Ovo je u stvari – istinita: Država, to sam Ja

08.07.2015

Zašto ne bismo izjavu koju povijesničari pripisuju francuskom kralju Luju 14. (aludirajući na njegovu raskalašenu samovoljnost u vladanju državom) shvatili doslovno?

Svatko od nas jeste svoja Država: u protivnom, postaje rob onoga što se smatra državom generalno.

Idemo redom: država, kao forma kakvu znamo (ili zamišljamo), bi trebala biti zajednica naroda okupljenog na nekom teritoriju gdje su podijeljene uloge za najviše dobro svih: netko peče, netko kuha, netko slika, netko liječi, netko kopa - a nekome je povjereno da drži cijeli orkestar na okupu organizirajući da sve funkcionira najefikasnije moguće i za opće dobro te napredak svih. Tako bi trebalo biti. Ne od jučer i nazovi „buđenja svijesti čovječanstva", nego kroz povijest se ta ideja deklarira. O tako postavljenoj državi piše i jedan od najuglednijih svjetskih političkih teoretičara Jean Jacques Rousseau u svom kapitalnom djelu „Društveni ugovor". Kao i mnogi velikan, svjestan je da je takav raj na zemlji teško ostvariti zbog ljudske slabosti, zbog čega neki njegovi suvremenici smatraju da je ideja sretne države utopija. No, velebni njemački filozof Immanuel Kant kaže kako činjenica da je neki ideal neostvariv ne znači da mu ne treba težiti - uvijek će biti slabosti i prepreka ali razvoj i svijest čine da ih se nadiđe.

Da, razvoj i svijest. Ali, kako vidimo, nema toga u masovnom obimu i na društvenom nivou. I ne djeluje da će tako brzo ni biti (masovno). Zato što svijest nije pizza koju će čovjeku netko isporučiti na poziv. Nego rezultat opetovanog i posvećenog traganja za istinom, u unutarnjim ravnima sebstva. Preispitivanja danih postavki, promišljanja o rečenim tvrdnjama, kritičkog stava prema informacijama iz vana i provjeravanja istih u skladu s vlastitim stavom. A vlastitog stava većina čovječanstva nema. Da, upravo se „država" pobrinula za to kroz orkestriranje kontrole u svim dijelovima planeta. Tako je mic po mic nastupila nevidljiva tiranija i masovni pomor intelekta.

Svi nešto očekuju od države, neko čudo iz vana koje će dekretom okrenuti svijet&svijest. Ali to se neće desiti. Odnosno, hoće, i velika je vjerojatnost da se ide k tome na način uspostave unificiranog svjetskog poretka koji, uvelike nalik invaziji iz serije V (Visitors) iza krinke duhovne priče i plemenitih globalnih namjera nastavlja potčinjavajuće iskorištavanje do neslućenih razmjera. Može li se promijeniti? Male su šanse, ali dok postoji ijedna čestica mogućnosti, postoji I cijeli svemir ostvarenja. Ta čestica su, u društvu, oni koji kuže. Koji kritički misle, gledaju iza zavjese, razaznaju šarene laži s pozornice. Koji vide zatvor, iako se tom zatvoru ne vide granice. To su među ljudima oni koji znaju da smo, u stvari, država mi sami. Svi mi zajedno činimo neki skup i taj smo skup nazvali državom. Iako, ono smatramo državom bi zapravo trebao biti administrativni aparat koji radi u korist čovječanstva. A tako nije: aparat kojemu svjedočimo diljem planete je funkcionalan jedino u uništenju moralnih, mentalnih, emotivnih i duhovnih ljudskih kvaliteta. Takva masovna operacija govori da iza svega stoji pomno pripremljen sistem kontrole i porobljavanja uma (a i tijela - kreditima, otrovima u hrani...). I to nam govori da nitko izvan nas i osim nas samih, neće uspostaviti "red" u svijetu fizičke stvarnosti. Nema tog predsjednika, vlade, stranke... koji će umjesto nas odraditi posao. Zato što svatko tko, makar s najplemenitijom namjerom uđe u taj sustav, bude zatrovan. Kao da u bijeloj haljini ulaziš u močvaru ili među ajkule, s idejom da ćeš ih preobratiti. To je užasna iluzija. Kao da idete uspostaviti novi režim prehrane, ali jedete stara jela u starim restoranima. Nema šanse! U pečenjarnici nema brokule na pari, forget about it!!! Nego se ima postaviti novi sustav.

