Stare cure, sretno udane i - obiteljske fešte

Tada žena ne želi mangupa, motore, pivo. Želi ono pravo, ali nažalost, tetke i strine često takve djevojke ubiju u pojam onom pričom o Badnjaku ili sličnim obiteljskim okupljanjima.
Biti single u 35-oj čini se potpuno prihvatljivo i normalno u svijetu Carrie Bradshaw, Mirande Hobes, Samathe Jones i Charlotte York. Njihov samački život u New Yorku obiluje zabavom, novcem i provodima po Velikoj Jabuci. Naravno, to je New York. To je serija. To su izmišljeni likovi. To je čista fikcija.

Biti single lady u Duvnu ili sličnom malom gradu, znači jednostavno biti Stara cura, lik kojeg ne mogu izbjeći u analizi Duvnjaka i Duvanjki.
Stara cura u Mostaru možda i ne postoji, dok je ona u Duvnu prisutna pod svojim imenom Stara cura još od pamtivijeka.

Nije se puno promijenilo u mentalitetu Duvna od 50-tih godina prošlog stoljeća. Promijenila se jedino dobna granica koja određuje i daje naziv Stara cura.
Dakle Stara cura je žensko biće starosti iznad 30 godina koje se nije udalo. Bez obzira  što takve žene često izgledaju puno bolje od one Sretno udane, one su- Stare cure! Stara cura će redovito izbjegavati krstitke, krizme i obiteljska okupljanja, jer će im pratetka ili susjeda njezine bake bez pardona postaviti pitanje: „Bog te pomogo što se ne udaješ, Šta čekaš? Šta biraš, dogodine nećeš moć birati.“

Opet me ova tema vodi do Prosjaka i sinova i Poprde, koja je tokom čitave serije bila predmetom izrugivanja zbog toga što je ostala usidjelica. Seriju i tadašnji način života možemo nekako i shvatiti: Poprde su se htjeli riješiti jer bi to bila jedna usta manje za siromašnim stolom. Danas se takav odnos prema djevojkama koje se nisu udale ne smije i ne može odobravati.Stare cure danas  nisu ono što je bila Poprda. Većina tih djevojaka danas je obrazovana i samostalna žena, koja se nije udala nakon srednje škole i nije rađala djecu.

Sa 15 godina sam bila zaljubljena u najvećeg frajera u gimnaziji koji je vozio motor, pušio, pio, tetovirao se i bivao izbačen iz škole.
Sa 18 godina sam bila zaljubljena u frajera koji je studirao i osvajao me pričama o studentskom životu, velikom gradu, fakultetu i provodima.
Sa 20 godina su mi bitne stvari o kojima tada nisam razmišljala.

Uglavnom je tako bilo sa svakom od nas. Kriteriji s godinama rastu. Dakle, ako si se udala sa 16 godina mislila si da je on najbolji, pa ako su kriteriji postali i zahtjevniji, nisi kasnije imala izbora.
Kriteriji Stare cure (ispričavam se svim djevojkama zbog ovog naziva, a kojeg inače ne volim) su rasli dok je i sazrijevala i ona kao osoba.
Djevojka od 29 godina zna što želi od muškarca i ona redovito želi prave stvari. I ne želi se udati za prvu budalu koja naleti samo da ugodi strinama i kumama.

Uvriježeno je mišljenje da djevojke prestanu birati nakon 28. godine. Krivo! Krivo! Tada se najviše bira, jer je žena zrelija. Tada žena ne želi mangupa, motore, pivo. Želi ono pravo, ali nažalost, tetke i strine često takve djevojke ubiju u pojam onom pričom o Badnjaku, a slično se ponavlja i na svim obiteljskim okupljanjima, feštama.
Priča o Badnjaku je predodžba života samca i Stare cure. Bor, toplina, kamin, badnjaci i nitko u kući s kim bi se to moglo podijeliti.
Pitam se je li bolje biti sam na Badnjak i čitavu godinu, ili s bilo kime čitavu godinu i na Badnjak?

Taj Badnjak je doista osjetljiva večer kad se o obitelji snažno razmišlja.
Je li ljepše onoj koja nema baš tako bajan život s čovjekom za kojega se udala poslije trećeg srednje bez razmišljanja ili onoj koja tek u svojoj tridesetoj zna što želi?

Jamčim da će svaka Sretno udana imati isti Badnjak i dogodine. Stara cura možda i neće. Možda će baš dogodine imati onog Pravog koji će joj donijeti badnjake u kamin.