Priče iz kamenjara: Pa ti, ajde, budi dobra

šefica, žena, posao, žena, godine, žene, tipovi, veza, žene, udaja, pravila, šefica ureda, šefica, muškarac žena, žene, laži, žena, selo, kuća, žena, šefica ureda, noćna mora
Počneš kao malo štedit, malo nešto se ogrebeš o starce, digneš kakvu pozajmicu ili kreditić i kad nabaviš pjesak, mate, ciment i ostalo što je potrebno za otpočet radove, naravno, para za majstora nema!

Unda nagovaraš muža da on to počne radit sam i kad on zasuče rukave i uvati se posla, uključena si i ti. Te dodaj brokvu, donesi čekić, pridrži dasku... To je za početak, a poslje te zapadnu i teži poslovi, jer kako gradnja napreduje para je sve manje a posla sve više, a želiš što prije imat svoj krov nad glavon. Brzo naučiš kako se miša dobar malter, koliko cigla stane u kvadrat zida, kako se lipe pločice, postavlja parket i sto drugi stvari vezani uz gradnju obiteljskog gnjizda.

A dok ne napraviš kuću živiš sa svekrvom i svekrom i zato što si im kao zahvalna, trudiš se i njima ugodit. Pa trčiš pomust kravu, naranit gudine, zatvorit kokoši. Kad je u polju rađa gledaš se prva dignit i otić u loze da ti ne bi zamirili, a i lakše ti je i smirnije. Ako imaš sriće za nekih šest, sedan godina moreš se nadat da središ kužinu i dvi sobe pod uvjetom da sama bojaš prozore i vrata i krečiš zidove. U međuvremenu rodiš dvoje-troje dice, pa se moraš i njima posvetit. E, kad si kuću bar malo uredila, unda ti se promtno nameće pridkuća, odnosno okućnica. Pridkuća je za prvu ruku, malo poravnat i rasklonit da imaš di u miru kavu popit. A okućnica ti podrazumjeva širok pojam. Tu ti ima posla dok si živa. Napravit zidiće, posadit cviće, živicu, grmiće, posijat travu, a s vrimenom će ti past na pamet i kakva fontanica, kaminčić, kamenjarčić pa ćeš tlačit i dicu i muža da traže kamenje i ovog i onog oblika i boje.

I dok se ti veseliš svojoj kućici - svojoj slobodici, zaključi se da je grijota trošit i kuvat u dva lonca, pa imaš svekra i svekrvu na ručku i večeri, a kad se počne grijat da se ne bi dvi vatre ložile okupiraju ti trosjed i daljinski pa ti dica side na tepihu ili skaču vanka, a ti moreš na stolici u kužini. E unda da bi se makla iz kuće, jer kao potriba ti je malo izać, tražiš bilo kakav posa, pa se zaposliš u dućanu (odakle su svi djelatnici pobigli) koji drži sve: od prehrane i brašna do stočne hrane, pića naveliko, plina, poljoprivrednih zaštitnih sredstava, do građevinski materijala. Tek tada vidiš šta je muka. Uz cili posa kod kuće koji te čeka jer se svekrva kao neće mišat, dobiješ i osam sati robijaškog rada i još uz to mrzovoljnog i otresitog gazdu i frustriranu gazdaricu za mizernu crkavicu. Ali mučiš, šta ćeš govorit, sama si to tila.

Ako kojin slučajen imaš divera i jetrvu koji žive u kojem većem gradu, tek tada ćeš spoznat šta je gorčina života. Ako su u Splitu unda su ti svakog petka prije nego sunce zađe „doma na selu". A u nedilju, kad ste im ti i svekrva napakovali pun gepek i zadnji sic (jer kao u gradu sve moraš kupit) pa se misle oće li im dica imat di sist, neće ti otić dok ne večeraju, jer kao nezgodno je zbog sunca vozit put Splita. Ako su u Zagrebu unda će ti doć i pokvarit svaki veći svetac. Bože moj, kad su već došli ostat će desetak dana, jer kao ne isplati se za manje dolazit. Svekrva će sva ushićena pripremati delicije što jetrva voli, a gledat će da je pohvali baš kad ti čuješ. A jetrva je, vala Bogu slatkorana, voli sve što ti i svekrva skuvate i stavite na stol - od kruva i kumpira ispod sača pa kokoši i pure, pršuta, pečenice, domaćeg sira, kobasice, rašćike, fažoleta. Sve lipo i sve paše. Stalno nutka dicu neka idu da in je to zdravo. Ali ne daj Bože da će štogod privatit ili pijat sa stola za sobon i za dicon dignit, jer kao ona je gost. A prvo jutro odman poslje kave namazat će se zaštitnon kremon da je sunce ne bi uvatilo dok priđe od sobe do ispod murve.

Evo što nju moraš služit, nego će ti i susidi i rodbina dolazit je gledat jer su je se kao zaželili. Tako će ti se kužina pritvorit u seosku birtiju i dok pereš čaše i kuvaš kave ona će sidit u debeloj ladovini ispod murve i pričat kako se baš obikla u gradu, ko da se tamo i rodila, a i nije ona stvorena za selo..., kako joj mala iđe na satove baleta i klavira, a mali igra tenis i šah, te kako su dica pametna na njezina brata..., kako se odkad je ovde malo udebljala i da joj fale pilates i joga..., kako će joj dobro doć more, jer su, eto, priko agencije uplatili desetak dana i nije i puno došlo.

A kad ti sve to zapapri zava koja se bogato udala pa joj nije potriba radit, i evo je svako malo s mužen ili bez njega, jer joj je kao ža njezine matere i ćaće, dosta su oni muke u životu podnili, pa će in ona dilit savjete za njihovo dobro; neka dobro idu, neka se čuvaju, neka odmaraju, neka ne iđu u polje nije to više za njih, neka radi komu triba oni su se naradili, šta ji briga imaju ćaćinu mirovinu, mogu živit. A kao usput će ti spomenit kako ti u hodniku visi paučina, kako ti je prozor šporak, kako ti je tapet macan. Da ona to ne mere podnit, da vidi svaku zeru, da je nju mater naučila, da je u nje sve k'o apoteka...

I kad ti sve to radi mira u kući otrpiš, poradiš, opslužiš, progucaš i od umora zaspeš na nogama, k'o blagosov na sve čuješ brontulanje svoga brižnog muža, na kojeg si skoro zaboravila; da šta si uvik ljuta i nervozna (ili će upotrjebit kakav gori izraz koji mi nije za spominjat)..., da što se ne ugledaš na jetrvu, ona je uvik vesela i nasmijana, a ti namujšena k'o da će iz tebe svaki čas krupa udarit.

Ma šta krupa?! Kakva krupa? Biži dragi, munja će opalit.

Vaša Taja

www.imotskenovine.hr