Hoće li se nakon ovoga još netko pitati zašto je Dinamo miljama ispred Hajduka?

Torcida je nebrojeno puta upozoravala na nepravilnosti u Hajduku, čak i olakšavala posao skautskoj službi Bijelih (ili bolje rečeno skautskog dvojca Mužinić-Džoni) , ali najnovije priopćenje koje su splitski navijači izdali moralo bi više od ičega uzdrmati poljudsku vrhušku. Svedeno pod zajednički nazivnik ono što je Torcida.org objavio pod naslovom "Športsko dioničko društvo s neograničenom neodgovornošću", moglo bi se nazvati - sramotom.

"Ne možemo se efikasno boriti protiv „modernog nogometa", a istovremeno ignorirati zakonitosti njegovog funkcioniranja i postojanje tržišnog okruženja. U nijednom drugom aspektu nismo, niti se ikad mislimo baviti drugim klubovima, jer za nas postoji samo jedan. Međutim, baš zbog tog jednog i jedinog moramo razviti svijest kako nismo sami na svijetu", ističu torcidaši na početku teksta u kojem su se napravili usporedbu poslovanja Hajduka i Dinama u posljednjih nekoliko godina.

Dinamo u polusezoni uprihodi šest puta više od Hajduka!

Precizno je izračunato kako je Dinamo od početka 2006. do kraja 2009. godine, Dinamo je ostvario prihod veći od 784 milijuna kuna. U prosjeku 196 milijuna kuna godišnje, odnosno više od 98 milijuna kuna svakih šest mjeseci.

Pozivajući se na polugodišnje izvješće o radu HNK Hajduk š.d.d., i uspoređujući podatke Dinamova prosječnog poslovanja u polugodišnjem razdoblju s bilancom Hajduka u prvoj polovici 2010., torcidaši su došli do poražavajućih rezultata. U prvoj polovici 2010. godine Hajduk je ostvario minus od čak 25.075.000 kuna. Ukupni šestomjesečni prihodi iznosili su svega 16.950.000 kuna, a rashodi 42.025.000 kuna. Ili u prijevodu, Dinamo u svakoj polovici godine uprihodi šest puta više novca od Hajduka!?

U prvoj polovici 2010. Hajdukov prihod iznosio tek 15 posto od onog za prethodnu godinu

"Hajdukov račun dobiti i gubitka dostavljen Financijskoj agenciji (FINA) pokazuje da su ukupni prihodi kluba za razdoblje 01.01.2009. - 31.12.2009. bili 111.039.930 kn", piše Torcida.org dodajući: "U javnom pozivu za upis i uplatu dionica HNK Hajduk š.d.d. za 2010. godinu je projiciran trend rasta ukupnih prihoda od 5% u odnosu na 2009. godinu. Nasuprot objavljenoj projekciji rasta klupskih prihoda, u prvih šest mjeseci 2010. godine ostvareno je svega 15% prihoda prethodne godine.

"Analiza strukture Hajdukovih prihoda u prvoj polovici 2010. godine ukazuje da je najveći podbačaj planiranih prihoda vezan uz marketinške aktivnosti (minus 35%), a u usporedbi s projekcijom strukture prihoda za 2010. godinu objavljenu u Prospektu HNK Hajduk š.d.d., prihodi od komercijalnog korištenja poslovnih prostora na stadionu Poljud umjesto 12% doprinose sa svega 5% udjela i to u višestruko manjim ukupnim prihodima u odnosu na planirane." Uzevši u obzir ovaj podatak i novčano stanje kluba, logično je zapitati se prijeti li to možda Hajduku sudbina Cibone, čija se uprava pred bankrotom također žalila na maleni prihod od poslovnih prostora.

Da, i to je moguće u Hajduku: Ugled kluba (čitaj: burzovni indeks) rastao, love nigdje

"Utočište u bijegu od odgovornosti Kerumova družina ne može pronaći ni u hrvatskoj gospodarskoj krizi ni u globalnoj recesiji jer", kako objašnjavaju torcidaši, "burzovni indeks Hajdukovih dionica porastao je za 37,8 posto": Pojašnjeno, dok je ugled kluba rastao, love je bilo sve manje. "Od 1. listopada 2009. do 31. listopada 2010. Dinamo je uprihodio 251 milijun kuna, a rashodovao 179 milijuna kuna, što je plus od 72 milijuna kuna. Na globalnoj sceni, burzovni indeks STOXX Europe Football, koji prati kretanje cijena dionica europskih nogometnih klubova izlistanih na burzi, u 2010. godini skočio je za 37,8 posto. Znači da se i na hrvatskom i na europskom nogometnom tržištu itekako može pozitivno poslovati i podizati vrijednost kluba, samo kada se želi i zna kako."

Dinamov kapital na 31. prosinca 2009. dostatan je za kupnju većinskog paketa Hajdukovih dionica!

