Dok izbornik Sušić mudruje na djelu relativizacija poraza u još jednoj povijesnoj utakmici: Može biti, al' ne mora značiti

...u Brazilu, najzad su dočekali (pre)rani povratak nogometne selekcije. Cvijećem ih je dočekala koja stotina najvjernijih, može se pretpostaviti kakav bi bio ugođaj da su konačno dobili jednu „povijesnu utakmicu".

Jasno mislimo na susret protiv Nigerije. Ali nisu, pa su sada tu gdje jesu. Još i prije povratka počela je relativizacija neuspjeha, u što se u suštini pretvorio nastup okončan na prvi pogled ne lošim - trećim mjestom u skupini.

Argumenti su različiti od onih koji polaze da svako ima „pravo na slab dan", pa do totalno anahronih, koji nastup kite najvećim uspjehom u povijesti bh. nogometa!? Pa, kako nastup u Brazilu neće biti najveći uspjeh, kada je iza nogometne bh. vrste koliko me memorija služi, osam neuspješnih kvalifikacijskih ciklusa što za europske, što za svjetske smotre?! Dakle, ranije su bili ili puki sudionici ili su u doigravanjima gubili tzv. povijesne utakmice. Tim i takvim teoretičarima oči se mogu „otvoriti" podsjećanjem na pogodak Izeta Hajrovića protiv Slovačke u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, 12 minuta prije kraja utakmice! Da nije bilo tog s obzirom na razdaljinu, slučajnog pogotka, BiH Brazila ne bi ni vidjela. Dakle, bh. nogometna vrsta je povijesni uspjeh postigla već samim plasmanom na najveću nogometnu smotru. Što nije napravila korak dalje od prve pobjede na 'mundijalima' za to su krivci u prvom redu izbornik i nogometaši.

Istina neki navode i opstrukcije unutar Izvršnog odbora NS BiH koji su paradirali po Rie de Janeru i praćakali se na Copacabani, neopterećeni brigom oko reprezentacije. U tvrdnje ne sumnjamo, međutim, ako ranije nisu izrečene - recimo u vrijeme završnih priprema, ne piju vodu. Dakle, ostaju nam igrači i izbornik koji su ako prihvatimo malo pređašnje tvrdnje, djelovali u otežanim uvjetima. Izbornik, neosporno veliki igrač, padao je na malim stvarima i zato svima koji su drukali za njih, a to je praktično cijeli Balkanski poluotok, pa i šire, ostaje žal za propuštenim. Umjesto utakmice protiv Francuske, možete zamisliti koji bi to dernek u Bosni bio, ispred njih su bili mali ekrani.

Što spočitavamo izborniku, ukratko - nespremnu reprezentaciju čija polovica igrača se opet na jednoj „povijesnoj utakmici" (Nigerija), teško kretala, zatim nedostatak autoriteta - najlošije na toj utakmici - Spahića i Misimovića, uopće nije zamijenio, pa odsustvo kuraži slabu Argentinu nije napao, već je s obzirom na kasne izmjene, izgleda čuvao nepovoljan rezultat. I to što je forsirajući bratića ispao dobar „amidža", također mu je minus. Što se može predbaciti igračima - puno, ako se zna da su uz vratara Begovića, najbolji bili početnici u reprezentaciji Muhamed Bešić i Toni Šunjić! Treba li tome nešto dodati?

Poslije utakmice protiv Irana koja je pokazala koliko toga je propušteno, naš izbornik je na upit o povlačenju počeo filozofirati tvrdeći: „Lijepo je nekada biti slobodan, a ja sam sada slobodan i odlučujem sam o svojoj sudbini. To je moj odgovor. Ne mogu reći u ovom trenutku ni da ostajem, ni da odlazim!" Dakle, može biti, al' ne mora značiti! Nakon što su obznanjena primanja trenera naš odgovor je - između Vahinih milijun dolara godišnje i Safetovih 350.000, na osnovu nastupa i 'umjetničkog' dojma, bez dvojbi plaćamo sedmoznamenkasti iznos! To je razlog zašto Sušić ne treba premišljati - nego ići! Zabrljao je veliku priliku.

Dušan Musa