Čitlučanin Ivan Prskalo: Ja sam napadač kojeg traži Hajduk

prskalo

Denisa Pavlovića netom nakon potpisivanja trogodišnjeg profesionalnog ugovora s "bijelima". Nakon što je tada iza njega bila tek sezona kaljenja u trećoj ligi u Hajduku II pred odlazak na posudbu u Sesvete, dvadesetogodišnjak iz Čitluka nam je tom prilikom rekao.

- Idem u Sesvete da se kao najbolji strijelac druge lige izborim za povratak u Hajduk - u toj situaciji prilično hrabro je "ispalio" Prskalo.

Ali rečeno - napravljeno. Šest mjeseci kasnije Prskalo je uvjerljivo najbolji strijelac Druge HNL, a Hajduk ga je odlučio povući na pripreme. Najefikasniji topnik lige zabio je 12 golova u 19 nastupa za Sesvete. Prvi pratitelj Rijekin Nigerijac na posudbi u Šibeniku Theophilus Solomon zabio ih je devet.

Prepolovio posudbu

- To mi je bio cilj koji sam od početka zacrtao, a vjerovao sam u sebe. Startao sam malo lošije, u prva četiri kola sam zabio jednom, ali onda sam zabio u pet sljedećih susreta u nizu. Zabijao sam, igrao sam dobro - kazao nam je Prskalo.

Čak si malo sve i "ubrzao", trebao si cijelu sezonu provesti u Sesvetama?
- U ugovoru o posudbi je i klauzula da me nakon pola godine Hajduk može povući natrag ako sam potreban. Vjerovao sam u sebe, ali nisam ni ja vjerovao da će se sve ovako razvijati. Bio sam sto posto siguran da ću cijelu godinu provesti u Sesvetama, ali imao sam vrhunsku polusezonu i to su ljudi iz Hajduka vidjeli.

Nakon Ohandze ljetos Hajduk može dobiti i drugog napadača "iz Sesveta"?
- O meni su "gore" već znali pisati: "Evo novi Ohandza!" Ha, ha.

Sada imaš priliku da na pripremama pokažeš da si napadač koji Hajduku toliko nedostaje?
- Želim se dokazati u Hajduku i treneru Damiru Buriću. Vjerujem da ću u tome uspjeti.

Spreman ugrabiti priliku

Ohandza muku muči s ozljedama, Maglica je otišao, stigao je manje poznati Argentinac Velez... Možeš li biti rješenje za Hajdukove napadačke probleme?
- Siguran sam da mogu. Spreman sam, motiviran, pun samopouzdanja. Želim ugrabiti tu veliku priliku koja se pruža možda i samo jednom u životu. Hajduk traži napadača. Spreman sam pokazati da sam ja taj napadač kojeg Hajduk traži.

Kao Hajdukov napadački as iz rukava, pojačanje iz vlastitih redova?
- Vjerujem da to mogu biti.

Pripreme počinju u ponedjeljak, ali ti si već počeo s "pripremama za pripreme"?
- Nekoliko treninga sam odradio prije Božića, nastavio sam nakon Nove godine. Želim održati formu, kondiciju.

Treniraš s Joškom Vlašićem, ocem suigrača Nikole?
- S Joškom i Marinom Vlašićem treniram u dvorani u Jokeru, s njima radim već više od godinu dana i mnogo su mi pomogli. Osim s Nikolom Joško Vlašić već je radio i s Pašalićem, Bradarićem... Kod Joška je samo rad i rad. Sada treniramo jednom dnevno, ali to su treninzi od po tri-četiri sata. Radimo baš sve, s loptom, bez lopte, teretanu... A onda sam nakon treninga sposoban samo za ručat' i leći u krevet ha, ha. Stvarno se dobro radi. Zna na treningu biti i Nikola.

U seniorima Hajduka si debitirao u studenome 2014. pod trenerom Igorom Tudorom ulaskom s klupe u domaćoj pobjedi protiv Osijeka (2:1). U drugom nastupu si igrao svih 90 minuta u zadnjem prošlosezonskom kolu protiv Splita na Parku mladeži (1:1).
- Trebao sam u prvih 11 zaigrati i ranije prošle sezone protiv Slaven Belupa u Koprivnici, ali je Kouassi u zadnji trenutak ipak nastupio. Iskreno, čak mi je sada i drago da tada nisam zaigrao. Bila mi je puna glava jer se cijeli tjedan u medijima pisalo kako ću zaigrati. Ali kada sam prvi put u svlačionici vidio svoj dres pored Maločinog, naježio sam se. Sada sam spreman za sve.