"Kako bijeli salon ne bi bio potpuno crn, Svagušinu su upravu u raznim poltronskim napisima još početkom godine počeli nagrađivati pljeskom za odlučne poteze smanjenja ugovora i financijskog tereta plaća. Ipak, brojke su neumoljive i neupitno razotkrivaju svu demagogiju dodvorničkog novinarstva o učinkovitosti Svagušine racionalizacije poslovanja. Kao rezultat Svagušine akcije svođenja plaća na realnu mjeru, imamo činjenicu da sveukupni prihodi kluba u prvih šest mjeseci 2010. godine nisu dostatni čak ni za pokrivanje plaća igračima (19 milijuna kuna), treneru (3,2 milijuna kuna) i ostalim djelatnicima (3,7 milijuna kuna) za isti vremenski period. Izostanak prihoda za pokrivanje ostalih operativnih troškova ili akumulaciju dobiti za potrebe budućih kapitalnih ulaganja bolje da ni ne spominjemo. Nasuprot Hajduku, akumulacija dobiti nije strani pojam na Maksimiru. Dinamo je tako 2007. godinu završio u knjigovodstvenom plusu od 140,5 milijuna kuna, da bi sa 31. prosincem 2009. godine imao kapital vrijedan 164 milijuna kuna što je i više nego dostatno za kupovinu većinskog paketa Hajdukovih dionica. Ove brojke ne navodimo u bojazni da će Hajduk postati meta neprijateljskog preuzimanja od strane konkurencije, već kako bi dočarali ogromnu financijsku disproporciju Poljuda i Maksimira koja se nažalost iz dana u dan sve više povećava."

"Ne glorificiramo rezultate i sposobnost menadžmenta koji ostvarenju svojih sportskih i poslovnih rezultata nije podredilo zakonitost, transparentnost i etiku upravljanja"

Poražavajuće brojke za Hajduk svakako, što naglašava i Torcida.org ističući "kako navedenim činjenicama ni u kojem slučaju ne glorificiraju rezultate i sposobnost Dinamovih čelnika već se isključivo bave komparativnom analizom prihoda i rashoda iz financijskih izvješća":

Da budemo posve jasni, kao grupa koja istinski vjeruje u vrijednosti utkane u još uvijek NEUSVOJENI Kodeks upravljanja Hajdukom, svoje iskreno poštovanje mogli bi iskazati samo prema menadžmentu koji ostvarenju svojih sportskih i poslovnih rezultata nije podredilo zakonitost, transparentnost i etiku upravljanja, odnosno kojem cilj ne opravdava sredstva, što u ovom konkretnom primjeru svakako nije slučaj."

Organizacijski grijesi europskih utakmica: Nepoštivanje sigurnosnog protokola Uefe, nedopušteni broj ulaznica u prodaji, neovlaštene kamere na tartan stazi...

Usprkos nastupu u Europskoj ligi, torcidaši ne očekuju poboljšanje situacije na financijskom planu niti od druge polovice 2010.: "Izravno od UEFE možemo očekivati oko 10 milijuna kuna prihoda (180.000 eura za igranje u 3. pretkolu i play-off rundi Europske lige, 600.000 eura za plasman u skupinu, 50.000 eura za svaku odigranu utakmicu u skupini bez obzira na rezultat, 120.000 eura za pobjedu nad Anderlechtom te oko 130.000 eura iz marketinškog poola Europske lige). Oko 10% prihoda od UEFE vratiti će se natrag u Nyon, jer nas je u istoj polusezoni UEFA kaznila s ukupno 127.000 eura, odnosno oko milijun kuna, što uključuje kazne za pirotehniku, ali i niz krupnih propusta u organizaciji susreta na Poljudu, poput nepoštivanja sigurnosnih protokola UEFE, nedopuštenog broja ulaznica puštenih u prodaju, neovlaštenih kamera na tartan stazi kojima je omogućeno snimanje utakmice bez dozvole UEFE, pa sve do prevelikog broja žutih kartona u utakmici protiv Dinama u Bukureštu. Nadalje, pozitivni učinak nastupa u Europskoj ligi u velikoj će mjeri anulirati nedostatak prihoda od generalnog sponzora u drugoj polovici godine. Naime, 30. lipnja 2010. istekao nam je sponzorski ugovor s INA-om težak 7 milijuna kuna godišnje, a Hajdukova uprava nije bila u stanju pronaći novog generalnog sponzora punih šest mjeseci."

"Svagušino poimanje rezanja troškova - udaljiti igrače uz neminovni pad i njihove natjecateljske forme i tržišne cijene, a zatim otpustiti takav igrački kadar bez odštete i uz izdašne otpremnine"

Transferi su posebna boljka - dok je poznato kolike je milijune od istih uprihodio Dinamo, Hajduk je svoje igrače često davao u bescjenje, a tog itekako poznatog "običaja" nije se odrekla ni Uprava predvođena Joškom Svagušom.

