Za dvije kave 38 kuna, ali želi li gost uz to i vodu, mora si je sam otići natočiti u WC

..."furešte" vuku za rukav su prošlost. Hrvatska je obala svjetski hit, za goste se više ne treba tući. Ali to obaranje rekorda u turističkim dolascima i noćenjima donijelo je i nove trendove - sad su u modi rezervacije plaže! U reporterskim obilascima ovoga ljeta imali smo prilike vidjeti da razni koncesionari u sve više mjesta pokušavaju naplatiti svaki pedalj pijeska, šljunka ili betona uz more, ali uzvraćaju i turisti - ostavljanjem ručnika, madraca na napuhavanje, čak "rezervacije" obilježene toalet papirom. Dakle, što sve može doživjeti turist na Jadranu u jeku rekordne turističke sezone?

Tko se ovih dana zatekao u Dubrovniku, mogao je uživo pratiti kako se pripadnici poznate navijačke skupine obračunavaju s taksistima pobjesnjelima zbog Ubera. Nešto ranije, u predsezoni, uživo se moglo gledati kako taksisti lemaju uberaše. Smještaj se u nas ipak još ubraja u dohvatljive u odnosu na neka druga razvikana odredišta na Sredozemlju s manje ili više sličnosti s Hrvatskom. No, tu su iskustva turista raznolika. Razgovarali smo s turistima u Primoštenu, Visu i Makarskoj. I dojmovi su - šaroliki. Svi su naši sugovornici smještaj rezervirali putem interneta. Češki par Lucas (26) i Alžbeta (30), sa sinom, u Primoštenu su bili zadovoljni. No, apartman je isti, ali je nova cijena ove godine. - Najam apartmana nam je 90 eura, a lani je bio 80 eura. Poskupio je ovo ljeto. Na sreću, razlika još nije tako velika, pa si Primošten još uvijek možemo priuštiti, ali kako je krenulo... - govore Česi. Prije su odlazili na ljetovanje u Meksiko, na Kanare... Na Visu smo, pak, susreli par iz Celja, Jercu (38) i Marka (41).

- Nikad nismo bili na Visu, no ono što nas je najviše oduševilo je smještaj! Prekrasan apartman, u centru, novo, čisto, terasa! Ma nikad nismo bili na ljepšem mjestu. Cijena je 80 eura po danu, pronašli smo ga preko Bookinga, samo ćemo se zbog toga vratiti! - veselio se par iz Celja.

Jeftiniji smještaj u zaleđu

U Makarskoj smo susreli Šveđane koji nisu bili zadovoljni - bračni par Mariju i Andersa iz Göteborga.

- Relativno smo jeftino prošli s first minute aranžmanom, koji smo davno uplatili za Makarsku, a uključivao je let i smještaj, no s apartmanom koji smo dobili nikako nismo zadovoljni. Nije nam se svidio. Ali, cijena je bila niska, pa smo stisnuli zube - rekla je gospođa Maria.

Servisi poput booking.coma ili airbnba donijeli su na Jadran ključnu razliku. Smještaj se više ne može naplaćivati prekomjerno, čak ni u doba kad je invazija na Split najžešća, na primjer za vrijeme Ultre. Nitko od partijanera s kojima smo razgovarali, kao što su četvorica mladića iz Wellingtona i Aucklanda s Novog Zelanda, nije primijetio da je Split skuplji od drugih sličnih destinacija na Sredozemlju. A pojavile su se i opcije zaleđa - Sinj je, primjerice, samo nešto više od 30 kilometara od Splita. Pa ako se kome čini taman odvojiti 300-tinjak kuna za noć u kakvom apartmanu, igra i ta opcija. Ultrini su je fanovi dobro uočili.