Čekao Hajduk, zvao ga Dinamo

Počeo si u redovima Međugorja, a prije Hajduka igrao si u mlađim kategorijama Dinama, iako si navijač "bijelih"?
- Imao sam 13 i pol godina. Na turniru u Međugorju smo od Hajduka u četvrtfinalu od generacije s Pašalićem izgubili 0:2. Imali smo fantastičnu generaciju s kojom smo u ligi imali gol razliku 164:2. U toj je generaciji bio i Pervan koji je sada u Splitu, on je zabio 62 gola, a ja 66. Potom smo odigrali 1:1 u prijateljskoj utakmici s Hajdukom na Poljudu i zabio sam gol. Tražili su revanš i dobili smo Hajduk u Međugorju 2:1, a ja sam zabio oba gola - prisjetio se Prskalo.

A onda?
- Očekivao sam poziv Hajduka. Čekao sam, čekao. Nakon tri gola u dvije utakmice baš sam se nadao pozivu. Poslije mjesec-dva stigao je poziv, ali Dinama i Rijeke. Još sam malo čekao Hajduka. A onda su zvali dvojicu igrača, ali ne i mene. Tada sam prihvatio poziv Dinama. Mogao sam ostati u Međugorju ili otići u Dinamo.

Kako ti je kao hajdukovcu bilo u Dinamu?
- Osjećao sam se kao janje u vučjoj koži. Međutim, trener Vlado Kasalo koji je inzistirao na mom dolasku me baš zavolio.

Kako te Hajduk te 2012. oteo Dinamu?
- Kada sam bio najbolji strijelac mlađih kadeta tražili su da potpišem stipendijski ugovor, ali nisam se htio tako rano vezati. Dok je Kasalo, kojem je Zdravko Mamić kum bio trener, Romeo Jozak mi nije mogao ništa. Ali kada su Kasala "makli", došao je novi trener Krešimir Gojun. Nakon što sam prvu utakmicu polusezone preskočio zbog kartona u drugoj sam ulaskom s klupe u završnici zabio za 1:0 i asistirao za drugi gol. A onda sam u trećoj utakmici bio na zagrijavanju od prve minute, no nisam ušao. Na četvrtom susretu s Hajdukom nisam bio niti u 18. Tu mi je "pukao" film.

Tko je najzaslužniji za tvoj dolazak u Hajduk?
- Hari Vukas, odmah je reagirao i uspjeli su u Hajduku sve riješiti. Vrhunski je trener koji me zaista cijeni.

Otac Mario je također bivši nogometaš, baš kao i stric Zoran?
- Moj otac je igrao u Dubrovniku kada je klub bio prvoligaš, kao i u Zadru, Širokom Brijegu, Zrinjskom. On je bio desna polušpica, iako sam i ja to igrao godinu dana po dolasku u Hajduk kod Vukasa i dobro je funkcioniralo. Poslije sam kod trenera Jarnija počeo igrati napadača. Ipak se najbolje snalazim kao napadač, što igram stalno u zadnje tri godine.

A stric?
- Igrao je prvu ligu s Hrvatskim dragovoljcem, za Zrinjski. Rano je prestao igrati, dvaput je slomio nogu, operirao je križne ligamente... Bio je veznjak i krilo. Nije napravio onoliko koliko je mogao.

Je li otac najveći kritičar?
- Uvijek se svađamo oko utakmica ha, ha. Baš smo se na zadnjem susretu u Sesvetama na poluvremenu raspravljali. Ja sam nešto pogrešno napravio, a onda je počelo na poluvremenu. Vidio sam nešto njega da s tribine viče, pa sam ja odgovorio ha, ha... Ali to je kod nas normalno, sve se brzo smiri. Često dolazi na utakmice, uvijek pratim gdje sjedi. Bio je prošle polusezone u Imotskom, Dugopolju, Šibeniku... Daje mi savjete otkad sam počeo igrati. Dosta sam vezan za njega.

Otac na probi u Dortmundu
Je li ti otac bio uzor?
- Naravno. Svi su mi u Čitluku govorili "ako budeš barem upola kao otac" bit će dobro. On je ipak imao drugačiji pristup, više je volio život. Bio je na probi u Borussiji Dortmund, prošao je, ali nije mogao ostati gore. Kaže da se vratio jer nije mogao više izdržati, hvatala ga je nostalgija za domom.

Ima li u Čitluku više hajdukovaca ili dinamovaca?
- Po meni je 70 - 30 u postocima za Hajduk. Osjetim to i kada dođem dolje kada sam slobodan, na ulicama. Svi su uz mene i to mi je još jedan dodatni motiv.

Kakav je odnos među navijačima Hajduka i Dinama u Čitluku?
- Ma nema tu tenzija, sve je međusobno zafrkavanje.