"Ni na rashodovnoj strani ne možemo očekivati neke dramatične financijske prevrate. Istina, nakon lipnja ostali smo bez Josipa Skoke kojem je istekao ugovor. Prodali smo Borisa Pandžu u belgijski Mechelen po Svagušinoj povlaštenoj tarifi (Hajduku efektivna zarada od 10.000 eura, a Širokom Brijegu 340.000 eura). Vejiću je smanjen ugovor, a Ibričiću povećan za oko milijun kuna po sezoni. Florin Cernat, Anthony Šerić i Vjekoslav Tomić pušteni su u novi turski prvoligaš Karabükspor, a Darijo Jertec u Al Faisaly u Saudijsku Arabiju po modelu koji se temelji na Svagušinom poimanju rezanja troškova - udaljiti igrače iz momčadi uz neminovni pad i njihove natjecateljske forme i tržišne cijene, a zatim, nakon šest mjeseci, otpustiti takav igrački kadar bez odštete i uz izdašne otpremnine upisane u zadužnice koje u ratama stižu poljudskoj blagajni na naplatu."

U svojem tekstu Torcida.org nije zaobišao ni splitske sportske novinare, a posebno ih čudi (boli) retorika Keruma, Svaguše i ostalih koji su sudjelovali ili sudjeluju u rukovođenju Hajdukom. U ostatku priopćenja pročitajte kakav su odjek među istinskim Hajdukovim fanovima izazvale izjave Željka Keruma kako "ne ide na utakmice ni ne zna 90 posto igrača" ili Svagušine riječi kako je "gubitak od 25 milijuna kuna realan" i zbog čega su skandalozne usporedbe poslovanja Hajduka s onim gradskog Vodovoda i kanalizacije:

"Ne čudi da su financijski debakl u Hajduku, oni najodgovorniji, prokomentirali jednako odgovorno kako su klubom i gospodarili"

Doista ne znamo kojom matematikom se rukovode gospoda Reić, Alfirević i ostali Pulitzeri kad u Svagušinim financijama vide išta nalik stabilizaciji. Nakon završetka procesa preoblikovanja i isplate svih vjerovnika, na Hajdukovom računu ostalo je preko 50 milijuna kuna. Samo dvije godine kasnije, Kerumov rojalizam u liku i djelu splitskog kralja peciva i slastica, trogirskog kralja mesnica, solinskog kralja keramičkih pločica i ostalih okrunjenih i neokrunjenih Hajdukovih dželata, suočio nas je ponovno s prosjačkim štapom i strepnjom od mogućeg stečaja. Stoga ni ne čudi da su financijski debakl u Hajduku, oni najodgovorniji, prokomentirali jednako odgovorno kako su klubom i gospodarili.

Željko Kerum je svoju arogantnu retoriku od prije godinu i pol dana: „Ja sam šef, ja i moja stranka postavit ćemo svoje ljude u Hajduk i vi nam ništa ne možete", ovom prigodom zamijenio nesuvislim pokušajem izvlačenja: „Nisam kriv, nisam se miješao u rad Hajduka, pa ja uopće ne idem na utakmice, čak ni ne znam 90 posto igrača. Što dalje? Ne znam, nemam pojma." Baš kao da slušamo Novi zavjet i Evanđelje po Mateju: „Kada Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

Svaguša: Nismo mogli izbjeći gubitak od 25 milijuna kuna

Joško Svaguša nije previše iznenađen fijaskom kojeg je ostavio iza sebe, baš kao što to nismo ni mi. Svoj uradak je potkrijepio riječima: „Situacija je normalna, gubitak od oko 25 milijuna kuna je realan i jednostavno ga nismo mogli izbjeći. Jedno je izvješće rashoda i prihoda, a drugo likvidnost. Hajduk je likvidan i redovno podmiruje svoje obveze." O Svagušinoj vjerodostojnosti i iznimnoj Hajdukovoj likvidnosti najbolje svjedoči nemogućnost pravovremene isplate plaća radnoj zajednici za mjesec studeni 2010. godine kao i opomena Grada Splita poslana na adresu Hajduka zbog neplaćanja dva milijuna kuna duga za komunalnu naknadu.

"Usporedba Hajduka s gradskim Vodovodom i kanalizacijom nije ništa drugo nego bogohuljenje"

Antonio Kardum, bivši Hajdukov član Uprave zadužen za financije, prokomentirao je 25 milijuna kuna minusa pomno biranim riječima: „Hajduk još i dobro stoji u usporedbi s Vodovodom i kanalizacijom koji se nalazi u puno gorem financijskom stanju". Kakva utjeha?! Kao da su gradski Vodovod i kanalizacija osvojili pet uzastopnih naslova nogometnog prvaka Hrvatske, ostavili Hajduk s 96 bodova razlike u posljednjih pet prvenstava, odigrali 48 službenih europskih utakmica u posljednje četiri godine i istovremeno uprihodili preko 100 milijuna eura. Naposljetku, teški nemar i nesavjesno upravljanje možemo barem pokušati sankcionirati i u okviru hrvatskog pravosuđa, ali nam je iskreno žao što na ovu Kardumovu usporedbu ne možemo primijeniti irsko zakonodavstvo koje predviđa 25.000 eura kazne za bogohuljenje, odnosno „svako vrijeđanje bilo čega svetog u bilo kojoj religiji, a koje bi moglo izazvati bijes u značajnom broju sljedbenika". Da gospodine Kardum, svaka usporedba Hajduka s gradskim Vodovodom i kanalizacijom za Torcidu nije ništa drugo do bogohuljenje! Uostalom, kao i vaši ostvareni rezultati.