37 minuta ničega ili ekskluzivni pogled u Severinin svijet?

Severina, Severina, spot

Dokumentarac o Severini ? Priznajte, svašta vam je već prošlo kroz glavu. Sigurno ste se sjetili i jednog njezina kućnog uratka, no ovo je nešto drugo. “Kad se pretvorim u Severinu” 37-minutni je crnobijeli dokumentarac Darka Drinovca o realizaciji Severinina koncerta, održanog 17. listopada 2009. u rasprodanoj beogradskoj Areni.

Sam koncert ovdje je tek povod za ulazak kamere, a time i gledatelja u Severinin svijet. Naravno, strogo kontroliran, ali ne i nezanimljiv, posebice Severininim fanovima ili onima koji žele saznati kako izgleda život jedne pop-zvijezde uoči i po završetku jednog velikog i produkcijski zahtjevnog koncerta.

Opčinjene djevojke

Odsjedanje u najluksuznijem hotelu, šminkanje, friziranje, proba kostima, masaža, fotografiranje, brojni telefonski razgovori, svađe sa suradnicima na sceni i oko nje, nezrvoza na probama i uoči nastupa, večera s Goranom Bregovićem, Marinom Tucaković te menadžerom, promoterom i producentom Rakom Marićem, susret s fanovima i buljuci opčinjenih djevojaka u publici koje upijaju svaki njezin pokret i stih, dio je priče o koncertu koja, naravno, završava sretno. Severina se, maltene okupana suzama radosnicama, prvo baca u zagrljaj svog osobnog menadžera, a potom, u bekstejdžu iz kojeg se kamera povlači, u naručje svog ljubavnika Slavka Šajinovića.

Rigorozni bi rekli, ovo je 37 minuta ničega, no je li baš tako? Naime, svi koje zanima kako izvan scene izgleda Severina ipak kroz objektiv vještih kamermana Tomislava Povića i Darka Drinovca dobivaju uvid u jedan dio njezine privatnosti i organizaciju jednog od najbitnijih scenskih vrhunaca njezine karijere kao “balkanske Madonne” koja to nije mogla postati bez otklizavanja u narodnjačke vode.

Ona je i izvan scene vraški zgodna i zanosna, ali i simpatičnija i duhovitija nego što to inače o njoj misle oni koji teško podnose njezinu glazbu ili kojima ide na živce njezina medijska pojava. Kao kritičara koji dobro zna kako izgleda rad iza kulisa jednog velikog koncerta, pa i čovjeka koji površno, doduše, ali ipak već godinama poznaje Severinu i izvan scene, ništa od viđenoga u ovome dokumentarcu ne može me fascinirati ili predstavljati iznenađenje.

Fiju Briju generacija

“Kad se pretvorim u Severinu” možda i nije više od dobro odrađenog dokumentaristič-kog bonusa za, recimo, njezin koncertni DVD, no poveznica s Madonninim “Truth Or Dare” (“U krevetu s Madonnom”) je očita.

Doduše, malo nategnuta, jer nedostaje minutaže, jače dramaturgije i sočnijih scena. Insajderima bi najzanimljivije moglo izgledati kako se u radu sa Severinom snalazi Tomica Petrović, bivši menadžer Majki i Gorana Bareta te još nekih bendova iz tzv. Fiju Briju alter-rock generacije 90-ih. U suštini, njegov posao je isti kao i tada, samo mu je zvijezda bitno drukčija, opseg posla veći, a i uloga Gorana Bregovića i lisaca poput Rake Marića presudna u instaliranju Severine kao kraljice Balkana.

jutranji list