Igor Štimac: Međugorje odiše mirom i ljubavlju, sa svime što je potrebno

Pred Igorom Štimcem i Vatrenima četiri su utakmice do kraja kvalifikacija. Svaki bod sada je posebno važan. Prije negoli što je ovoga vikenda "skočio" u Švicarsku na promociju sina Luke i uoči objave igrača na koje računa za Škotsku i prijateljski sraz s Portugalom, novinari Jutanjeg lista našli su se sa izbornikom u Zagrebu na terasi hotela As.

Izborniče, kako se osjećate?

- Uvijek isto. Nema kod mene promjene raspoloženja, bez obzira na stanje na tablici koje može biti vrlo zadovoljavajuće, iako je naš imperativ prvo mjesto u skupini.

Otišli su Kruno Jurčić i Igor Tudor, je li vas to uzdrmalo kao stručni stožer?

- Ne, jako sam ponosan na njih. Čudno zvuči, ali podsjetit ću što sam rekao na uvodu u zajednički rad da je razlika između bivšeg i sadašnjeg stožera u tome što će iz mojeg izaći pet jako dobrih stožera. U smislu da svatko od nas ima potencijal, kvalitetu i znanje samostalno raditi. Sada se to pokazuje. Eto, jedan je trener Dinama, drugi Hajduka, nadam se da će biti jako uspješni i želim im da to budu. A mi moramo broditi dalje.

Jeste li odlučili tko će popuniti reprezentativni stručni tim?

- Imam iskustvo rada s Mišom Krstičevićem, uvjerio sam se u njegove trenerske kvalitete, između nas je razvijeno prijateljstvo i lojalnost, planiram ga uključiti u rad stožera. Naravno, o tome moram razgovarati s predsjednikom Davorom Šukerom, ali ne vidim nikakav problem. Kasnije, približavanjem kraja kvalifikacija dodatno ćemo širiti stožer.

Nakon deset mjeseci izborničkog posla, što mislite da ste najbolje napravili, a što ste trebali drukčije i bolje?

- Uvijek se može bolje. Nisam od onih koji će reći: "Da opet imam priliku, ne bih ništa mijenjao." Težim tome da sve funkcionira besprijekorno dobro i svi budu jako zadovoljni. I kad pobjeđujete u nizu ima detalja u igri za koje želite da su na višoj razini. Nema veze je li pitanje discipline, ponašanja, realizacije, skok-igre, prekida... O svemu tome razgovaram s igračima i nastojim ispravljati te detalje.

OK, uglavnom ste govorili o prostoru koji postoji za napredak, ali što sami smatrate najvećim dometom u dosadašnjem izborničkom djelovanju? Osim stanja na tablici?

- Otvaranje narodu je naš najveći uspjeh. Ne moj, nego čitave ekipe. Stožera i momčadi. Svi su dali maksimum da se vrati ona strast koja je postojala između navijača i reprezentacije. Taj povratak atmosfere je najkvalitetniji dio našeg dosadašnjeg rada. To se osjetilo i na otvorenom treningu u Osijeku, na utakmici u Gradskom vrtu protiv Walesa, na terenu u Makedoniji kad su igrači pokazali što misle o određenim istupima nekih pojedinaca na tribini, na treningu dan uoči utakmice sa Srbijom, u to spada pobjeda tribina Maksimira u odnosu na Platinija, Surkisa, Uefu i druge koji su došli ovdje soliti pamet pored svih ovih ružnih stvari koje se događaju svugdje, samo ne kod nas, čini mi se. To su naše pobjede. I trebamo samo nastaviti ovako.

'Ajmo se prebaciti na momčad. Koliko je spornih mjesta iliti otvorenih pitanja. Jesu li to i dalje zadnji vezni i lijevi branič?

- Provuče se ponegdje da nismo još odigrali dvije utakmice u istom sastavu. Vjerojatno i nećemo. Nije to klub pa da trebamo imati standardnih 11. Iako, mi posjedujemo skupinu igrača koji su nositelji igre, to je čvrsta stabilna jezgra koju popunjavamo s jednim do dva imena. Što se tiče lijevog braniča, dosta kritika dolazi na račun Strinića, a puno je njih nepravednih. Odigrao je dobrih utakmica. Što je alternativa? Ponavlja nam se slučaj da osporavamo igrača koji nam je trenutačno najbolji na tom mjestu. Probat ćemo i druga rješenja. Zvali smo Manuela Pamića, kad je imao kontinuitet...

Luis Ibanez se sam nudi. Ima li on kapacitete za reprezentaciju?

- Neću prejudicirati, ali zasad nisam primijetio nešto što bi mi sugeriralo da ga treba zvati u reprezentaciju. No, postoji jedan drugi igrač koji mi je u fokusu.

Hrvoje Milić iz Istre 1961? Je li on?

- Može i Perišić igrati lijevog braniča.

Dobro, to ste već spomenuli, iako je Ivan ofenzivac...

- Da, Hrvoje Milić, on je taj. Isto tako zanimljiv mi je i Antonio Milić iz Hajduka, koji može na više pozicija, kao i Tin Jedvaj i Ante Rebić. To su četvorica mladića, uz Halilovića.

Može li Rebić igrati u Premier ligi?

- Prije svega ja ne vjerujem da postoji ta ponuda za njega iz Engleske o kojoj se piše. On sigurno ima kapacitete, ali mora još značajno napredovati.

Je li sigurno da će se Halilović odazvati pozivu?

- Malo je ružno to pitanje.

