Edo Maajka: Mostar je najljepši bosanskohercegovački grad

Mostar je oduvijek kont'o takvog Edu i njegove stihove i raja naprosto voli na koncertima skakati s njim u no sikiriki styleu - zato će ovoga ljeta Edo na Mostar Summer Festu biti jedan od izvođača s najenergičnijom publikom. Zagrijavanje nek' otpočne intervjuom.

Edo, kako si, što se radi?

- Odmaram pomalo i trudim se završiti zaostatke kojih se nakupilo.

Sjećaš se da sam te u prošlom intervjuu pitao kako ti je bilo preseliti se u Izrael i razmišljaš li o povratku? Sada me zanima kako ti je vratiti se u Zagreb?

- Odlično. Falio mi je Zagreb, falio mi je posao, rad u studiju s ekipom... Iz života s previše slobodnog vremena vratio sam se u život s malo slobodnog vremena i zasad mi je super.

Hoćemo li, dok još nismo započeli pričati o glazbi, razjasniti nešto što se relativno svježe zbilo nakon što si dao intervju za Jutarnji list? Digle su se kontroverze jer si se preko facebooka ogradio od onoga što su oni objavili i kazao si da nemaš namjere više ikad s njima surađivati.

- Dogodilo se nešto što rade svi dnevni listovi, a to je ružno izmišljanje naslova za podizanje klikova. Dotad sam živio u nekom svijetu u svojoj glavi u kojem su Jutarnji list i još poneka dnevna tiskovina iznad takvog spuštanja na dno, ali... svi su isti. Svaki je dnevni list već duboko u žutilu i u borbi da alternativnim činjenicama skuplja klikove, a klikovi donose plaće pa se tu zatvara začarani krug.

Slažem se da je novinarstvo žuto. Općenito mi se čini da mediji (i novinari) previše utiču na glazbu, a pritom mislim da banalnost i senzacionalizam medija itekako ima odraza u preferenciji šunda kod slušatelja, i kako stvari stoje izgleda da se taj trend doskora neće promijeniti. Što preostaje činiti glazbenicima kad mediji uporno ignoriraju i njih i njihovu glazbu?

- Ne znam. Medije, nažalost, ne zanima razgovor o glazbi nego pikanterije, a pikanterije zanimaju i čitatelje jer da ih nitko ne čita mislim da bi se odavno prestalo s alternativnim činjenicama, ali raja to voli i mediji im daju ono što im treba, k'o dileri... ako hoćeš više sisa, onda evo! (smijeh) Mediji se toga drže i to prolazi... Ostaje nam ono što svi radimo, a to je da imaš svoj fb profil i na njemu objavljuješ pjesme i informacije pa tko te prati do njega će informacije i stići.

Rekao bih da je logična posljedica tog pikanterizma situacija da u glazbi svašta prolazi, uostalom, kao i svugdje u životu. Tako i Nives Celzijus ‘prolazi' u Lisinski.

- Kad mogu drugi ljudi onda može i ona. Lisinski je odavno mjesto u kojem se mogu čuti lake note, narodnjaci, zabavnjaci i trbuhozborci... Ljudi kažu da nema playbacka pa se drže za tu slamčicu. (smijeh)

Reci mi nešto o bendu koji si okupio. Zašto bend, otkud ta promjena?

- Već sam imao dva odlična benda i malo sam se zaželio raditi na takav način. Imam već neke pjesme snimljene, odlično prolaze kod publike i uživo zvuče dosta drukčije. Na ovih nekoliko prvih svirki dobili smo dosta pohvala, tako da jedva čekam nove probe i završiti cijeli album.

Novi će album biti s bendom?

- Da. Već smo snimili pola albuma i nadam se izbaciti ga van do kraja rujna, a svaki mjesec do ljeta planiram izdati po jedan singl.

Što nas očekuje na tom albumu, hoće li to biti Edo kakvog poznajemo ili nešto novo?

- Još ni ja ne znam kako će to sve u finalu zvučati jer smo tek na pola puta. Bend je odličan, super nam je kad jammamo i svaku probu odemo negdje drugdje... Na albumu će biti puno dobrih riffova, ja pokušavam pjevati, malo repam, malo zavijam, igram se...

Je li ti dugoročno plan prestati nastupati kao reper i preći na live verziju s bendom?

- Mislim da ću uvijek nastupati i s matricama, tj. uz DJ-a.

U novoj me pjesmi ‘Ne mogu disat' bend i ti podsjećate na The Roots. Lirikom pjesma zvuči kao upućena nekome.

- Pjesma je vrlo jednostavna, govori o ljubavi i ovisnosti u ljubavi... Opako sam se zaljubio pa sam morao nešto i napisati o tome.

