Heroj Torcide: Nema u Mamića tih para za kupiti hajdučku ljubav

Činjenica da je, unatoč interesu svog dosadašnjeg kluba Osijeka, odbio ponudu Dinama i Zdravka Mamića izazvala je gotovo pa histeriju oduševljenja među Hajdukovim navijačkim pukom toliko da ne bi bilo iznenađenje kada bi mu Torcida samo zbog tog čina dodijelila svoj trofej Hajdučko srce, piše slobodna dalmacija.

Proteklih mjesec dana lomila su se koplja oko mladića iz Orašja, rođenog 11. studenoga 1991. godine u Brčkom, koji je u Gradski vrt stigao prije šest godina. Pionir BiH prvoligaša Orašja upravo je bio završio osnovnu školu, kada je osvanuo u Gradskom vrtu na probi. Roditelji su mu, kao i starijem bratu odredili nastavak školovanja u Osijeku, a za talentiranog nogometaša dodatni izazov bio je doći u jedan od najboljih hrvatskih klubova s izvrsnom Školom nogometa. Pokazat će se šest godina poslije da je Maglici Osijek bio samo odskočna daska, kao uostalom i brojnim drugim mladim nogometašima.

Zabijajući za bijelo-plave, on je vjerojatno samo maštao o tome kako će jednoga dana tako zabijati i za splitske ‘bile', no vješto je to držao za sebe, jer je znao da mu ljubav prema Hajduku, kao uostalom i Dinamu, ne bi donijela ništa dobro u Osijeku. Otac mu je navodno veliki hajdukovac, pa je ta ljubav zahvatila i sina, koji je odlučio ugrabiti prvu priliku da se dočepa Poljuda i iskoristiti činjenicu da je Osijek u financijskoj gabuli, da mu je dužan nekoliko plaća (u Osijeku tvrde da je riječ o dvije-tri plaće, a Magličini menadžeri poručuju da je to sedam plaća, op.p.). Hajduk i nitko drugi.

Minirani Hertha i Dinamo

Uostalom, u jednom od svojih intervjua s početka karijere Maglica je izjavio kako mu je uzor upravo otac, koji je također bio nogometaš, a kad još k tomu i hajdukovac, onda dileme nije bilo. Odluku je Maglica donio u dogovoru s roditeljima i menadžerima, pa je tako prema riječima Osijekova predsjednika Zdravka Josića ‘miniran' i njegov transfer u berlinsku Herthu. Josić ga je stoga brže-bolje odlučio usmjeriti prema Maksimiru - dobro utabanom stazom kojom Osječani već godinama idu. U Wilsonovu bi tako stiglo 400 tisuća eura, a Osijek bi se riješio nezadovoljnog igrača, kojemu čini se do tog kluba nije ni stalo.

Njegovo je srce oduvijek kucalo u smjeru juga, a to je čini se u konačnici i presudilu kada je odlučio Mamiću poručiti: Ne zanima me Dinamo. Nije u šoldima sve.

Bilo je tu i zakulisnih igara, pa se u cijelu priču navodno u jednom trenutku uključio i Davor Šuker, koji je također htio Maglicu usmjeriti prema Dinamu, što je izazvalo bijes u Dalmaciji. Na kraju se ipak sve završilo korektno, pa je Hajduk pristao platiti odštetu od otprilike 300 tisuća eura za igrača kojemu se u suprotnome smiješilo nekoliko mjeseci na tribinama, s obzirom na različita tumačenja Osijekova duga prema njemu.

Iako će mnogi reći da je kod Maglice prevladala ljubav prema splitskom klubu, dio razloga, možda i presudnijih, ipak treba tražiti u nekim drugim elementima. Magličin odabir je zapravo iznimno pragmatičan. Iako mlad i talentiran, s određenim prvoligaškim iskustvom, Anton je svjestan da u Dinamu ne bi imao što tražiti. Maksimirski napadački korpus trenutno je takav da bi se on teško probio do udarne postave, a za igrača u njegovim godinama to bi moglo biti pogubno. Osim toga, brojni su Osječani proteklih godina prošli kroz Maksimir, a malo ih je ostavilo dublji trag.

U Poljudu brže do ‘devetke'

S druge strane u Splitu mu se otvaraju velike perspektive. Hajduk je deficitaran s napadačkim kadrom, još ako prodaju Antu Vukušića, Maglica zapravo neće ni imati pravu konkurenciju za mjesto u sastavu. Doduše, ima jedna kvaka i s Osječanima u Hajduku. Gotovo svi koji su tamo završili proteklih godina na kraju su s ‘bilima' završili na Arbitraži. No, Maglica se može nadati da mu se to neće dogoditi, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog odbijanca kojeg je proslijedio Mamiću.