Mirjana Tabak: Želim da u Tomislavgradu, kao nekada, ponovno stasaju vrhunske košarkašice!

10.04.2012

Mirjana Tabak rođena je u Tomislavgradu i najpoznatija je i najuspješnija košarkašica, sportašica općenito, rođena u ovom gradu.

S aktivnim igranjem prestala je prije tri godine, a do tada je ostvarila zavidnu karijeru. U Tomislavgradu trenutačno, nažalost, nije aktivan ni muški ni ženski košarkaški klub, pa nam je to bio povod prisjetiti se velikih košarkaških uspjeha ženske košarke u Tomislavgradu, dok je razloga za intervju s gospođom Mirjanom (rođena Kovčo) Tabak mnogo.

Gospođo Tabak, možete li se prisjeti svojih prvih košarkaških koraka, postignutih koševa, igranja u Tomislavgradu?

Točno se sjećam svog prvog treninga u KK"Budućnost"(ili je tada još bio Bosnapromet?) u ljeto 1984.g.. Bila sam sitna, radoznala djevojčica(12 godina) koja se na nagovor Ive Orlović pojavila u dvorani Osnovne škole s par godina starijim curama. Pomalo zbunjena, ali odlučna u nakani naučiti sve ono što su one već znale. Ispostavilo se na kraju da se upornost isplatila. Lijepo se sjetiti i prve odigrane utakmice: igrale smo u Livnu i odmah na toj utakmici sam postigla prvi koš u karijeri,1984. godine.

Nakon Tomislavgrada gdje ste sve igrali?

Nakon završenog prvog razreda srednje škole u Tomislavgradu, otišla sam u Banjaluku (4 sezone), zatim sam prešla u Split (4 sezone), pa sam jednu sezonu igrala za Wolfenbuttel(Njemačka), po sezonu u Kroaciji (Zagreb), Hrvatskom dragovoljcu (Zagreb), a najduže sam igrala za ŽKK"GOSPIĆ"(10 sezona) u kojem sam i okončala karijeru.

Koliko ste utakmica odigrali u dresu Košarkaške reprezentacije Hrvatske?

Za reprezentaciju Hrvatske igrala sam od 1992.-2000.godine na svim kvalifikacijama, turnirima, Europskim prvenstvima i Mediteranskim igrama.Otprilike sam odigrala 80 utakmica za HR reprezentaciju.

Možete li nabrojati značajnije uspjehe s klubovima i reprezentacijom?

Sa ŽKK"SPLIT" sam dva puta bila prvakinja Hrvatske 1993. i 1994.godine, zatim sam sa ŽKK"GOSPIĆ" osvojila prvenstvo Hrvatske 2000.godine i od tada počinje dominacija Gospića u hrvatskoj košarci koja još uvijek traje. Zatim prvenstva 2002., 2004. i 2006.godine, te kup Hrvatske 2003.,2005. i 2007. godine i regionalnu EWWL Trocal ligu 2004.godine Tri puta sam proglašena najboljom košarkašicom Hrvatske . S reprezentacijom bih izdvojila zlato s Mediteranskih igara u Bariju 1997.godine.

Koja Vam je najdraža pobjeda u igračkoj karijeri?

Najslađa mi je bila pobjeda Gospića nad Šibenikom u razigravanju za prvaka. Šibenik je vodio 2:0,nakon čega smo se vratile iz mrtvih i nanizale tri pobjede, te rezultatom 3:2 postale prvakinje Hrvatske 2006.godine.

Koliko ste najviše koševa postigli na jednoj utakmici, i znate li, možda, koliko ste ukupno postigli koševa u prvenstvenim utakmicama?

Što se tiče statistike, moram priznati da sam slabo vodila računa o tom (više su moji bližnji bilježili moje uspjehe). Pamtim jednu na kojoj sam postigla 41 koš i to protiv mog najdražeg kluba Gospića. Inače prosjek po utakmici mi je bio 15-20 koševa.

Imate li sada aktivnije veze s košarkom, ili ste potpuno prekinuli igračku karijeru?

Trenutačno nisam aktivna ni u jednom klubu, život mi se okrenuo za 360 stupnjeva. Postala sam prava domaćica. Povremeno želju za košarkom zadovoljim odlaskom u Gospić pogledati moje cure, ili odlaskom na trening s veterankama Splita.

Jeste li imali ponuda biti trenerica?

Bilo je upita zašto ne idem u trenerske vode, a ja se nisam vidjela u tom, eventualno , u radu sa djecom, ali za sada niša ni od tog.

Biste li, možda, pod povoljnim uvjetima, došli u Tomislavgrad oživjeti žensku košarku, jer je ovdje, tradicionalno, bilo odličnih košarkašica?

Trenutačno zaposlenje mi ne daje mnogo prostora za ozbiljniji angažman. Tu nisu u pitanju uvjeti niti volja, jednostavno me život vodi u drugom smjeru. Ali stojim na raspolaganju ukoliko, uz sve spomenuto, ikako mogu pomoći. Gdje sada i kako živite? Živim u Splitu sa suprugom Draganom (također rodom iz Tomislavgrada),oboje radimo i to nam oduzima pola dana. Drugi dio posvećujemo našim kćerkicama sedmogodišnjoj Mariji i trogodišnjoj Ivi. Imamo sretan obiteljski život na kojemu zavaljujemo dragom Bogu!

Kad sada razmislite: što Vam je sport donio, a što, možda, uskratio?

Sada kad je karijera iza mene, mogu reći da pamtim mnogo lijepih trenutaka. Tu su prije svega mnogobrojna prijateljstva, putovanja, pobjede, fešte. Sretna sam što sam bila dio toga , a za onim što sam propustila ne žalim. Jedina loša sjećanja imam na višestruke ozljede i operacije koljena, koje su me dosta sputavale u karijeri, ali i one su sastavni dio sporta.

Biste li svojoj djeci poželjeli da krenu Vašim, sportskim, stopama?

S obzirom da smo i ja i suprug (bivši nogometaš) sportski tipovi, za očekivati je da cure krenu našim stopama i mi ćemo ih pokušati usmjeravati govoreći im da je sport lijep. Ali nismo fanatici, na kraju će ipak prevagnuti ono što one odaberu, a mi ćemo ih u svemu podržati.

Pratite li sada stanje u duvanjskoj, muškoj i ženskoj košarci, znate li da se ove sezone, možda prve u duljem razdoblju, da se ni jedan ni drugi klub ne natječu ni u jednoj ligi? Kako to komentirate?

Pratim događanja u našem gradu vezana za košarku na portalu tomislavcity.com, a ponešto sam saznala od prijateljica. Da budem iskrena: nije mi jasno što se dogodilo pa su se ugasili i muški i ženski klub. Mislim da je to ogromna šteta za grad i djecu koja su kao i ja maštala jednog dana postati uspješna u tom spotu. Ljudi iz našeg kraja imaju urođene predispozicije za sport, što potvrđuje veliki broj vrhunskih sportaša. Jednostavno ne mogu vjerovati da se nije moglo naći toliko sredstava da klubovi opstanu, ne mora to biti u najvišem rangu, a možda je posrijedi nešto drugo?

Kakve su sada Vaše veze s Tomislavgradom, dolazite li često i što Vam znači rodni kraj?

Za Tomislavgrad smo jako vezani, prije svega obiteljski ,mama i brat su tu, zatim mnogobrojna rodbina, prijatelji, kumovi, a napravili smo i kuću tako da često navratimo. Nema zdravijeg zraka od našega, dobrih i dragih ljudi, prekrasne prirode. tomislavcity.com

loading...