A svaki sustav se, svaka kuća, gradi od temelja. Temelj države, znamo, smo mi sami. Svaki individualac posebno. Pa onda mi svi zajedno - činimo neku zajednicu. Individualno svjesni - činimo svjesnu zajednicu. Ujedinjeni zaJedno - za Jedno, a to Jedno je sklad. Sklad individualnosti, harmonija različitosti gdje netko radi od 8 do 4 danju, netko noću, netko pije, netko puši travu, netko meditira, svatko uglavnom prema svojim osobnim, u dubini Sebstva dosegnutim spoznajama. Ne nametnutima iz vana, nego doživljenim iznutra. Zato je ključ u spoznaji. Sad mi već muka od fraze "buđenje svijesti" koja je totalno isprostituirana: vani su armije ljudi uvjerene da su se "probudile" i da su "svjesni", dok u stvari samo vrte informacije i kao papige ponavljaju pojmove koje zapravo ne razumiju iznutra (jer ih ne dovode u pitanje nego samo reproduciraju). Kao da im je dovoljno koristiti riječi poput "duša", "karma", "obrasci", "svijest", "prošli životi", "duhovno". I samim tim su "svjesni". Bez da ijedne sekunde preispitaju što je duša? Što to znači? I slično... Tako da je i cijeli new (c)age - koji prividno nudi obilje tehnika "buđenja" zapravo oblik hipnoze za mase. A jedino pravo buđenje se događa tek kad se zapitaš ZAŠTO, kad misliš, kritički se osvrneš, promatraš istovremeno "za" i "protiv" neke stvari.

Zato je depresija, pritisak, često težina u eteru koju osjećamo - BLAGOSLOV. Možda najjači portal do stvarnog buđenja i stvarne spoznaje - one sebe, samospoznaje toga tko sam. Jer nas depresije, tuge i očaji tjeraju da promislimo, preispitamo i eventualno dođemo do sebe, do svoje autentičnosti. Izvornosti. Onoga što nas čini Jedinstvenima izrazima Jednog. Jer su tuga I depresija uglavnom znak gubitka svoje izvornosti. Toga tko smo. Ne, nismo svi oni koji rade od osam do četiri, nismo svi isti, svi dijelimo istost ali smo različiti I u tome je naša ljepota. Naći svoju jedinstvenost je ključ početka gradnje svoje države tj. Sebe kao države.

A ta država je čak mapirana na ljudskom tijelu, ima sektore. Primjerice, unutarnje ministarstvo vojske je naša jetra: ona je kao veliki general koji odučuje što hoće. Jetra ima viziju, i žučni mjehur je njezina vojska koja zna kako je ostvariti. Ili, ministarstvo kulture - naše srce: ono je nositelj naše božanske svijesti i dom inspiracije. I tako redom (više o organima I njihovim funkcijama te radu s njima ovdje). Tek kada svatko sa sobom radeći marljivo i redovito osvijesti svoju unutrašnjost: primjerice, blic proba, kako se u ovom trenu osjeća vaša slezena i što vam poručuje? Moći će reći da suvereno, ili barem relativno suvereno vlada svojom državom - svojim tijelom. Zatim um... toliko razina ima, i vrijedi ih upoznati, osvijestiti u praksi... kako svijetle i one koje vidimo, tako i one sjenovite, skrivene. To je junački zadatak, također. Kada je obavljen, osoba je integrirana, cjelovita: njegova osobna država je cjelovita. I tek tada, TEK TADA, možemo pričati da jedan takav pojedinac, i drugi i peti... stoti... milijunti... formiraju TAKVU ZAJEDNICU. Zajednicu svjesnih individualaca.

Tako se stvara prava Vlada, ona iskonska. Kojoj nisu potrebne stranke, potpisi, spora i skupa procedura... predstavnici ega.... Svatko je predstavnik. Sebe, Sebstva, svoje istine - one o potrebi da svojom autentičnosti doprinese zajednici. Koja izgleda tako da smo prirodno, spontano i energetski, kao članovi plemena, povezani u misiji: cilj je sklad i svatko mu doprinosi svojom različitosti, kao što niz sastojaka i začina pridonosi finoj čorbi. Sve ostalo je gubljenje vremena: kampanje, skupovi, izbori... onanija iskompleksiranog ega i nova epizoda samohipnoze na temu iluzije slobode.

Ako nam baš treba stranka kao okvir i usmjeravač djelovanja, evo, osnujmo je. Neka se zove stranka SRCA. Zato što je srce sjedište naše božanske svijesti, ono uvijek zna što je ispravno i prosvjetljeno srce je mudro. Može biti ludo, ali ne glupo. Srce zna. Inspirira. Suosjeća. Želi stvarati. Umije prihvatiti I razumjeti. Možemo se igrati do sutra umom što znači SRCA, ali evo: možemo reći da SRCA znače kako gradimo svijet gdje Svaka Republika Caruje Autonomno, što znači da svatko od nas, kao svoja republika, ima svjestan suverenitet nad sobom i djeluje u skladu sa svojim sebstvom, pa tako pokreće cjelozemljano djelovanje niza republika planete na isti način. Ili, možemo reći kako SRCA znače da Sebstvo Radi Cjelovitom Alkemijom... ma možemo se igrati do sutra, ali nije ovo stvar igre niti ega, nego vlastite posvećenosti stvaranju svijeta za kojeg možda ima šanse.

