HŠK Zrinjski: Ispod svih tih zastava što vijore postoji mjesto gdje možeš dignuti ruke i pjevati svoju pjesmu

HŠK Zrinjski, Ultras Zrinjski Mostar, Ultras, Ultras - Zrinjski, Ultras Zrinjski Mostar, Stadion HŠK Zrinjski, Stadion HŠK Zrinjski, navijači, Stadion HŠK Zrinjski, Ultrasi

Na našim prostorima tutnjao je krvavi rat, valjalo je sačuvati živu glavu, tako da sport i nogomet nisu skoro nikoga zanimali. Ipak valjalo je živjeti i u ratnom okruženju, pa su tadašnje vlasti odlučile ponovo podići HŠK Zrinjski klub koji su komunističke vlasti ukinule 1945 godine zbog nacionalnog predznaka.

S obzirom na ratne uvjete klub je trenirao i igrao izvan svog Mostara, a čim su se stekli kakvi takvi uvjeti organizirali su se i navijači Zrinjskog. Od tadašnjih nekoliko zaljubljenika navijači Zrinjskog su danas jedna od najvećih , najorganiziranijih i najorginalnijih navijačkih skupina na ovim našim prostorima. Ni tada, kao ni sada potpora klubu nije bila upitna, ali za razliku od tih, ne tako davnih vremena danas je puno više destruktivaca i kritičara među onim običnim navijačima. Tim ljudima nitko ne valja, ni trener, ni igrači, ni uprava, pa ni oni najvatreniji navijači.

Svakom klubu na svijetu takvi navijači nisu potrebni, jer klub se voli kada pobjeđuje, ali i kada mu ne ide, i kada gubi. Konstruktivna kritika je dobrodošla, ali destrukcija nije, niti će ikada biti. HŠK Zrinjski nije klub gdje sponzori i mecene čekaju u redu da bi nešto donirali klubu. Sada kada je koliko toliko klub na svojim nogama i sa kakvim takvim uvjetima za igranje europskih utakmica onda oni obični navijači u najmanju ruku trebaju biti zadovoljni.

Sada ću se vratiti na početak i one godine ponosa i slave. Bili smo sretni da ikako klub postoji da imamo za koga navijati. Nije bilo bitno gdje, kada , protiv koga igra Zrinjski, ali smo bili uz njega. Ti počeci nisu donijeli nikakve rezultate, niti su Plemići u tom periodu išta osvojili, ali to nama navijačima nije bilo bitno. Bitno je bilo imati svoj klub i navijati za njega.

Išli smo na utakmuice za koje smo znali da nas neće pustiiti na stadion. Išli smo na utakmice za koje smo znali da ćemo izgubiti. Išli smo na utakmice ne pitajući se tko je trener i kakva će biti taktika u Gabeli, Odžaku ili Ljubuškom. Bili smo sretni jer smo imali svoj klub čekajući dane kada će se pod Bijelim Brijegom slaviti šampionske titule.

Ti dani su došli. Zrinjski je danas institucija i brand na ponos svih svojih navijača. Navijači su ti koji vole svoj klub i kada se slave titule, ali i kada se njihov klub bori za opstanak. I danas Ultrasi idu na utakmice za koje znaju da ih iz razno raznih razloga neće pustiti. I danas Ultrasi idu na daleka gostovanja na kojima dožive razočarenja zbog slabe igre svojih ljubimaca, ali nikada nisu, niti će biti destruktivni prema svom klubu.

Zrinsjki je život i više od toga bez obzira tko mu bio trener ili tko za njega igrao. Tako je bilo 1905, tako je i danas, tako će biti i 2905.

Tko tako ne misli taj i nije navijač, a onaj tko ne može podnijeti  slabu igru i poraz eno mu Neretve za nekoliko dana se otvara ribolovna sezona pa neka tamo izvoli liječiti živce. Za sve ostale postoji mjesto ispod svih tih zastava što vijore postoji mjesto gdje možeš dignuti ruke i pjevati svoju pjesmu