Filip Vasilj: San mi je braniti za reprezentaciju

filip vasilj

Da jabuka ne pada daleko od stabla, istina je koju potvrđuje i priča mladog Filipa Vasilja. Sin proslavljenog hrvatskog reprezentativca, vratara Dinama, Zagreba, Varteksa, Konyaspora i naposljetku Širokog Vladimira Vasilja, Filip, jedan je od najboljih mladih vratara u državi.

Na neugodnim terenima Federalne Lige ovaj mladić sa svojih nepunih 20 godina najbolji je vratar lige, golman koji je u 15 kola primio samo 12 pogodaka te čak sedam puta svoju mrežu očuvao netaknutom.

U svakom slučaju jedan je od najzaslužnijih za odlične rezultate HNK Čapljina u prvoj polusezoni Prve Lige Federacije. Inače i stariji brat Nikola je vratar i čuvar je mreže ukrajinske Zorye iz Luhanska. Junak naše današnje priče je u jako malo godina imao dosta dug i šarolik put, za one koji ne znaju Filip je prošao sve mlađe reprezentativne selekcije BiH a za SportSport.ba otkriva kako je sve počelo, te još podosta toga.

Filipe, odabir pozicije sam po sebi i nije bio toliko težak s obzirom na oca koji je bio sjajan vratar?

„Ma da, bilo je lako odlučiti se za to gledajući tatu i brata“, govori Filip za SportSport.ba i dodaje:

„Iako, primarno sam počeo kao igrač, ali je na nekom turniru još u kategoriji Limača nedostajao vratar, ja sam stao među vratnice, tata je bio na tribinama i samo ću reći da poslije te utakmice više nikada nisam zaigrao kao igrač. Jednostavno je bilo suđeno da budem vratar. Počeo sam u HŠK Zrinjski gdje sam došao kao dječak od nekih 10-ak godina. Išao sam u školu u rodno Međugorje i vozario na treninge u Mostar. Sjećam se da je autobus polazio u 7:15 h iz Međugorja a trening je bio u 9: u Mostaru pa sam s obzirom na blizinu mjesta po dolasku u Mostar provodio skoro 2 h sam po gradu dok trening ne bi započeo. U Zrinjskom sam se zadržao do ulazne godine u juniore pa potom otišao u zagrebački Dinamo gdje se nisam predugo zadržao, možda nešto više od pola godine. Otamo sam prešao u Lokomotivu gdje sam zasad proveo svoje najbolje sportske godine, igrao sam juniorsku ligu prvaka, osvojio prvenstvo Hrvatske i igrao finale Kupa. U tom periodu branio sam i na EP U-17 za reprezentaciju BiH što je za naš nogomet bio veliki uspjeh jer smo bili prva generacija koja je otišla na Europsko prvenstvo. Poslije tog iskustva sam proveo neko vrijeme u NK Imotski odakle sam došao u HNK Čapljina“.

Prošao si kroz ruke mnogih vratarskih trenera, od kojih si naučio najviše?

„Da, bilo ih je dosta, u Dinamu me dočekao Silvio Čavlina, a u Lokomotivinim omladinskim pogonima Mario Jozić koji je vrhunski trener. U seniorima sam radio i s Darkom Horvatom. Imao sam sreću da sam imao sjajne trenere koji su uz to bili još bolji ljudi“.

Spomenuo si reprezentaciju, prošao si skoro sve mlade selekcije Bosne i Hercegovine?

„Da, prošao sam sve od U-15, do U-19 selekcije. Za mene je to ostvarenje sna, zaigrati za svoju reprezentaciju. Kroz te nastupe sam sakupio zaista dosta iskustva igrajući protiv velikih nogometnih reprezentacija i sjajnih igrača koje su imale u tim selekcijama“.

Put te doveo u HNK Čapljina u Prvu Ligu Federacije BiH koja je na glasu kao izuzetno teška liga. Kako si se snašao, brojke kažu – odlično? Statistički si najbolji vratar lige, samo 12 pogodaka u 15 utakmica.

„Eto, tako se poklopilo. Svakako su za te podatke zaslužni i moji suigrači. Od početka smo nekako kliknuli, prava smo klapa i od početka sezone je to sve krenulo kako treba pa se nadam da ćemo u nastavku prvenstva nastaviti tamo gdje smo stali. Osjećam da u ovoj sredini dobivam iskustvo koje mi je potrebno i da stasavam u pravog vratara“.

Filipe, dokle sežu tvoje ambicije?

„Iako je polusezona koncentriran sam samo na svoj klub HNK Čapljina, volio bih ostati tu do kraja sezone. Ambicije imam svakako i da budem iskren one su velike. Po meni je najvažnije da nigdje ne žurim i da idem korak po korak. Za koji dan ću tek napuniti 20 godina tako da mi se nigdje ne žuri. Mislim da mi je potrebno još iskustva i mislim da sam u pravoj sredini za skupljanje istog. Federalna liga za igrača koji ima 20 godina je dobra okolina za razvijanje.”

Otac vratar, brat vratar, ti vratar. Kako je mami s tri vratara u kući?

„Haha, a nije joj bilo baš zgodno. Bilo je smiješnih scena, kada bi sva trojica dolazila s treninga kući mokri, blatnjavi, pokisli. Nije joj lako non stop prati i peglati za nama, kod kuće znamo često pričati tonom kao da smo na vratima. Opet, koliko god da joj zna biti nezgodno, vjerujem da joj je drago i da je ponosna na nas“.

Osim tate i brata, postoje li za tebe još kakvi uzori u vratarskom svijetu?

„Nekako sam najviše gledao i pokušavao „skinuti“ Manuela Neuera, njegove izlaske s vrata, pošto sam sličan tip vratara pa mogu reći da je on svakako najveći uzor. Od domaćih vratara najviše cijenim Luku Bilobrka i Ivana Brkića“.

Nisi jedan od onih „ogromnih“ vratara koji imponiraju velikom visinom, je li ti to kad stvaralo pritisak s obzirom na pogrešne stereotipe koji vladaju o vratarima?

„Da iskren budem jeste malo ispočetka, mislio sam ako nisam visok preko 195 cm da neće biti ništa od mene, da me neće nitko htjeti. No vremenom sam skrenuo pozornost s toga, vremenom sam shvatio da to uopće nije važno, nego je važno ili jesi ili nisi. Ili imaš talenta ili nemaš. Mislim i da moje brojke s polusezone nešto govore o tome. Držim se svoga cilja i kursa a takve stvari me više uopće ne opterećuju“.

Zimsku pauzu ćeš kratiti na futsal terenima, naime, saznali smo da je za zagrebački malonogometni turnir „Kutija Šibica“ prijavljena ekipa naziva „Krešimir Bandić“ u spomen na pokojnog Ketu. Kako saznajemo u tom timu bit će još nekih poznatih premijerligaških nogometaša?

„Ketu sam jako dobro poznavao, skupa smo trenirali i sve to što se dogodilo još ni ja ni svi koji smo ga znali nismo do kraja svarili. Istina je, zaigrat ćemo na tom legendarnom turniru pod tim imenom, mislim da je to najmanje što možemo učiniti u spomen na njega. Jako sam ponosan što sam dobio poziv da branim u toj ekipi“. kazao je mlađahni Filip Vasilj za SportSport.ba.

Filip će 22. 11. napuniti 20 godina i s obzirom na radnu etiku i kvalitete, te naposljetku godine ovog mladog vratara, uvjereni smo da je pred njim svijetla budućnost i da su najbolji dani njegove karijere tek ispred njega.