Kažem možda jer je teren, budimo svjesno, klizak i opasan. Zemlja je već dugo vremena pod vladavinom sila koje su vrlo moćne i inteligentne. Oni dođu kao prefrigani Saruman, a mi s ovim stavom kao veseli Hobit koji ide u avanturu čiji ne zna razmjer i kraj. Ali postoji mogućnost pomoći izvana. Ako su tzv. negativne vanzemaljske civilizacije postavile sadašnji sustav na zemlji i suvereno vladaju njim, koristeći pravo i činjenicu da su bile prve u osvajanju planeta, postoji i protustavka prema kojoj će doći njihova prirodna yin i yang izmjena. Koju će voditi suprotne sile, ali ne sa svrhom rata i prevlasti, nego novog sustava ravnoteže, a čiji smo mi ljudski pioniri na samoj planeti. A nije lako biti pionir, zato se ne nervirajte. To znači biti u manjini, biti avangarda. Posijati sjeme pa pustiti da izrasta. Pokrenuti česticu, pa prepustiti da se sama zakotura. Dati svojih sto posto da se uspostavi svoja autentična država I začiniti je zrnima optimizma. Ali ne luđačkog samohipnotičkog zavaravanja na temu "spustit će se vanzemaljci I spasiti nas" ili "postoje tri paralelne zemlje pa će nas neko čudo odvesti negdje". Ne, neeeeeeeee, nego brutalno realno u procjeni. S poštovanjem i pažnjom naravno, ali objektivno, iskreno. To je jedini način da upoznate sebe, svoje sjene i snage. Ostvarite cjelovito biće.

Cjelovitu vladavinu (državu) Sebstava.

A na razini društva.. tko zna.. na nama je da prenosimo štafetu znanja mudro. Tako formiramo tzv. vladu u sjeni. He hee, vlada svjetla kao vlada iz sjene... fora je ta igra obrata yina i yanga. Uglavnom, ta vlada, vlast koju formiramo kroz SRCA, stran(k)u srca, nije formalna - to nije nešto za što skupljamo potpise, proposvijedamo po ulicama, pumpamo ego i mlatimo kampanje. Za to nam ne trebaju mediji ni novac, nego još dragocjenija energija: ona našeg srca, da se usudimo skočiti u vlastite unutarnje prostore i spozamo sebe tj. tko smo i zašto smo tu, što želimo i kako to ostvariti u skladu s božanskom voljom. To je nešto što živimo svaki trenutak. Ne treba nam za to novac poreznih obveznika, potpisi, pečati, kandidature i promocije. To egu treba. A nama je potrebna samo jedna stvar: lijep primjerak OGLEDALA. Ogledala u kojeg ćemo svakog jutra i večeri pogledati i vidjeti koliko smo danas bili suvereni: gdje smo griješili, gdje smo dali sve od sebe, gdje možemo više, gdje trebamo manje... Gdje ćemo si reći „volim te" i sve što je potrebno da se osoba iz ogledala više oSvoji, osvijetli, osvijesti i zaista probudi.

Tek tada... možemo očekivati da će neko čudo izvana pomoći. Ako i postoji plan intervencije vanzemaljskih civilizacija na zemlju, da se preokrene trenutni sustav... njih neće aktivirati naše laprdanje i molitve. Nego akcije. I to ne transparenti i megafoni na cesti ili na fejkbuku, nego Akcije sa Sobom - Djela Sebstva. Jer se tako baklje spajaju, stvara nevidljiva a jaka mreža Spremnih i privlači, inzistira... na podršci iz vana. Prije toga - ništa od toga. Samo scenarij jedne svjetske vlasti s porobljenim ljenjivcima koji čekaju svoja instant rješenja. I robuju. Žive kao mrtvi leševi, životare kao roboti, samo što su jeftiniji za produkciju od robota, oni i njihova djeca. Zapravo svi postaju roboti u trenutnom tehnokratskom planu društvenog razvoja: već su im jagodice prstiju (inače jedan od glavnih energetskih prijenosnika i slika identiteta u tijelu) zaljepljene za tablet uređaje, već ne znaju što bi da nema interneta.... ne znaju uzeti gitaru i pjevati, cijeli svijet im je online...

E, da... katastrofa, ali... zaista i prilika. Tko to ne želi za sebe i svoju djecu, trgnut će se prirodno - povezati s prirodnim ljekarima travarima, učiti ljekovite biljke, privatne vrtiće koji uče meditaciju i vježbe disanja te pokreću osobni izričaj kreativnosti... I tako redom u svakom sektoru života. Spojit će se i stvoriti mreža, naći će oni koji žele načine da žive iz SRCA i tako na planeti stvore društvo Srca gdje su Svijest, Raznolikost, Cjelovitost i Autentičnost glavni zakoni postojanja.

loading...