HŠK Zrinjski: Života moga smisao si ti, neki to nikad neće shvatiti

18.07.2016

Teško je bilo na samom početku. Rat je bjesnio na našim prostorima, malo koga je interesirao nogomet, a još manje navijači.

Ipak zahvaljujući skupini od nekoliko entuzijasta nakon reosnivanja HŠK Zrinjski krenulo se sa stvaranjem navijačke skupine. Grupica od nekoliko fanatika i zaljubljenika u nogomet i Zrinjski osnovala je Ultrase i za kratko vrijeme narasla je u jednu od najmoćnijih navijačkih skupina na ovim prostorima.

Danas ništa više u Mostaru nije moguće bez Ultrasa, koji su bez lažnih fraza i floskula u pravom smislu riječi ponos grada na Neretvi, a i puno puno šire od toga.

Danas dvadesetak godina poslije sjećanja naviru na nogometnu Ligu Herceg-Bosne. U to vrijeme bolje i kvalitetnije lige nije moglo biti. Bili smo sretni da imamo bilo kakvu ligu, te da se i kod nas nakon nesretnog rata igra nogomet. Mnogi su tada tu ligu nazivali kozjom, zonskom i seljačkom... Možda je to uistinu i bilo tako, ali to je bila naša liga.

Na stadion su dolazili samo pravi navijači, a rijetki su išli na gostovanja širom Herceg Bosne. U  tim rijetkima je iz dana u dan bujao ponos, inat i oni nikada nisu odustali od svojih ciljeva. Danas mnogi od njih više nisu među živima, ali sam siguran da negdje s neba  gledaju svoj Zrinjski i uživaju u pjesmama svojih Ultrasa.

Išlo se svakako i svuda po livadama Herceg Bosne, a kada se uspostavila prva zajednička liga Ultrasi su  bili prvi koji su odradili gostovanja u muslimanskom i srpskom dijelu BiH. Može pričati što god tko hoće, ali Ultrasi su prvi koji su probili taj led, a sve ostalo do danas je povijest.

Dani provedeni na stajanju, pravljenje prvih trasparenata, odlazak na gostovanja ostat će urezani u pamćenje do kraja života. Da nije bilo nemilh događaja i represije prema navijalčima vjerojatno bih i danas bili na stajanju, a iako nismo na njemu naša srca su tamo sa najboljim navijačima na svijetu Ultrasima.

Sa stajanja smo otišli zbog policijske represije prema navijačima Zrinjskog. Igrala se utakmica sa FK Sarajevo čiji su navijači došli u Mostar rušeći sve pred sobom. Ultrasi su im stali na put i oni nisu stigli do stadiona, te su pod policijskom pratnjom vraćeni u Sarajevo. Rezime svega je rezime današnjeg stanja u BiH:  Napadači pušteni, oni koji su se branili uhićeni su i osuđeni.

Tada je pala odluka da se za istinu o Zrinjskom treba boriti na drugačiji način: tipkovnicom, slikom i video prilozima. I taj početak je bio težak, možda i  teži od onoga kada su se osnivali Ultrasi. Pomoći ni od koga, a omalovažavanja od svakoga, ono čisto po naški, mostarski.

Korak po korak, godinu po godinu mi smo još tu. Ne znam što će drugi reći, niti nas iskreno puno briga za njih. Što se nas tiče mi smo u svojoj misiji uspjeli. Iza nas je bezbroj članaka o Plemićima, na tisuće fotografija, te stotine video zapisa koje je vidjelo i pročitalo na stotine tisuća ljudi.

Istina o Zrinjskom i Ultrasima dostupna je svima i bit će tako dok se i mi ne priključimo onima gore sa početka priče. Čista obraza uz svoj Zrinjski i uz svoje Ultrase bez ičije pomoći uz konstatno omalovažavanje neprijatelja i lažnih prijatelja.

To više govori o njima nego o bilo kome drugom. I dan danas bi mnogi voljeli da nas nema, da ne postojimo. Ljubav i prijateljestvo se ne mogu kupiti, a još manje prodati, niti za takvo nešto postoje one kreditne kartice iz dosadnih reklama kojima nas zaglupljuju.

Života moga smisao si ti, neki to nikad neće shvatiti...Riječi su iz nove pjesme o Zrinjskom opjevane uoči nastupa Plemića u Ligi prvaka. Tako je bilo prije 22 godine, tako je i danas. Sa istim žarom prate se utakmice u Čapljini, Rodoču, kao i one koje igramo u Ligi prvaka. Neki to nikad neće shvatiti.

Svi ćemo mi proći, Zrinjski i Ultrasi su vječni, oni su život i više od toga. Život proveden na stajanju i iza protivničkog gola. Neprocjenjivo...


loading...