Kako su u Čitluku reagirali na tadašnji odlazak u Dinamo?
- Primjetio sam u razgovoru s ljudima, ponašanju da nije bio isti odnos kao prije. Ali kada sam došao u Hajduk sve se vratilo na staro. I meni je tada pao kamen sa srca. Od kada sam se rodio želja mi je bila obući dres Hajduka. Sada živim svoj san. Od rođenja sam hajdukovac, kao i moja obitelj. Ja sam bio baš u društvu u kojem smo svi bili navijači Hajduka. Sada su svi ti momci u Torcidi Čitluk. Još imam Kranjčarov dres iz vremena kada je došao u Hajduk. Ali kada sam bio u Dinamu morao je malo završiti u ormaru ha, ha.

Jedan dio sna si ispunio debijem za Hajduk. A drugi?
- Želim se izboriti za mjesto u momčadi. A prvo želim zaigrati pred našim navijačima na Poljudu, u mom debiju protiv Osijeka je Hajduk bio kažnjen igranjem bez publike.

A ako se izboriš za mjesto na Poljudu stiže li onda na prvu utakmicu zbog tebe i Torcida Čitluk?

- Ma oni su i ovako na svakoj utakmici, ali zbog mene će ih siguran sam doći još više.

Inozemstvo me mamilo, ali želim prvo na Poljudu napraviti ime

Prošle sezone bio si u Hajduku II u trećoj ligi, a zatim ove u Sesvetama?
- U Hajduku II sam zabio 11 golova, taj broj sam uspio ove polusezone "skinuti" u drugoj ligi.
Ljetos si prije potpisivanja ugovora imao inozemnih ponuda?
- Imao sam dvije ponude iz Grčke i Italije. Do zadnjeg trenutka sam razmišljao, ali odlučio sam produžiti ugovor s Hajdukom. Htio bih prvo ovdje napraviti ime.
Već si jednom bio na pripremama?
- Bivši trener Igor Tudor je Hairlahovića i mene naknadno pozvao u Tursku na pripreme prije dvije godine - prisjetio se Prskalo siječnja 2014. godine.
Radije BiH u Hrvatsku
Unatoč golovima još nije stigao poziv u U21 reprezentaciju. Planiraš li igrati za BiH ili Hrvatsku?
- Bio sam dosad na tri kampa s U16 i U17 reprezentacijom Hrvatske, pa sam odigrao za U18 reprezentaciju BiH dvije prijateljske utakmice. Moja je želja igrati za Hrvatsku.
Brat Antonio je bolji od mene, čista desetka
Nije Hajduk pravo dočekao ovog Prskala, a stiže idući.
- Brat će biti još bolji od mene, vidi se talent. Antonio je 2004. godište, igra u ligi za Međugorje, ali već ovdje i neke turnire za Hajduk. Vidjeli su ga iz Hajduka na turniru u Međugorju. Igra napadača, ali mislim da bi bio bolji kao polušpic, po meni je čista "desetka". Najbolji je u svom godištu - kaže stariji brat Ivan. A što kaže mlađi Antonio.
- Uzor mi je brat Ivan, a volim gledati Barcelonu i Messija.
No, uzvratio je odmah stariji brat Ivan.
- To on samo da bi bio kontra mene, ja sam za Real.
Jednog dana kada se Ivan bude vraćao u Hajduk ti ćeš ulaziti u prvu momčad. I eto dva brata Prskala istovremeno u momčadi Hajduka. Je li dobro proricanje budućnosti?
- Volio bih, vidjet ćemo - rekao je Antonio.
Jedvaj mi je zamjerio odlazak u Split
Zanimljiva je bila tvoja generacija u Dinamu?
- Sa mnom su u momčadi bili Marko Pejić, Tin Jedvaj, Marko Kolar... Jedvaj mi je najviše zamjerio na odlasku u Hajduk, on je baš zagriženi navijač Dinama, iz Remize, pravi BBB. Prije toga bili smo veliki prijatelji, baš nerazdvojni, ali smo se oko toga posvađali. Malo je pretjerao u zafrkanciji, poručio mi je da mu se više ne javljam ha, ha... Poslije smo to ipak izgladili i sad smo opet dobri.

Nos za gol moja je prednost

Koje su tvoje najbolje napadačke odlike?
- Nos za gol. Takav osjećaj za gol trenutno nema nitko u Hajduku. Imao ga je Pašalić, iako je veznjak, imao je odličan ulazak iz drugog plana. Osjetim gdje bi se lopta mogla odbiti. Smatram i da imam dobar smisao za igru.
Upijao sam svaki Artemov potez
Uzor je otac, najbolji Cristiano Ronaldo, a iz Hajduka?
- U Hajduku je na mene poseban dojam ostavio Milevski. Taj osjećaj, pas nisam uživo vidio, upijao sam svaki njegov potez. Gledao sam ga u Ligi prvaka, a onda sam imao priliku igrati s njim. Neopisivo.

slobodna dalmacija