Koliko je bilo Hrvata na utakmici? 400! Izvan stadiona se čula samo vaša pjesma'

...vjedočilo jednom od pet najvećih trijumfa reprezentacije na kvalifikacijskim gostovanjima u povijesti. U drugom poluvremenu pogledali smo na golemi semafor; ljepše nije izgledao godinama: Turkey - Croatia 0:3. Travnjakom su šarali plavi dresovi garnirani kockicama, goleme tribine nemilice su se praznile, a iz kuta, negdje gore u visini, pratio ih je mini-zbor:

"Bježite ljudi, bježite iz grada..., jer ovdje igra Hrvatska".

Petra, voditeljica jedne turstičke agencije koja je ostala izvan stadiona, na kraju nas je pitala:

- Koliko je bilo naših navijača? Vani je odjekivala samo njihova pjesma.

U Turskoj, u Istanbulu, kako nam je sjajno dozvala u sjećanje Ivana Mažuranića i Smrt Smail-age Čengića:

'Ni tko šapće, ni tko zbori,

Ni tko pjeva, nit se smije,

Od sto glasa glasa čuti nije.'

Nogometna reprezentacija ponovo nas je učinila ponosnim, osjećali smo se gordo, važni i veliki, 50.000 glasova, od kojih je jedan dobar dio zviždao na Lijepu našu, rsplinulo se u noći koju će hrvatski navijači pamititi. Ali ne zbog turske tuge, nego radi vlastite radosti. Pomalo i neočekivane, ali time još slađe.

Nakon Pireja mnogi više nisu vjerovali niti u Bilića niti u igrače, takav kafkanski preobražaj da od pijuna postanu "sultan i veziri" u samo mjesec dana činio im se teško mogućim. Ali ova ekipa davno nije dala najbolje od sebe i jednom je morala. Svaka čast na izboru trenutka.

- Uh, kad bi bilo 1:1, pili bismo cijelu noć! - razglabalo se među fanovima Vatrenih u dolasku na stadion.

Kako li je tek bilo...

Mnogo toga u utakmici, trijumfu i slavlju asociralo je na Wembley 21. studenoga 2007., jedino što brojnost potpore Hrvatskoj nije tome sličila. Zato su Turci daleko bolje podnijeli poraz od Engleza, s mnogo više respekta prema našoj zemlji i reprezentaciji.

- Briljantna utakmica - kazao nam je djelatnik na stadionu pospremajući TV ekrane s novinarskih mjesta.

Na kraju, malo je tko potencirao da smo se osvetili Turcima, niti je za to postojao razlog, no Hrvatska se riješila razočaranja i nedaća koje su proistekle iz te bečke utakmice. Sad sve skupa treba potvrditi u Zagrebu, da se ne ponovi Dinamov Malmö... Jer posljednje što smo čuli u Istanbulu bilo je "U Zagreb ipak dolazimo po pobjedu, makar i 1:0, za čast, za ponos".

Türk Telekom Arena je daleko, Maksimir je mnogo bliže. Vrijeme je da bude pun, uzvrat se doista ne bi smjelo propustiti.

izvor: sportske novosti