Maksimir kao crkva: nije bilo pravog naboja, ni na terenu, ni na tribinama

maksimir po kiši
No, nešto se čudno događa i na tribinama dok igra hrvatska momčad...

Od utakmice s Ukrajinom kao da reprezentaciju Hrvatske prati neka uljuđena i učtiva čeljad. Nema psovanja. Nema vrijeđanja. Nema političkih poruka. Nema čak niti podrigivanja poslije piva. Ovi hrvatski navijači kao da su netom iz crkve izašli...

Već u subotu, na otvaranju utakmice, osjećala se ljubav i trpeljivost na tribinama. Za trajanja himne Kosova nije se začuo nijedan zvižduk. To je vjerojatno jedina od rijetkih (ako ne i jedina) koja u Maksimiru nije bila prebrisana - zvižducima.

Zapravo, gostujućih navijača kao da i nije bilo. Na južnoj tribini maksimirskog stadiona, gdje su bili locirani Kosovari, većina ih je imala na sebi - hrvatske dresove!? Ozračje na stadionu sugeriralo je kao da nekakvo društvo hrvatsko-kosovskog prijateljstva organizira dvodnevno druženje, u sklopu kojega je predviđeno i odigravanje prigodne nogometne utakmice. Bez kvalifikacijskih tenzija, bez natjecateljskog naboja...

Živcirao samo sudac

U nedjelju, domaća je momčad dočekana povicima - hoćemo pobjedu! A vrhunac navijačke strasti bio je (od FIFA-e jedini dopušteni) nacionalni poklič: "u boj, za narod svoj"! Zbila se i jedna situacija kada su domaći navijači negodovali. Čak su i glas povisili. Uspio ih je razljutiti švedski sudac, jer nije dosudio kazneni udarac nakon što je Vrsaljko zaustavljen u prodoru.
Navijačke emocije nisu međutim imale racionalnog opravdanja. Šveđanin je donio valjanu odluku. Prekršaja nije bilo...

Bilo je i komičnih sekvenci. Poput one u 42. minuti kada se Mandžukić ispružio na travnjaku. Svi su očekivali kako će netko od njegovih suigrača loptu izbaciti izvan igrališta ne bi li se Mandži ukazala pomoć. Međutim mangupi u hrvatskim dresovima uporno su se međusobno dodavali čekajući da ovaj ustane. I doista, hrvatski se napadač s mukom osovio na noge, malo je zateturao, a onda iznenada - potrčao!?

- Ovaj je jači od Mamića kad je u sudnici zaboravio štake - čuo se komentar s tribina.

Međutim utakmica je odmicala, a semafor se ‘'zaledio''. Stalno je pokazivao rezultat - 0:0. Inertna igra hrvatske momčadi i pokušaj Valona Berishe u 52. minuti da iznenadi Subašića izazvali su reakciju tribina: Ante, mijenjaj nešto! I doista, tri minute kasnije, Čačić je promijenio čak dvojicu igrača. I spomenuti detalj utakmicu čini nesvakidašnjom. Hrvatski izbornik naime ima ustaljenu navadu mijenjati igrače oko 85. minute.

Dobro da Vida ima repić

Pjesma "Oj hrvatska mati, nemoj tugovati..." zazvučala je poput jadikovke. Kao utjeha što hrvatski nogometaši ne uspijevaju kosovskim prijateljima utjerati loptu u mrežu. A onda eksplozija: Modrićev ubačaj za Vidinu glavu!

- Dobro da ima repić, inače ne bi dohvatio loptu - zaključak je jednog domaćeg navijača.

Vida je s tribina dobio pljesak, a Modrić - ovacije. Dan prije početka utakmice Luka je posredno priznao kako mu je mislima lutala i opcija o oproštaju od reprezentacije (‘'danas nije bitno što sam mislio'', otpovrnuo je Modrić na novinarski upit). Podrška s tribina vjerojatno je kapetanu hrvatske momčadi odagnala i posljednju sumnju glede postavljene dileme.

A u 89. minuti iz tmastih se oblaka povrh Maksimira nakratko prosula - kiša. Netko je povikao:

- Sudac, prekini utakmicu da i sutra dođemo u Maksimir!

Slobodna Dalmacija