Mostar: Tko su ljudi koji se motaju oko uspješnih sportskih kolektiva?

HNŽ, sportska dvorana, Mostar, Mostar, HKK Zrinjski, Mostar, heroj, sport, Mostar, sportska dvorana, Mostar, dvorana, HKK Zrinjski, HFC Zrinjski, HMRK Zrinjski, Mostar, sport, HMRK Zrinjski, HKK Zrinjski, HFC Zrinjski, HŽRK Zrinjski, Mostar, sport
Mostar je grad prvaka - kada si prvi i kada ide, onda se svi motaju oko kluba i na tribinama. Ova rečenica najbolje oslikuje i opisuje stanje sporta u Mostaru. Scenario viđen puno puta u Mostaru, a glumci su uvijek isti. Kada si prvi i kada osvajaš pokale tu su ljudi koji redovito imaju sve rekvizite kluba i koji gledaju da uđu besplatno u dvoranu ili na stadion. Prelistajte slike pa ćete ih lako prepoznati, kao što ih prepoznaju djevojke koje prodaju ulaznice na ulazu u dvoranu i stadion.

Nekada se ne udostoje nazvati ni dobar dan, samo klimnu glavom kao da su Bogom dani da budu dio pobjedničkog tima. Nije im bitan sport, oni su tu kada se pobjeđuje i slavi, a velika je vjerojatnoća da nemaju pojma ni o osnovnim pravilima sportova koje dolaze gledati. Pravila nisu važna, in je biti na tribinama i tapšati po leđima ljude koji su dali crno iza nokata da svom gradu osiguraju vrhunski sport.

Važno je biti tu, a još je važnije ogrebati se za novi dres i ući džabalesku na sportski događaj. Ako se pri tome na poluvremenu od nekoga ogrebu  za pivo onda je događaj potpun. U trenucima slavlja spremno će obećati kule i gradove tim sjajnim momcima i djevojkama koji tako jako i tako dobro predstavljaju svoj grad. I tako sve u krug, Glumci su isti, sport se mijenja ovisno o uspjehu.

Kada se ugase svjetla na velikoj pozornici onda sportaši i ljudi iz klubova ostaju sami. Ispričavamo se ne sami, nego s obećanjima. Obećanjima koja mogu okačiti bilo kojem mačku o rep i pustiti ga u šetnju. Nakon toga naravno dolazi i do slabijih rezultata. Dvorana i stadion su sve prazniji. Prvi koji napuste brod koji počinje tonuti su ljudi s početka priče. Na koncu u publici ostaju samo roditelji i bliža rodbina sportaša, te djeca iz omladinskih pogona. Nema nikoga s početka priče, a nema ni onih koji su ih slikali u trenucima euforije.

Sve prolazi sve se mijenja, samo ostaje grad koji ve vodi računa o svojim najboljim sinovima i kćerima koji ga tako ponosno i prkosno predstavljaju.