Real je Real, ali u Ciboni želim igrati

21.09.2009

Vjerujemo kako nema nogometaša ili košarkaša u Europi koji ne bi volio zaigrati jednog dana u madridskom Realu. Kraljevski klub je institucija i svi koji se bave s jednim od dva najpopularnija europska sporta ne bi imali ništa protiv da obuku bijeli dres.

S junakom naše priče, dvadesetogodišnjim Bojanom Bogdanovićem stvar je obrnuta. Član velikog Reala bio je pune tri godine i sada ima novu ambiciju – igrati!

Iz Cibone u veliki Real otišao je veliki Dražen Petrović, a Bojan Bogdanović vjerojatno je jedini koji je došao u obrnutom smjeru.

- Dolazak u Cibonu bio mi je cilj, ne u smislu da dođem baš u Cibonu nego da nastavim karijeru u nekom velikom klubu. Imat ću priliku igrati Euroligu, ali i NLB koja je objektivno druga najjača u Europi. Sjediti na klupi u Euroligi mi više nije izazov i želim igrati u jakim utakmicama, naravno ako se uspijem nametnuti treneru i steknem njegovo povjerenje. Bit će dosta teško izboriti se za priliku, jer Cibona ima odličnih igrača, ali sve je na meni. U pripremnim utakmica sam odigrao sasvim solidno i uzbuđeno čekam predstojeću sezonu, kaže Bogdanović.

Pretpostavljao sam da će me Real pustiti Cibona je mladog hrvatskog reprezentativca potpisala na čak šest godina, uz klauzulu da Bogdanović može otići nakon dvije sezone ako iskrsne neka bolja ponuda. To dovoljno govori da Cibona ima namjeru nastaviti tamo gdje je Real stao, izgraditi igrača koji će biti nositelj momčadi u doglednoj budućnosti. Ipak, njegov prelazak iz španjolskog u hrvatski glavni grad nije išao baš “po loju”. Skoro mjesec dana trajale su špekulacije o tome dolazi li u Cibonu ili ne.

Mediji su pisali kako je sve “gotova stvar”, trener Cibone Perasović papagajski je ponavljao kako mu je “Bogdanović zanimljiv, ali je još uvijek Realov igrač”, dok je sam Bogdanović strpljivo čekao kako će se situacija rasplesti.

- Ne mogu reći da sam se baš živcirao i da sam bio u neizvjesnosti. Pretpostavljao sam da će se tako situacija razvijati. Čim je došao novi trener Messina, u Real je doveo svoje ljude, odnosno igrače koje je on želio. Kada sam vidio tko je sve došao i tko će sve doći shvatio sam da neće biti mjesta za mene i znao sam da ću morati mijenjati sredinu. Uskoro se javila Cibona i sve ostalo je povijest.

Dolazak iz jednog bivšeg europskog prvaka u drugi velika je promjena za mladog Mostarca, ali oba kluba imaju itekako puno sličnosti. I Real i Cibona institucije su u svojim zemljama, ugledni članovi Eurolige i klubovi koji su pod velikim povećalom domaće javnosti. Razlika je najveća što se tiče samog Bogdanovića.

I Cibona i Real žele iste stvari U Realu je bio mladi košarkaš koji je imao svoje mjesto na kraju klupe, ako bi do klupe uopće došao, dok su mu u Ciboni namijenjene glavne uloge.

U zagrebačkom sastavu pokušat će uskočiti u cipele Davora Kusa, što samo po sebi neće biti lako, kao što neće biti lako Ciboni da ponovi odličnu prošlu sezonu u kojoj je osvojila duplu domaću krunu, igrala finale NLB lige i Top 16 Eurolige. - Cibona se po ambicijama ne razlikuje puno od Reala.

Cilj su joj trofeji i na to ide bez obzira u kojem natjecanju igra. Naravno, što se domaćih natjecanja tiče ići ćemo na sva tri trofeja, a u Euroligi pokušati ostati što duže. Neće biti lako jer je konkurencija vrlo jaka. Ipak mislim da imamo snage za to. Koliko čujem klub traži još par pojačanja, a onda ćemo imati momčad spremnu za visoke domete, zaključio je Bojan Bogdanović.

Dva “zemljaka” u momčadi Selidba iz ogromnog Madrida, gdje je doduše živio u mirnijem predgrađu, u puno manji Zagreb bit će svakako manje stresan nego prije tri godine kada je svoj rodni Mostar mijenjao nepoznatom metropolom Madridom.

- Bio sam tri godine u Španjolskoj i dolazak u Zagreb svakako je ugodna promjena. Dolazim među naše ljude, moći ću svakodnevno govoriti naš jezik, a u Zagrebu imam dosta prijatelja. Svakako da mi je jako drago što mi je Veka (Vedran princ op.a.) tu. On mi je dosta pomogao da se prilagodim, kao što će pomoći i Vedran Rozić kada se vrati s Eurobasketa.

S Rozom se ne poznajem dobro, njega ću tek upoznati, a s Princem sam bio ranije prijatelj. Nije mala stvar imati dva suigrača iz rodnog grada u nekome klubu, ističe Bojan Bogdanović. Velika čast igrati za Real Iako u Realu nije igrao previše, barem ne za prvu momčad, sama činjenica da je prošao kroz “drill” jednog od najboljih klubova Europe i da je osjetio što znači biti dio takvog giganta daje mu osjećaj da tri godine u Realu nisu bile uludo potrošeno vrijeme.

- Bila mi je velika čast biti dio madridskog Rela. To je velika institucija i na svakom koraku se osjeća da si dio jednog velikana. Sami treninzi Reala bili su veliko iskustvo za mene, a neke utakmice sam i igrao. Svakako da je to bilo ogromno iskustvo za mene koje mi je pomoglo da se osamostalim i sazrelim kao košarkaš i osoba. U isto vrijeme mi je i žao i nije što idem iz Reala.

Ne može svaki sportaš biti član Reala i to je zaista privilegija, ali svjestan sam da ću u Ciboni imati puno više prilike za igru. Ipak, tko zna. Možda se opet nekada vratim u Real. Ali kao gotov igrač. Bliže svom Mostaru Odlazak s nepunih sedamnaest godina iz Mostara u Madrid nije bila lagana stvar za jednog mladića. Morao je napustiti svoju školu, prijatelje, mostarske djevojke i uputiti se u nepoznato.

Ipak, brzo se naviknuo pa je Mostar sve rjeđe posjećivao, iako nije zaboravio svoj rodni grad i klub u kojem je napravio prve košarkaške korake.

- Dok sam bio u Madridu dosta rijetko sam dolazio u Mostar, sada ću imati više vremena. Nadao sam se da će moj Zrinjski biti pri vrhu prvenstva BiH, da će možda čak izboriti i NLB ligu. Stvarno nisu imali sreće, jer su ih pogodile ozljede. Pratim ih što rade, u svakom slučaju.

Osobna iskaznica Bojan Bogdanović Rođen 18. travnja 1989. u Mostaru Visina: 200 Pozicija: bek/krilo Klubovi: Zrinjski Mostar (2004. – 2005.,) Real Madrid (2005.-2009., posuđen Zrinjskom 2005./2006. i Murciji 2008.) Real Madrid II (2006. - 2007.)

Reprezentacija: Osmo mjesto s hrvatskom kadetskom reprezentacijom (Španjolska, 2005.) Deseto mjesto s hrvatskom juniorskom reprezentacijom (Grčka, 2006.) Osmo mjesto s hrvatskom U-20 reprezentacijom (Grčka, 2009.)


loading...