokojoj utakmici, sasvim sigurno ću tako ostati i na kadru reprezentativnih izbornika. Pa tek mi je 19 godina, karijera mi tek počinje!

Tudorovi talijanski treninzi

Goleme su razlike između Hajduka i Lazia, to uopće nije sporno, kamp kakav imaju Rimljani malo van grada Splićani samo mogu sanjati. No Prcu su iznenadili i sami treninzi, neki su dijelovi, naročito uvodni, znatno drugačiji od onih koje je imao u Splitu.

- Kod nas su razgibavanja i zagrijavanja trajala po pola sata i više, nizali smo uvodne krugove, mnogo trčali bez lopte. U Laziju se sve to izvodi brže, taj uvodni dio puno kraće traje, rad je intenzivniji. Moram kazati da su u hajduku najsličniji treninzima Lazia bili oni koje sam radio u kadetima dok nas je vodio Igor Tudor.

Drže me kao univerzalca

Prcina predanost je zasigurno i to što bolje igra lijevom nogom. manje je takvih igrača, posebno defenzivaca, pa su ga u Laziju testirali kako igra i na drugim mjestima osim na prirodnom mu centralnog stopera.

- Stavljali su me na lijevog bočnog, trener Inzaghi kazao mi je da sam tehnički potkovan pa da mogu igrati i tu poziciju. meni je najdraže biti centralni branič, stoper, no nije loše kada trener zna da mu možeš po potrebi pokriti još neke pozicije, na cijeni su univerzalci.