Bilo je to na Valentinovo kad Dinamo smo vratili

Datum je bio 14., mjesec veljača, godina 2000. Znamo, previše simbolike, Valentinovo je, Dan zaljubljenih, a jedna sasvim druga ljubav, ljubav prema Dinamu ponovno se nastanila u Maksimiru. Dinamovi navijači čekali su taj dan devet dugih godina, devet godina borbe protiv Croatije, pa ako baš idemo tako daleko, bilo je to devet godina borbe protiv predsjednika države, Franje Tuđmana.

Prvi put ime promjenjeno 1991. godine

Klub je ime promijenio 25. lipnja  iz Dinamo u HAŠK Građanski, što je bila prva greška, jer HAŠK i Građanski su bila dva velika rivala u neka davna vremena, a 1993. godine ime se mijenja u Croatia. Ta promjena imena u Croatia je samo zapalila vatru koja je tinjala u svim ljubiteljima Svetog imena Dinamo, i krenuli su u borbu za ime koje je proslavilo klub iz Maksimira, ime koje je u Europi bilo prepoznato kao brand, ime koje su svi Bad Blue Boysi voljeli.

Borba je trajala dugo, predugo. Na Maksimiru je bilo zabranjeno unositi bilo kakva obilježija Dinama, onaj tko bi pokušao takvu vrstu 'egzibicionizma' bio bi u najblažu ruku protjeran sa stadiona, a u najgorem slučaju bio bi na udaru policije i završio bi u zatvoru, s nekoliko modrica na svom tijelu.

Kad su uvidjeli kakva represija vlada na stadionu, navijači Dinama su krenuli u totalnu borbu, a korak koji su poduzeli bio je bojkotiranje Croatije. Na Maksimir je dolazilo par stotina ljudi, iako je Croatia tad imala momčad od koje 'boli glava'.

Igrali su Ligu prvaka i to su je vrhunski igrali, s Manchester Unitedom su igrali neriješeno na Old Traffordu i to je bio velebni uspijeh, ali navijači Dinama ni nakon tog nisu željeli ići na domaće utakmice, nego samo na gostujuće.

'Da je sloboda i demokracija bio bi Dinamo, a ne Croatia'

Krilatica Bad Blue Boysa bila je 'da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatia', ali nitko nije mario za vapaje tih momaka, koji su, ipak, tom klubu dali puno više od nekih koji su u to vrijeme sjedili u svečanoj loži u Maksimiru. Čak je u Madridu, na utakmici Atletica i Dinama, specijalna policija krenula pendrecima na Bad Blue Boyse zbog obilježja Dinama.

Represija je počela i na gostujućim utakmicama Dinama, a zbog toga su Bad Blue Boysi na utakmici u Zurichu protiv Grasshoppera pokazali da misle ozbiljno i da će se boriti do kraja, sve dok se ime ne vrati. Neprestano su ubacivali pirotehnička sredstva na teren i u jednom trenutku delegat utakmice je rekao da će prekinuti utakmicu ako još jedna bengalka upadne na teren.

Nije upala niti jedna do kraja utakmice, jer to su ljudi koji ipak nisu mogli protiv plave boje, ali su pokazali što misle o promjeni imena i o svemu što se u to vrijeme događaklo u i oko kluba. Bili su spremni ići do kraja, a ono što je u svemu tome bilo dobro je to da je i običan puk 'stao iza njih'.

U to vrijeme, kako nisu išli na domaće utakmice, navijači su dali podršku rukometnom klubu Badel 1862 Zagreb koji je tada vodio sportski rat s Barcelonom na terenu. Bila su to dva najbolja rukometna kluba na svijetu u devedesetima, a ostala je upamćena izjava Tomasa Svenssona koji je rekao da onaj tko nije zaigrao u Ledenoj dvorani doma sportova u tim godinama, da mu nije potpuna rukometna karijera.

Valentinovo 2000. godine - dan ponosa i slave

Bio je to pokret, pokret kojim su Bad Blue Boysi željeli pokazati da se narod ne može varati, da je interes kluba i vraćanja imena veći od interesa pojedinca. Zamjenik, ali predsjednik Dinama  u to vrijeme bio je Zlatko Canjuga, desna ruka predsjednika Tuđmana, koji je rekao da se ime Dinamo neće vratiti.

Poruka Bad Blue Boysa u vrijeme dok se Dinamo zvao Croatia

No, predsjednik Franjo Tuđman preminuo je krajem 1999. godine i vidjelo se da Canjuga ne može izdržati pritisak koji je vladao u to vrijeme.

A onda je došlo Valentinovo 2000. godine kad se u Maksimiru tajno sastala Skupština 'modrih'. Od 44 člana skupštine njih 43 je glasalo za promjenu imena u Dinamo, a samo jedan je bio protiv. Taj dan okupilo se oko Maksimira oko 3.000 ljubitelja plave boje, a kad je Velimir Zajec izašao i rekao 'imamo Dinamo' nastala je ekstaza u redovima Bad Blue Boysa. Na naplatu su došle godine batinanja, svi oduzeti šalovi, majice, grbovi koji su na sebi imali malo slovo d.

Vraćeno je Sveto ime. Čuli su se stihovi Novih Fosila '...tako je dobro vidjeti te opet...', svi su bili sretni i zadovoljni. Iako je došlo do izgreda i na dan vraćanja imena, sve je to palo u drugi plan, bitan je bio samo povratak imena.

Ono što je obilježilo tu borbu navijača Dinama za povratak imena je to da niti u jednom trenutku nisu odustali, nego su se borili do samog kraja. Željeli su pokazati svima da se s njima ne može igrati, da im nitko 'ne može oduzeti njihove ideale'.

Thomas Bauer: Osjećao sam se kao pobjednik

Jedan od glavnih aktera u borbi za vraćanje Svetog imena, bio je danas istaknuti član Bad Blue Boysa, Thomas Bauer, koji nam je o tom događaju rekao nešto s desetogodišnjim odmakom.

- Taj dan osjećao sam se kao pobjednik, kao jedan od pobjednika. Previše godina je prošlo bez Dinama, tako da sam u tom trenutku, na Valentinovo 2000. godine se osjećao kao istinski pobjednik – rekao nam je Thomas Bauer, koji je u to vrijeme bio jedan od glavnih ljudi u borbi za vraćanje imena Dinamo.

S ovim je rekao jednu veliku istinu, doslovno su pobijedili tadašnju vlast i sve one koji su ima zabranili da 'nose' Dinamo na ustima. Također, Bauer na smatra da je to najgore razdoblje u povijesti Bad Blue Boysa, ali jedno od najgorih sigurno jest.

- Ne bih rekao da je to bilo najteže razdoblje u povijesti kluba. Mislim da je za vrijeme komunizma bilo puno gore, u vrijeme Croatije bila je represija na neki drugi način. Rekao bih da je to bila represija na drugi način, a sve zbog tvrdoglavosti tadašnje vlasti – zaključio je Thomas Bauer.

Za njih Sveto ime ,zapravo, nikad nije ni bilo promjenjeno, ostalo je tamo gdje je to i najvažnije, u njihovim srcima.

... bilo je to, bilo je to, bilo je to na Valentinovo, sjećam se ja, sjećas se ti, kad smo Dinamo mi vratili....

javno.com