Brranko Karačić: Disciplina prije svega

Osvojio je 16 bodova, izgubio samo jedan susret. Kako je Branko Karačić uspio posložiti momčad koja je u Europi djelovala kao da joj nedostaje daha?
Ždrijeb je ovog ljeta Širokom u 1. pretkolu Europske lige dodijelio Olimpiju i odmah su svi pomislili: 'Prošlog ljeta Široki ih je razbio 5:0 u dvije utakmice, prolaze i ovog puta.' Stvarnost se pokazala grubljom, pa Široki u prvoj utakmici s igračem više nije uspio iskoristiti najmanje pet čistih prilika, a u uzvratu je on bio igrački desetkovan, što su Slovenci iskoristili i lako prošli dalje.

Smjena Marija Ćutuka, koji se nije snašao s kadrom kojeg je Blaž Slišković u završnici prethodne sezone dobro vodio, bila je neminovna – svi su se jednostavno okrenuli protiv njega nakon razočarenja u Europi. Došao je zatim u HNL-u priznati stručnjak Branko Karačić i kadar koji je promijenjen toliko da su dovedeni vratar Luka Bilobrk i stoper Vedran Ješe, a napustio ga je defanzivac Renato, poveo u novu sezonu Premier lige. Nakon zasluženog trijumfa nad Željezničarom, koji je po broju prilika trebao biti osiguran prije sudačke nadoknade, mnogi su bili uvjerenja da je to to. Trebalo je samo malo trznuti napadače... Zvijezdi je zatim vraćeno milo za drago za prošlosezonsko sramoćenje u Gradačcu, a onda je opet proradila skepsa kada je Borac s Pecare odnio bod. Utjeha je ležala u činjenici da je Široki u potpunosti nadigrao Banjolučane, a onda se dogodio jedini poraz – u Tuzli. I tamo je domaćin nadigran, a ponovno se iskazala boljka slabe realizacije. Da je Široki ipak jak, pokazale su sljedeće tri utakmice u kojima je Karačićeva momčad i nadigrala i savladala redom: GOŠK, Velež i Slaviju. Ne mogu se ovi protivnici uspoređivati s Olimpijom, niti to treba činiti, ali razlika između onog europskog i ovog domaćeg Širokog je evidentna – a ne može se pobjeći od činjenice da tu ima Karačićevog dodira. Za razliku od Sliškovića, koji je svojom pozitivom uvijek i svugdje bio veliki motivator, Karačićeva snaga leži u disciplini i dosljednosti. 

Njemu je, recimo, Wagner bitan, ali kada smo ga nakon uvjerljivog trijumfa nad Slavijom upitali koliko Brazilac nedostaje i koliko će nedostajati ukoliko ne zaigra protiv Sarajeva, nije se dao smesti i uvesti u hvalospjeve pojedinca: “Znam da vi novinari imate svoje viđenje situacije, ali nije Wagner jedini važan... ni Marko, ni Janko, ni netko treći. Protiv Sarajeva nam se vraćaju Zakarić, Marciano i Diogo.”
Njegova se jako korisna opsesija disciplinom ogleda i u situaciji s Daliborom Šilićem. Dugogodišnji kapetan Širokog i dalje je vrlo važna karika, ali pod Karačićem se prvi puta mora zadovoljiti nešto manjom minutažom. Sam Šilić je rekao da mu to odgovara i da je zadovoljan svojim partijama, no svejedno je trebalo biti prvi koji će igraču s najdužim stažem u klubu reći da stvari sada malo drukčije stoje. Tako je kapetan odigrao samo jednu punu prvenstvenu utakmicu, u pet je zamijenjen, a u jednoj je ušao s klupe. Također, Karačić koristi veliku većinu kadra i tako pokušava motivirati igrače koji su “zapostavljeni”, a ne usteže se ni u vatru gurnuti mlađe snage, što je u slučaju Wagnerove zamjene, Marija Kvesića, bio pun pogodak.
Slijedi utakmica sa Sarajevom u kojoj Široki nema što izgubiti... osim bodova, a to Karačić jako dobro zna. 

Ne obećava velike stvari, samo radi svoj posao

Široki za trofej ne zna od 2007. kada je osvojio Kup, a od tada klub ne želi obećavati više od Europe. Kada je došao na Pecaru, Karačić je iste sekunde prihvatio filozofiju čelništva. 

- Zašto bih ja to obećavao kad moji prethodnici također to nisu činili, bio je oprezan u najavi svog angažmana u klubu, dodajući: Cilj je biti u vrhu, među nekoliko prvih momčadi, izlazak u Europu u svakom slučaju je prioritet.
S vremenom postalo je jasno da su mu puno važnija djela od riječi, jer Široki je sada zaista kandidat za naslov prvaka.

Piše: Slaven Nikšić / Dnevni list