Pratiš li bosanskohercegovačku političku situaciju i stanje društva gdje je narod izgubio svaku (lažnu!) nadu i sve više odlazi u inozemstvo - više negoli ratom?

- Već desecima godina svakodnevno izađe milijun istih komentara na ovu temu, tako da se nema tu što novo nadodati. Ljudi biraju nacionaliste i nesposobne idiote i onda kukaju zbog toga, uvijek se optužuje druga strana, podsjeća se na stare rane, a trudi se natjerati ljude da gledaju optimistično na budućnost. Ja na ovo pitanje odgovorim barem deset puta godišnje i svake je godine sve teža situacija.

Dosta o politici, loša tema. Ali... dopusti mi još jedno neizravno pitanje o toj temi. Naime, mnoge tvoje kolege glazbenici surađuju s političkim partijama pa potom požale suradnju. Postoji li ikakva šansa da se ti nekada prikloniš nekoj političkoj opciji?

- Osobno podržavam Našu stranku. Program im je odličan i ljudi su im odlični, a ni zadnji rezultati im nisu loši. Ne bih mogao raditi ono što radi Marčelo, jer jednostavno nisam za toga niti imam znanja za to, a niti imam volje.

Opa, NS! Tema politike je upravo postala zanimljiva, ali o tome ćemo drugi put. Vratimo se glazbi. ‘Slušaj mater'. Uh, kakav album. Nekako se, često i nesvjesno, a priznajem da i ja to činim, sve što objaviš uspoređuje sa ‘Slušaj mater'. Kako se ti nosiš s bremenom albuma ‘Slušaj mater'?

- Nije mi to breme, već sam prošao tu fazu. (smijeh) Radim glazbu totalno rasterećeno, volim ići novim smjerovima i izbjegavati komfor, samo mi je tako zanimljivo. Ukratko, ‘Slušaj mater' nećeš više naći. (smijeh)

Što misliš kakva je budućnost hip-hopa na ovim našim prostorima? Ima li mladih izvođača koji su spremni preuzeti odgovornost, i daje li se mladima šansa uopće? Ima li nade da jedan hip-hoper, poputi tebe 2003., dobije Porina za novog izvođača godine?

- Naravno da ima šanse, scena je dobra, osvježena, povezana regionalno - evo Frenkie u suradnji s RedBullom upravo završava rap battle na regionalnoj razini... Imamo jako puno novih izvođača koji pune klubove, stari izvođači pune Dom sportova... tko zna koliko će sad Tram 11 povući scenu u Hrvatskoj. Za novog izvođača naravno da ima šanse, pa čak i za trijumf u jačim kategorijama.

Izbjeglička kriza i bodljikave žice su proteklih par godina u fokusu hrvatske javnosti. Što ti misliš jesu li hrvatsko društvo, a i Europa, položili test humanosti kada su u pitanju izbjeglice?

- Izbjeglička kriza i dalje traje iako trenutno nije popularna tema, ali će prije ili poslije opet postati. Ja se bojim da je ovo tek početak, jer terorizam je poklon s neba za europsku desnicu: svaka bomba i zalijetanje automobilom na civile ogroman je minus za ljevicu i plus za njih. Čekaju nas teška vremena puna etičnih i moralnih dilema. Nadam se da Hrvatska neće zatvarati granice. Jebi ga, ljudi vole generalizirati i puni su predrasuda prema nepoznatome, a lijeni su da nauče nešto o tom nepoznatome ili to uče od ljudi koji ne vole to nepoznato.

Kako je tebi bilo kad si kao izbjeglica došao iz Brčkog? Doživiš li katkad i danas (kada je sve više netolerancije prema drugačijima po bilo kojoj osnovi) nečiji stav, bilo medija, političara ili običnih građana, da si tuđinac, ‘došljo'?

- Doživim, takvih idiota će biti uvijek i svugdje.

Je li se ovoga ljeta sunčaš ili radiš?

- Ovo ljeto planiram puno raditi: nastupi, studio i završetak novog albuma. Imam i neke scenarije za završiti. Konačno je radno. (smijeh)

Čini mi se da posebno gotiviš Mostar i ovdašnju publiku, to se vidjelo i na tvom nastupu na Mostar Summer Festu 2014. godine.

- Pa k'o vas ne bi gotivio!? Mostar je najljepši bosanskohercegovački grad u kojem imam puno prijatelja i svaki put kad dođem iznova se oduševim. Publika je odlična, hrana također, još samo da malo utreniraju tavle...

Što raja može od tebe očekivati na Mostar Summer Festu?

- Dolazim sa DJ Soulom i Frenkijem, bit će novih i starih pjesama - presjek cijele karijere, puno skakanja i zafrkancije sa stagea. Na Mostarcima je samo da donesu dobre volje, višnjevače i trave. (smijeh)

Razgovarao: Milenko Margeta | Dnevni list