Zašto je razgrabljena knjiga ‘Seksopedija’?

To je samo jedan od stotinu prizora iz predstave “Garaža”, zadivljujućeg glumačkog tour de forcea o kojem smo toliko čitali. U opisu predstave koji nudi kazalište ZKM spominje se i “rockerska energija koja prožima intimne i erotske prizore”.

S time se teško mogu složiti: u predstavi možda i ima nekoliko intimnih prizora između majke i sina, no erotskih prizora nema uopće, iako ‘Garaža’ nudi nekoliko životinjskih, nasilnih spolnih odnosa, onoga što se u nekim manje čednim vremenima, prije otkaza Idi Prester u Informativnom programu HRT-a, smjelo nazvati je... činom.

No, može li se danas uopće dovesti u vezu riječi majka, sin i intima, a da mnogi zlo ne pomisle? Intima za nas više nije povezana s najdubljim osjećajima, u našim mislima ta riječ se više ne odnosi na dirljive razgovore majke i sina u kojima mu ona pokušava otkriti svoju dušu. I fina tanka linija između erotike i pornografije posve se gubi pa onda i profesionalni pisci kazališnih brošura preklapaju značenja tih pojmova.

Suvremena, da ne velim internetska ideja intime povezana je isključivo s idejom seksa kao akrobacijom, robom koju treba znati unovčiti, performansom koji oni upućeni obavljaju savršeno, a drugi, neprosvijetljeni, neizbildanih i nedepiliranih tijela - zasigurno loše. Kad mediji svakodnevno otkrivaju detalje iz “intimnog života”, recimo, Nives Celzijus , Simone Gotovac ili čak Dikana Radeljaka, teško je povjerovati da negdje još postoji intimni život koji je tajanstven, dubok, pun istinskog značenja.

To kao da se izgubilo skupa sa - a što ja znam - stidnim dlačicama kojih se najednom istinski stide i muškarci i žene, pa ih preoblikuju, denaturiraju, a najuporniji i posve uklanjaju. Ništa toliko ne razlikuje stara i nova izdanja Playboya koliko te ženske stidne dlačice, danas prečesto oblikovane u “mohikanca”, lažni penisić, koji, bit će, budi libido svakog metroseksualca koji i sam poput milijuna žena živi s kategoričkim imperativom - njegujem se, dakle jesam.

U zadnjem romanu velikog američkog pisca Toma Wolfea, “I Am Charlotte Simmons”, upoznajemo baš takav denaturirani, bezosjećajni studentski život američke bogataške djece na nekom prestižnom sveučilištu. Dečki čiji roditelji za vrijeme studija potroše na njih barem stotine tisuća dolara da “upoznaju sebe i svijet dubokih emocija”, što je jedna od zadaća visokog obrazovanja prema uglednom profesoru Haroldu Bloomu, pod takvim su utjecajem porno i modne industrije da su njihove Laure neprirodne plavuše bulimičarke sa silikonskim grudima. Njihovo svakodnevno povraćanje i životinjska pijanstva dečkima su “normalni”, no gadi im se Charlotte Simmons, studentica stipendistica sa sela, pametna, lijepa, seksualno neiskusna i zaljubljena, koja je dopustila svom bahatom dečku da vidi njezin “divlji bush”, dakle mons pubis kakav joj je podarila majka priroda, a ne salon za depilaciju. Nakon što ju je javno ismijao, postala je parija, gotovo završila sa živčanim slomom.

Nemojte me pogrešno shvatiti, u kolumni “život sa stilom” ne zalažem se zasigurno za izgled prve generacije feministkinja koje su puštale bradu, brkove i trbuhe, no između njege i neurotičnog “dotjerivanja” veoma je tanka linija: žene koje su se nekad temeljito depilirale sad već osjećaju da nakon dlačica preoblikuju i stidne usne. Ništa ne može biti dalje od stila: težak je ženski put do savršenstva, no od njega smo sve dalje što se njime opsesivnije bavimo!

O tome koliko pornoindustrija negativno utječe na seksualni život žena već su napisane brojne studije i veoma zabavni eseji po novinama. Žene se navodno odreda boje da ne mogu - tako obične i nesavršene - seksualno uzbuditi svoje partnere navikle na fotografije idealiziranih, photoshopiranih ljepotica i filmove u kojima takve žene grčevito svršavaju dok muškarci “pumpaju” krajnje mehanički, bez uživljavanja, osjećaja, smisla. S druge strane, dečki su obuzeti tjeskobom oko performiranja, osjećajem da se ne mogu mjeriti s pornopneumatskim majstorima.

No, čini se da nam je recesija, koja ozbiljno ugrožava i životnu radost, što se uvijek odražava na libido, pomogla da dotaknemo dno. Nakon toga krećemo mijenjati stvari u životu. Ideja akrobatskog, konzumerističkog seksa, čini se, nije više privlačna, baš kao ni Gotovčevi. Ljudi su shvatili da pornoindustrija ne vodi u intimu, jer nudi laž, privid, mehaniku umjesto osjećaja. To je vjerojatno objašnjenje nevjerojatnog uspjeha “Seksopedije” britanske autorice Anne Hooper koju smo prodavali uz Jutarnji list, jednog zapravo starinskog priručnika koji seksu pristupa “predinternetski”, dublje i toplije, s uvidom u to što je intima, što erotika, a što pornografija. Prvo izdanje, četrdeset tisuća primjeraka, doslovno je razgrabljeno, a i drugo se neočekivano dobro prodaje, bez obzira na čitav univerzum besplatnih seksi sadržaja koji su od nas udaljeni samo jedan klik mišem.

jutarnji list