FOTO/VIDEO  Neki to nikad neće shvatiti: Zrinjski je život i više od toga!

Ultars Zrinjski

Postoje li uopće riječi kojima bi se ta priča mogla ispričati. Mnogi su to pokušali prekrojiti povijest, tako i da danas šalju otrovne strelice prema klubu koji nosi slavno Plemićko ime HŠK Zrinjski.

Danas je mega popularno, pogotovo u bošnjačkim medijima nekoga etiketirati i nazvati svakakvim imenima, i to pada na plodno tlo kod njihovih čitatelja i posjetitelja. Istina se ne može sakriti i što ga više pokušavaju ocrniti i slomiti mi Zrinjski se voli više i više.

Prošli sustav igranje za Zrinjski je proglasio neprijateljskim činom, te su ga isti ugasili, a samo spominjanje njegovog imena bilo je kažnjivo. Neki su glavom platili to što su voljeli Zrinjski, a mnogi su morali pobjeći iz svoje domovine i nikada se više u nju nisu vratili. Jedini grijeh bio im je jer se nisu htjeli odreći svoga kluba i svoga identiteta, Generacije su sanjale slobodu i povratak Zrinjskog na teren. Usprkos represiji tog totalitarnog sustava hrabri i odvažni sačuvali su uspomenu na HŠK Zrinjski koji je u tim vremenima bio puno više od kluba za Hrvate Mostara i Hercegovine.

HŠK Zrinjski je i danas nešto puno veće od kluba i HŠK Zrinjski je sve ono što su generacije sanjale. Nažalost većina nije ni dočekala da ponovo vidi svoj klub, ali su tu sreću imali njihovi potomci koji mogu ponosni na svoje djedove i roditelje koji nisu dopustili da klub padne u zaborav.

Danas je Zrinjski višestruki prvak. Danas je Zrinjski najuspješniji klub ma kako neki pokušavali iskriviti činjenice i sakriti istinu. Potomci onih koji su ugasili Zrinjski su svih ovih godina na aparatima i tlak im se sastaje kada kroz krvave i zamagljene oči moraju gledati silne proslave naslova prvaka pod Bijelim Brijegom.
Zrinjski je danas simbol svega onoga o čemu su maštale generacije Hrvata širom svijeta. I danas Zrinjski ima neprijatelja skoro pa isto kao i one crne 1945. godine kada je ugašen i prognan iz srca svoje Hercegovine. Danas su ti neprijatelji lukaviji, i imaju drugačije taktiku i pristup, a cilj im je da opet ugase klub. Pokušavali su na sve načine da Zrinjski diskreditiraju, ali na njihovu nesreću pobjedu su odnijeli oni koji vole i čuvaju svoj Zrinjski. Danas je Zrinjski klub koji je izašao iz lokalnih okvira i klub koji godinama igra euro natjecanja.

Ne tako davno veliki Jadran Ćela Topić je rekao: Čuvajte Zrinjski samo nam je on ostao. Ove riječi trebaju se urezati u pamćenje svima onima koji vole Zrinjski. Mnogi su u potrazi za boljim životom napustili Mostar i Hercegovinu, ali su sa sobom odnijeli ljubav prema Zrinjskom. Ta se ljubav ne može platiti i živjet će vječno u srcu svih Plemića koji će tu ljubav prenositi svojim potomcima.

Neki možda u Mostaru i danas simpatiziraju neke druge klubove, ali samo se Zrinjski voli u centru Hercegovine. Navijači vole svoj klub, svoje Plemiće i sveto ime bez obzira na to što nemaju stadion kakav imaju klubovi renomea kakav je Zrinjski. To što navijači nemaju stadion sa standardima kriva je lokalna zajednica koja u sport ne ulaže ništa ili skoro ništa.

HŠK Zrinjski je kao najuspješniji nogometni klub u državi zaslužio stadion, ali to je tema neke druge priče koja će se sigurno pričati. Do tada ćemo pričati o svetom dresu, lenti crvenoj i ljubavi koju neki neće nikada shvatiti, jer za svoje navijače Zrinjski je život i više od toga...