I kad je hrana posrijedi, čini se da je ključna riječ na našoj obali - snalažljivost i domišljatost. Turist će se u Splitu, primjerice, dobro najesti i za 30-ak kuna ako se potrudi raspitati pa se makne od rive i središta grada. No, ako želi do kraja iskoristiti stare dijelove južne hrvatske metropole, mora se pripremiti na visoke cijene. Jer, običan hamburger može koštati i 50, ali i 95 kuna, pizza i 65, ali i 120 kuna, čak i ako je običan pizza cut.

U restoranima na obali, onima brzima iz kojih se širi miris užeglog ulja, zna se dogoditi da turistu na tanjuru, kad jede cordon bleu i pomfrit, osvanu i - lignje. Jer, eto, ostale su u fritezi. U restoranu u centru Vodica, gdje su cijene hrane vrtoglave, dižu tanjure čim čovjek odloži vilicu. Tjeraju te da odeš, da dođe drugi gost. Brzina se očito dodatno plaća. Brzom zaradom.

A tek priča s našeg najrazvikanijeg otoka... Hvara. Riva. Dva su lokala koji prodaju pizzu. Ne sad baš lokala, više pekarnice. Jedna domaća, lokalna, a druga - Mlinar. U jednoj je komad pizze 80 kuna, a u drugoj 20! Zid do zida. A od komada pizze nitko se neće najesti. Dakle, pojeo bi čovjek bar tri komada. Netko četiri. Znate koliko je to kuna? Za pola pizze 320 kuna. Fino. Dobar tek! K tome, malo će se domaće tradicije osjetiti na tom velikom i jednom od najljepših jadranskih otoka. Slobodno možete izabrati između tacosa, hamburgera ili tortilje, poneko će mjesto ipak ponuditi kakvu hobotnicu ili škampe, i to čak po cijenama koje odgovaraju zagrebačkim restoranima toga tipa. Kad je o piću riječ, zaključite sami ima li sličnosti s hranom. Ako uočite pivo od 30 kuna za pola litre, dobro ste prošli. Butelja u nekom kvalitetnijem baru i ode više od 200 kuna. A nemojte se iznenaditi ako vam umjesto nekog lokalnog vinara ponude - Belje. No, ako vam nije mrsko sjesti s lokalcima i razgovarati o tome "ča ima u ‘Ajduka", onda ćete hladno pivo platiti 12 kuna.

Dvostruka je korist jer ćete proći pokraj ploče na kojoj piše kako se nedolično odjevena šetnja kažnjiva s 500 eura. Takve kazne naplatit će vam i u Dubrovniku i Novalji. Kad smo već kod promenade, šetnja šetnicom od centra prema hotelu Amfora i dalje zna biti riskantna. Obična kava i kava s hladnim mlijekom stoje 36 kuna. Vodu ondje nisu naplaćivali, što nije redovit slučaj. Terasa novouređenog hotela u samom Hvaru. Prekrasan hotel, društvo se brčka u bazenu, svaka stolica je dizajnerska, različita. Baš uređeno moderno. Lijepo. Tu čovjek, bez problema, prijeđe i preko činjenice da su dvije kave, s mlijekom i espresso, vrtoglavih 38 kuna. No, problem je sljedeći. - Može li čaša vode uz kavu? - pitamo konobara.

- Ne...

- Ne razumijemo.

- Znate... - kaže pa zastane:

- Politika je našeg hotela da ne točimo vodu. Možete je samo kupiti, bočica.

- Ne točite vodu?!

- Ne...

Na Hvaru vam neće dati ni čašu vode uz kavu! Konobaru je također bilo neugodno. Dosjetio se, pa je rekao: - Ovako ćemo, ja ću otići u šank, donijet ću vam prazne čaše s ledom, pa otiđite u WC, tamo iza šanka i natočite vodu sami...
plaža Ratko Bošković Zašto smo siromašni ako smo zadovoljni prihodom od turizma

