Pokopan veliki hajdukovac Matko Ursić: Otišao je prvi jer je najbolji!

...ali da na šonetu u ‘Slobodnoj' iznad imena pokojnika stoji grb Hajduka kao u jučerašnjem broju uz ime pokojnog Matka Ursića, e to se baš i ne viđa.
- Ne pamtim ovakvo nešto, znalo je biti nekih amblema, ali grb Hajduka... ne sjećam se - potvrdila nam je i Marija, jedna od kolegica koja zaprima ‘šonete'.

Krenuvši tim tragom i Ursićeva Makarska bila je puna ‘šoneta' s grbom. Ljubav prema Hajduku živi vječno! Pogotovo u Ursićevom slučaju. Jučer je njihov Matko sahranjen na groblju Male Gospe u Tučepima odakle je porijeklom, poslije ispraćaja na groblju Sv. Križa u Makarskoj, a nakon što je izgubio utakmicu s rakom koju nije mogao dobiti. Petorica njegovih najboljih prijatelja koji se godinama znaju s njim, neki i od malih nogu, ipak su na naš poziv prije pogreba smogli snage da govore o Matku.

- Volio je Hajduk nevjerojatno, bio je enciklopedija Hajduka. Da si ga pitao koja je momčad bila 1972. godine on bi sve igrače nabrojao. Zaslužio je da se i njega zapamti - počeo je priču o Matku i Hajduku jedan od prijatelja Marin Šošić.
- Bio je čovik, nikome ništa loše u životu nije napravio. otišao je prvi zato što je najbolji - rekao je Dario Martinović.
- Ova priča o Matku trebala je biti ispričana i bez Hajduka - uključio se Goran Srzić.
- Nije zaslužio stranicu u novini nego spomenik - priključio se Ante Novak.

A Matko nije za života bio od onih navijača koji su kako bismo u navijačkom i splitskom žargonu rekli ‘šminkeri', koji se vole slikavati u dresu Hajduka na utakmicama, na svakom kantunu. Zato mu sada svi ovako vraćamo, neće se od gore na sve nas naljutiti.
- Bio je onaj pravi navijač, navijač iz srca, ne iz đira. U posljednje vrijeme nije ni mogao na svaku utakmicu, ali je uvijek sve pratio na televiziji. Najdraža utakmica bila mu je Hajduk - Roma, to su bila dva njegova kluba - rekao nam je Marin Šošić.

A sve je krenulo u djetinjstvu.
- S ujakom Jozom koji je tada radio u DVD-u Tučepi je vatrogasnim ‘tamićem' kao dijete znao ići na utakmice u Split, uz sirene. Uz dvije-tri demejane vina ha, ha. Tako je to zavolio - nastavio je priču o Matku Dario Martinović.
- A volio je uz Hajduka i crnu bevandu i Mladena Grdovića - na šalu je malo okrenuo i Šošić.

Zadivljujuća je bila ta vjera kojoj Matko brodio kroz život uz sve probleme.
- Nikada nije rekao da ga boli. Bio je do kraja borac - kazao je Novak.
- Tridesetak ljudi koji su ga znali su me pitali od čega je umro, eto koliko je govorio o bolesti - dodao je Martinović.
- Govorio je uvijek da ima i gorih stvari u životu od bolesti - rekao je Rajko Petrović.

U suzama nas je potom dočekala i Matkovljeva obitelj, pogotovo shrvana majka Marijana. Pričala nam je po njegovoj ‘infišanosti' u balun, Hajduka, ali i sve što je dalmatinsko.
- Volio je Hajduk, ali ne i nasilje, on je bio navijač iz srca. Volio je i Grdovića, Mišu, Cocu... Malo i Velo misto, Prosjake i sinove, obožavao je Mosora. Stalno je citirao sve uzrečice i šale iz tih serija. Volio je balun i Hajduka iz duše, ne zato što je umro, što je moj sin, nego zato što ih je zaista volio.

Posebno pamti lanjski susret Hajduka i Intera na Poljudu.
- Otišao je kupiti ulaznice za svoje prijatelje. Stajao je u redu sa štakom, a red je bio unedogled. Rekao mu je jedan od navijača neka prođe naprijed, no on mu je samo rekao neka, neka, mogu je stajati, samo vi ajte naprijed - prisjetila se kroz suze majka Marijana koja nam je pokazivala i njegovu ploču na koju je postavljao sve Hajdukove članske iskaznice, ulaznice s najvećih utakmica...
- Kada smo išli na tu utakmicu nije htio ni ćuti za kolica, a na kraju je ponio samo jednu štaku - potvrdio nam je tetak Mate.

No, jednom je ipak taj čvrsti zid malo popustio.
- Vidio je na internetu snimku jednog navijača Feyenoorda koji je znao da mu je zbog bolesti ostalo samo par dana života pa se na utakmici pozdravio s igračima, vodio je i navijanje. Matko je zaplakao dok je to gledao. Ali rekao mi je ‘majko nije to što misliš, nego toliko volim stadion, atmosferu, da me sve to ponese' - rekla je majka Marijana.
- Vjerujem da je i on to tako htio, ali nije mislio o tome. Stalno je mislio pozitivno. Liječnici su mu prije četiri godine prognozirali još pola godine života - kazao nam je brat Ivo.
- U početku je dok je išao na kemoterapiju još godinu dana je radio u prodavaonici namještaja. Na kemoterapiji od ujutro u šest, u 11 bi došao kući, a u jedan sat popodne je bio na poslu. Govorio je neka me, neka nešto radim - prisjetio se tetak Mate.

Ideja o grbu u ‘šonetu' došla je od obitelji.
- Nije on razmišljao o tome, o kraju, stalno se spremao na daleko putovanje na SP u Brazil, o Europskom prvenstvu u Francuskoj... - suze su navrle majci Marijani.
- Tako je želio - potvrdio je tetak Mate.

Obitelj i prijatelji su ga za posljednji ispraćaj obukli u trenerku Hajduka.
- Na srcu mu je bila Hajdukova zastava, a zamotali smo ga u bijeli lancun - rekao je tetak Mate. Kada umren umotan u bilo... Prijatelji su Matka koji je ovaj svijet napustio u 25 godini života ispratili kako bi volio, u bijelim majicama s grbom Hajduka i natpisom ‘Što ga više lome to ga volim jače, Matko Ursić 1988-2013', uz transparent Torcide Tučepi poruke koja gađa u sridu ‘Ča je život nego Hajduk'.

A prije utakmice Hajduka i Dinama u subotu njegovi prijatelji će u istim majicama na mulu u Makarskoj zapaliti 25 baklji u čast njegovih 25 godina, dok će na utakmici postaviti transparent u njegovu čast. I zadnja utakmica koji je gledao uživo bila je Hajduk - Dinamo, onaj derbi odgađan zbog kiše na koji je dolazio dvaput. Nakon toga zadnjih mjeseci nije izlazio.
- Nije sve ovo slučajno, kao da je sve planirao da bude baš prije te utakmice - rekao je Novak, a pokojnikov brat Ivo i možda sve i najbolje opisao.
- Od Hajduka je napravio religiju!

Slobodna dalmacija