Sport u Mostaru: Talent, volja i ambicije nisu dovoljne za uspjeh

Mostar i Hercegovina su prirodni izvori talenata iz svih sportova.

Rijetko gdje na svijetu ima tako talentiranih sportaša i sportašica, ali i tako malo brige za te najbolje sinove i kćeri ovoga podneblja.
Teško bi bilo nekome tko živi u normalnim sredinama bilo objasniti da u gradu sporta taj grad baš i ne vodi puno računa o sportu. Ovaj puta, kao i mnogo puta do sada pisat ćemo o dvoranskim sportovima i sportašima iz obitelji Zrinjski.

Športska obitelj Zrinjski je najuspješnija u ovoj državi. O uspjesima HŠK Zrinjski napisano je na tisuće stranica, i zahvaljujući tim uspjesima, te ponajprije novcima zarađenim od UEFE klub uspješno egzistira.

S druge strane dvoranski sportovi jedva sastavljaju kraj s krajem. Možda je tu trenutno mali izuzetak HKK Zrinjski koji je uspio napraviti iskorak, ali da bi se to zadržalo treba u klub nešto i uložiti. Nažalost prvaci države muku muče sa problemima koje ostali klubovi u okruženjuju nemaju. Tako Plemići muku muče s terminima za treniranje, pa čak i sa postavljanjem koševa.

Svjež primjer nebrige sredine za sport i sportaše je HMRK Zrinjski. Klub su preuzeli mladi i ambiciozni ljudi koji su ga uspjeli dignuti u visine. I onda se događa nešto već viđeno u našem gradu. Umjesto da se uloži u klub kako bi ostao na tom nivou, on je jednostavno ostavljen i prepušten ljudima koji ga vode. Zahvaljujući nebrizi lokalne sredine i gospodarstva klub koji je lani bio kandidat za prvaka ove sezone osuđen je na borbu za goli opstanak. Ni ta borba ne bi bila moguća da ljudi iz kluba nisu zasukali rukave do ramena i pokušavaju spasiti što se spasiti može.

Zasukali su rukave i ljudi iz HFC Zrinjski odlučni u namjeri da klub dovedu do naslova prvaka. U redove Plemića vratili su neke bivše igrače koji za klub igraju svim srcem i rezultat toga su rezultati na startu sezone. Plemići su trenutno na prvom mjestu, i iskreno se nadamo da će tu i ostati. Klub s takvim ambicijama mora biti dodatno podržan od sredine u kojoj djeluje, ali nažalost kod nas to nije slučaj. Igrači koji igraju svim srcem i izgaraju za klub ne mogu živjeti od zraka i vode.
I sve je dobro u Mostaru dok se ne dođe do financija. Svi će ti u gradu čestitati i tapšati te po leđima, a kada treba odriješiti kesu i pomoći vrhunske sportaše onda su ti isti čestitari nedostupni i jednostavno okrenu leđa.

Zbog toga klubovi ostaju bez minimalnih sredstava za funkcioniranje, a igrači odlaze često u puno manje sredine kako bi koliko toliko mogli egzistirati od sporta kojim se bave i u kome su najbolji. To bolji i najbolji cijene svuda osim u njihovom rodnom gradu. Smiješne su cifre za koliko oni dobiju od Zrinjskog, a i to malo je za ovaj grad i ovu sredinu puno.

HŽRK Zrinjski također je primjer kako od prvaka države za par sezona napraviti klub koji je doveden na rub gašenja. Plemkinje su rušile sve pred sobom, osvojile naslov državnih prvakinja, napravile europski iskorak i nakon tih dana ponosa i slave ostavljene su i prepuštene same sebi. Rezultat toga je ispadanje u niži rang i samo zahvaljujući par ljudi i svojim trenericama klub još uvijek egzistira.

Zahvaljujući trenerici, koja je ujedno i predsjednica kluba u Mostaru egzistira ŽKK Zrinjski 2010. Nevjerojatno je koliko jedna osoba ima energije kada uspijeva voditi cijeli klub i sve dobne kategorije u njemu. To naravno, kao i sve gore navedeno nije prepoznato i iako postoji talent, volja i ambicije praznog novčanika ne možete nigdje.
Kada se zna koliko su drugi klubovi u svojim sredinama sponzorirani od gospodarstva i lokalne zajednice, onda se jednostavno moramo upitati treba li nama u Mostaru uopće sport. Da drugi gradovi imaju sportaše kao Mostar oni bi bili heroji u svojim sredinama, u Mostaru su to borci s vjetrenjačama.

Kada uz sve nabrojano dodamo i još onu rak ranu sportsku dvoranu koje Mostar nema onda je to i odgovor na pitanje postavljeno iznad.

HERCEGOVINA.info