Crna princeza jugoslavenskog rocka otišla je sama i u tišini

Margita Stefanović Magi
Ona je bila dio beogradskog boemsko-umjetničkog kruga, istog onog kojem su pripadali i ostali članovi grupe. Publika je u njenom odnosu prema klavijaturama vidjelu pravu pokretačku energiju grupe. Magi je bila umjetnička duša, školovana pijanistkinja i skladateljica, piše express.hr.

"U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji dio sam upravo ja. I to ne zbog kakve psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim područjima umjetnosti i života", tvrdila je jednom prilikom Magi.

Zajedno s Ivom Pogorelićem školovala se u srednjoj glazbenoj školi Josip Slavenski. Maturirala je kao jedna od najtalentiranijih pijanistica i dobila poziv za nastavak školovanja na konzervatoriju u Moskvi. Njena majka nije se slagala s odlaskom od kuće u mladim godinama, a Magi je poslušala majku. Upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu i diplomirala 1982. godine. Netom nakon završetka fakulteta, zajedno s dečkom Srđanom Vejvodom, počela se sve više zanimati za podzemnu beogradsku scenu i krenula u potpuno drugom smjeru.

U proljeće iste godine upoznala je Milana Mladenovića, a ubrzo nakon toga je pozvana u grupu Katarina II nakon uspjeha na jednoj od proba. U EKV ostala je do 1994. godine i Mladenovićeve smrti. Usporedo s radom u EKV sudjelovala je i u stvaranju albuma nekih drugih jugoslavenskih bendova poput Elvis J. Kurtović & His Meteors i Karlowy Vary. Sklada je glazbu za filmove Vera Hofmanova i Plavi plavi.

Nakon Mladenovićeve smrti nastavila je svirati u grupi Kurajberi, a 1995. godine formirala je grupu EKV i objavila album pod nazivom Ti si sav moj bol.

Godine uspjeha protekle su u sjeni borbe s teškim narkoticima. Ovisnost je dobila jednu novu dimenziju 1996. godine nakon smrti njenog oca. Prodala je obiteljski stan i kupila dva manja, a ostatak novca potrošila je na putovanje u Indiju. Sve to je napravila kako bi se pokušala riješiti ovisnosti o drogama.

Neuspješno.

Nakon povratka iz Indije, prodala je oba stana i novac uskoro potrošila. Tako je završila na ulici kao beskućnica. Posljednje godine života provela je u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda i skloništu za beskućnike na Voždovcu. Krajem 2002. godine umrla je u klinici za zarazne bolesti u Beogradu u 43. godini života.

Šest godina kasnije, u knjizi Aleksandra Ilića, potvrđeno je da je zbog intravenoznog korištenja droga zaražena HIV-om.

Crna prinzeca jugoslavenskog novog vala umrla je u neljudskim uvjetima, a iza nje ostalo je bogato glazbeno nasljedstvo. I danas se sluša njena glazba, a albumi EKV-a možda su danas čak i više cijenjeni nego dok su članovi grupe bili živi.