Severina: Bolje da se prenose moje izjave, nego sida

Severina, Severina, brak, protivljenje
...ko je održala neki od koncerata u Srbiji ili izrazila stav o potezima hrvatske Vlade i premijerke Jadranke Kosor.

Njezini lanjski komentari Zakona o umjetnoj oplodnji u Dubrovniku ili, pak, nedavno zataknut broš na reveru s brojem nezaposlenih u Hrvatskoj bili su u fokusu ovdašnjih medija, ali ne i njezina glazbena karijera. Domaće napise o prebacivanju poslova u Srbiju Severina je nazvala izmišljotinom, jer je posao, kako kaže, proteklih mjeseci nije vodio samo u Beograd i ostale gradove u Srbiji, nego je nastupala i u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori...

Uskoro će objaviti prvi DVD u HD tehnici, zapis s jesenskog koncerta u beogradskoj “Areni“, treći put nastupiti na ljubljanskim Križankama s istom produkcijom kakvu je vidjela publika u Zagrebu i Beogradu, a potom, kad već ne može kod kuće, put Sofije na tamošnju inačicu “Porina“ u ulozi gosta. Već sad se, napominje, veseli i listopadskome nastupu u Koncertnoj dvorani u Stockholmu, u kojoj se dodjeljuje Nobelova nagrada.

Od stand up komedije do tragedije

 

Govorite kako mediji u Hrvatskoj ne pišu o onome što radite kod kuće. Evo, u posljednje vrijeme pisali su o vašim potezima poput nošenja broša s brojem nezaposlenih u Hrvatskoj. Prije bi se reklo da ste u Hrvatskoj više društveno angažirani negoli glazbeno prisutni?

Rijetkost je da javne osobe imaju nekakav svoj stav. Zapravo, vjerojatno ga imaju, ali ga jako rijetko iznose javno. Što je i pametno, ha-ha-ha... Ne može se bilo gdje nešto govoriti, ali može s pozornice. Sve ostalo bilo bi pretenciozno, kao da dođete u “Dnevnik“ kod Zorana Šprajca i kažete: “Čuj, ja sad imam nešto reći o rebalansu proračuna“.

Ali može se to napraviti kao stand up komedija, kao što sam ja lani učinila u Dubrovniku, pa je to ispalo stand up tragedija. Optužili su me da sam ljevičarka, simpatizerka SDP-a. A ja, ustvari, imam prava kao svaki drugi građanin, samo što se moja riječ malo dalje čuje. Uz to, stalno smo okruženi kamerama, novinari nas nešto pitaju, pa montiraju... Ovako, kad već pitaju, bolje je iskoristiti priliku i pokazati da i mi malo mislimo. Nismo samo lijepi.

Premijerka Jadranka Kosor ovih je dana postavila nove izazove pred sve građane Hrvatske najavivši još veću štednju, nove porezne stope... Imate li komentar na njezine aktualne poteze?

Nemam, nisam ja dežurni kritičar. Nisam još počela studirati financije, pa ne znam, ha-ha-ha... Ako nam se ne piše još gore. Ali ne treba komentirati baš sve. Moj je stav u vezi Zakona o umjetnoj oplodnji bio prilično jasan. Željela sam reći što mislim, jer smatram kako je u pitanju vrijeđanje ljudskih sloboda. Ne znam zašto ga ne promijene. Te žene stvarno trebaju pomoć...

Ako se već priča o seksizmu u reklami Turističke zajednice u kojoj se vidi guza, onda mi se čini da je puno veći seksizam taj Zakon o umjetnoj oplodnji, ali ga ne mijenjaju, jer je to kao politička stvar. Meni je to grozno. Ljudima je loše. Da bi se to reklo, ne treba biti član bilo kakve stranke.

 

Prije više od godinu dana izjavili ste kako i sljedeći album namjeravate snimati u suradnji s Goran Bregovićem. Priznali ste i kako vas Goran tjera da ovaj put i sami nešto napišete, premda niste pet godina uzeli olovku u ruke. Je li se nešto pomaklo po tom pitanju?

To je proces koji traje. Čim smo završili posljednji album “Zdravo Marijo“, počeli smo razmišljati o sljedećem. Veselimo se i uživamo u tom procesu, pa mi nije važno kada će biti gotov. Što se mene tiče, taj proces može trajati i pet godina. Bitno je samo da budem zadovoljna s onim što radim.

Goran je i tijekom rada na prošlom albumu slušao ono što sam ranije pisala, ali tada nisam imala ideja. No sad mi je kazao kako bih se trebala uhvatiti posla, jer su mu sve te melodije bile dobre. Na prvu sam se bojala, dugo nisam ništa pisala, ali opet nisam gora od Petra Graše. On sedam godina ništa nije napisao. (smijeh)

Ušao je u kritičnu godinu?

Ili sad ili nikad. (smijeh) Ako je suditi po tome, onda ja imam još dvije godine fore. Pa da, nisam najgora. Ali stvarno sam se bojala ponovno ući u taj proces, jer je pisanje zanat. To nije stvar inspiracije, nego vježbe. No Goran mi je kazao: “Tko je jednom napisao, to zna raditi. To se ne zaboravlja“. Evo, sad sam u toj fazi, pa ćemo vidjeti, imam nekih ideja, črčki oko tekstova i glazbe.

Posljednja dva-tri mjeseca ustanem, skuham kavu i pjevam u diktafon. Ima učinka, jer se od tih nekih črčkica može nešto napraviti. Tako sam sebi uvela radno vrijeme. Kad god da došla kući, a zna to biti u četiri ili šest ujutro s nekog putovanja ili koncerta, ustanem u osam. Doduše, ne ustajem ranije isključivo radi pisanja pjesama. (smijeh)

Mala je glumica, e!

Jesu li u pitanju angažirane teme s obzirom na to da se njima sada dosta bavite?

Neee, baš me briga za to. Mislim da je svaka pjesma koja nije ljubavna, promašena tema. Šteta lijepe melodije. Pokvariti je glupostima i teškom pričom.

U posljednjem videospotu za pjesmu “Lola“, koji ste snimali u Crnoj Gori, prilično uvjerljivo i energično štiklama gazite jastuke s printanim licima muškaraca...

... mala je glumica, e. Izvršavam sve zadatke uspješno. I kad me tuku i kad ja njih tučem. Meni je ipak najdraža koncertna videopozadina koju smo radili za “Muškarcu samo treba kurva“. Zato što je realna.

 

Je li istina da ste za pjesmu “Lola“ kazali kako je u pitanju vaš izlet u turbo folk, ali kako se to, tako su barem prenosili mediji, više neće ponoviti?

Nikad to nisam rekla. Svašta se prenosi. Bolje da se prenosi ta izjava, nego da se prenosi sida. (smijeh)

Razmišljate li o novim kazališnim projektima? S obzirom na to da ste nedavno zamijećeni u društvu Mani Gotovac, je li susret bio poslovne prirode?

Mani ima neke ideje i moram priznati da su odlične. Nazvala me ovih dana i kazala mi što bi voljela raditi sa mnom. Sretna je jer su na projekt pristali i neki drugi ljudi, ali ništa još nismo precizirali, jer puno putujem, imam koncerte i ne znam kako ćemo uskladiti termine. Okvirno planiramo listopad...

Nije u pitanju novi mjuzikl, mogu tek otkriti da je riječ o drami. Već sam radila monodramu “Čekajući svog čovika“ i kritičari su, što nisam očekivala, rekli da sam bila dobra. Potvrdili su da imam zero talenta.

slobodna dalmacija