Svijetli primjer konobe Rab

A nije Hvar po tome jedinstven, na slične smo situacije nailazili i drugdje. Ako, pak, želite biti mudriji pa odete u dućan, pripremite se. U prostoru koji jako sliči na garažu peku hamburgere i pripremaju nekakve koktele. Imaju i dva frižidera s rashlađenim bočicama pića iz redovite ponude distributera široke potrošnje. Odlično. Dok ne vidite cijenu. Za pola litre Coca-Cole Zero - 40 kuna. Kao i uvijek, snalažljivost je spas od bankrota. Znamenita kava na Stradunu jedna je od skupljih na Sredozemlju, no zašto morate piti baš ondje? Pođite ulicu dvije dalje i popit ćete je po zagrebačkim cijenama. Manje-više tako je na svim destinacijama. Na sjeveru, u Istri, preciznije Rovinju, kilogram bijelog grožđa drži cijenu od 80 kuna već godinama! Na rovinjskoj tržnici, onoj u centru, uredno stoje, već treću turističku sezonu, kašete s grožđem i ta vrtoglava cijena. Turisti znaju matematiku. Znaju i koliko što košta u njihovoj zemlji. I onda lako shvate - ovdje me netko želi prevariti.

A ima i svijetlih primjera. Konoba u Rabu. Dvojica turista iz Italije svake godine ljetuju na tom otoku. I svaki dan svog odmora provode u konobi. Pojeli su, kažu, već cijeli meni. No, ono što je spektakularno, jest da oni noći provode s vlasnikom konobe na pučini, bacaju parangale, hvataju lignje, a onda im on to za večeru i pripremi. To je primjer kako ćeš zadržati turista. Ponudi mu nešto što nije mogao ni sanjati... Talijanima je ime Pierre i Gilly, a dolaze iz Modene. Konobi je ime - Rab.

Sastavni dio svakog ljetnog odmora su i provod i kupanje. Za oboje treba pronaći neko mjesto za parkiranje. Ima i tu priča. Zašto bi turist plaćao parkirno mjesto 10 kuna na sat, i to tijekom cijele noći? Ostavite automobil u 22 sata, dođete po njega ujutro u 9. Koliko ćete platiti? 110 kuna! Pazite, da samo ostavite automobil preko noći. Primjer je parkiralište u centru Novalje. Kad želite platiti tih 100 kuna, onda vas dečki s naplate šalju na Ininu benzinsku da razmijenite novac. Ili na obližnji Tisak. Pa se još prošećeš malo po suncu ne bi li im donio 110 kuna. Jer, eto oni nemaju za razmijeniti. Turistu je tu već puna kapa. Na Korčuli, na hotelskom parkiralištu, za 120 kuna automobil stoji - tri dana. I tri noći. A ne jednu noć... A nije ni to jeftino. A tek kupanje. Strane turiste koji stalno dolaze u Hrvatsku zaprepastila je nova praksa - rezervacija plaže. Ručnici ostavljeni preko noći ili čak prostor omeđen toalet papirom ili koncesionar koji će onoga tko ne plati otjerati bez imalo milosti iako država o tome nije rekla posljednju riječ. Gužvi se brzo prilagođavaju domaćini, ali brzi su i turisti. Na Jadranu je sve samo ne dosadno...

Precijenjena pizza - Običan hamburger u Splitu može koštati i 50, ali i 95 kuna, pizza i 65, ali i 120 kuna, čak i ako je obična pizza cut

Obilježi svoje mjesto - Nekad su turiste na parkiralištima i autobusnim i željezničkim postajama za rukav vukle bakice s natpisom zimmer frei, a sad se nemaju gdje smjestiti na plaži od ručnika na kojima nema nikoga

Noćno parkiranje - U Novalji ostavite automobil u 22 sata, dođete po njega ujutro u 9. Koliko ćete platiti? 110 kuna! Jednu noć?!

Grožđe od zlata - U Rovinju kilogram bijelog grožđa drži cijenu od 80 kuna već godinama! Turisti se osjećaju prevarenima

Cordon bleu s lignjama - U restoranu brze hrane turist na tanjuru s cordon bleu naleti na - lignje. Ostale su u fritezi...

vecernji list