Ha, još od njega nismo čuli decidiran odgovor.

- Pa on igra za Hrvatsku. Neke stvari ne mogu provariti, prošao je sve uzraste, igra u HNL-u, vezan je ugovorom s Dinamom dugi niz godina. Prirodan slijed kazuje da je to jedini ispravan put. O čemu ja sad trebam razmišljati. Razgovarali smo, sve je napravljeno kao što smo priželjkivali, a sad predstoji ono što nadam se i on žarko iščekuje, a to je da dobije poziv.

Dvojac iz dijaspore Sertić i Hrgota?

- Nadao sam se da će za Gregoryja procedura biti riješena. Možda i bude. Ovo je dobra prilika da ga provjerimo, treba se asimilirati na kvalitetan način.

Branimir Hrgota sada nije u kombinaciji, a zabio je tri gola za Borussiju Mönchengladbach u Bundesligi.

- Pratimo ga cijelo vrijeme, vode se razgovori s obitelji, čovjekom koji ga zastupa i s njim. Kad izrazi spremnost da igra za Hrvatsku, računat ćemo na njega. On je ipak odrastao u Švedskoj, nastupao za sve njihove uzraste... Mi tražimo od drugih da respektiraju nas kad je u pitanju Halilović, zato moramo razumjeti i Hrgotin položaj. Ne možemo stalno tjerati vodu na svoj mlin. Dakle, pričekajmo da se taj čovjek izjasni. Kad se radi o Haliloviću, ja se nemam što ustezati.

Kako to da ste za pripreme izabrali Međugorje?

- Odiše mirom i ljubavlju, sa svime što je potrebno, a imat ćemo kompletne uvjete na raspolaganju. Ponudilo mi se kao idealno mjesto.

Neki su počeli pisati da ste izbornik-svećenik.

- Pozdravite ih. Kažite im da im ne bi bilo loše sa mnom otići prošetati se dolje. Da bi se neki od njih prosvijetlili. Bili bi bolji ljudi.

Nakon što je Manchester City lani osvojio titulu mnogi su isticali da se to dogodilo poslije posjeta Međugorju Roberta Mancinija.

- Vidite što je pogreška, ja ne idem u Međugorje radi nikakvih sportskih uspjeha. Nemam takav poriv. Znači, prioritet mi je duševni mir. Molitva, ali ne za rezultate. Pa i drugi se, recimo, mole za istu stvar. Koja je onda svrha? Bitno je zdravlje u obitelji i da čovjek pronađe balans. Sretan sam što sam to našao. Ako ima onih kojima nije jasno što je tamo moguće naći, najbolje da odu pa da se sami uvjere. Nikome nije škodilo.

Bilo je pitanja kako to da ste izabrali bazu izvan RH nakon što ste za Čatež kazali da više nećete imati pripreme izvan Hrvatske?

- A što u Međugorju žive Slovenci?! Pozdravite i te dušobrižnike.

Škotska dolazi u Zagreb, dosad su u kvalifikacijama bili loši, da nama ne zapapre.

- Ne smijemo se opuštati i dopustiti da nas preuzme euforija. Još smo na početku. Škote nitko nije razbio.

Je li Davor Šuker napravio štetu s pričom da reprezentacija neće tako skoro u Split ili Osijek?

- Vi i ja znamo da Davor nije rekao onako kako je prezentirano u naslovima medija sljedeći dan. Jer da je tako, onda sigurno ne bi nekoliko dana kasnije išao u Split provjeriti kakav je napredak postignut oko detalja koje je potrebno riješiti da bismo protiv Belgije igrali u Splitu. Moja je želja da s Belgijom igramo u Splitu. Sukladno tome Davor je obavio nekoliko razgovora s Upravom Hajduka s ciljem da budemo domaćini na Poljudu, jasno im je rekao što je potrebno napraviti i to dosad nije napravljeno. Ja živim u Splitu i poznajem kako ta sredina funkcionira. Prvo treba svatko sebe srediti, a onda upirati prstom u drugoga. Split i Hajduk imaju fantastičnu priliku, koliko ja znam, a znam puno, da reprezentacija Hrvatske igra na Poljudu odlučujuću utakmicu za SP. Ali se neki trebaju zapitati oko puno stvari koje nemaju veza s Davorom Šukerom. Nisam njegov odvjetnik, no ovo je istina koju je potrebno reći. Jedna od stvari, ako je istina a čujem od relevantnih izvora jest da su video-nadzor i brojači u Maksimiru, gdje ima skoro 50 ulaza koštali 2 milijuna kuna, a da je ponuda koja je sada u Hajduku za 30 ulaza 1,2 milijuna eura. Malo je prevelika razlika. Ne izbjegavam Split, niti ću ga ikada. Igrali smo u Osijeku. Specifična je situacija na relaciji Ministarstva sporta i HNS-a. Pretpostavljam da je utakmica s Walesom bila posljednja na kojoj je vodstvo Saveza preuzelo rizik i svjesno nije poštivalo zakon RH po pitanju sigurnosti na sportskim borilištima. Podvučena je crta i rečeno da se tako neće više raditi. Zar je to teško razumjeti? Zašto netko uporno želi prezentirati da se namjerno zaobilaze Split i Slavonija? Da je Zagreb bitan. Nije Zagreb bitan, nama je važna Hrvatska. Što je problem staviti brojače i video nadzor radi naše sigurnosti. Neka to naprave gradovi koji su vlasnici stadiona, ako žele da im dođu Vatreni.