Marijana Radoš: Mala moja sa Zubaca fejsbučiš li kod ovaca

Prijatelj traži da mu pošaljem slike od pijanke večer prije. I tako ja odašiljem jednu po jednu sliku, usput ih još malo skeniram, proučavam, komentiram... Onda se sjetim neke scene od prethodnog izlaska koju jednostavno moram prokomentirati s docimericom, a vlastita lijenost mi ne dopušta da se maknem iz kreveta tako da joj na dugo i na široko počinjem pisati izvješće, a preko čega drugoga nego preko skype-a, naravno! Mislim, ipak smo jedna od druge udaljene tek par koraka, nema smisla da sad idem do nje, lakše mi je ovako.

Nakon što smo se nas dvije lijepo napričale, izmijenile nekoliko virtualnih pusa, popile virtualnu kavu i jedna drugoj uputile nekoliko smajlića (znate one kojima srca kruže oko glave -ti su mi baš fora... i onaj što se stidljivo smješka) virtualno joj mahnem i prekidam komunikaciju. Razmišljam o tome da za promjenu sve svoje prijatelje, bili oni „on" ili „off" line obavijestim kako više nisam „available" ili kako jednostavno ne želim da me više itko „disturb". Onda pomislim kako bi to bilo glupo jer ionako svi znaju da sam u to vrijeme u sobi, i da nemam nekog pretjerano pametnog posla. Još bih mogla ispasti virtualno asocijalna! Dakle, i dalje ostajem totalno „on line", šta znaš, ako kome zatrebam! :) Nikad ne znaš kad će se naći koja usamljena duša koja traži društvo za menzu ili za Akademiju. Moje je da budem raspoloživa hehe.

Nakon skype-a moram još samo malo poviriti na facebook i onda se stvarno vraćam svojim obavezama. Hm...a što sam ono radila prije skype-a?! Ah,da...članak! Nema veze, prvo fejs. Logiram se i prvo što ugledam je milijun zahtjeva za farmu. Sve ih redom ignoriram isto kao što sam znala ignorirati ukućane svaki put kad bi mi spomenuli bilo kakav posao koji je uključivao motiku, grablje i slične rekvizite. Nikad nisam imala previše osjećaja ni za stvarnu floru i faunu, ne znam zašto bih se sad zamarala ovim virtualnim kokošinjcem. Uostalom, imam dovoljno problema i bez razmišljanja o tome što mi je bolje posaditi na imaginarnu farmu: rižu ili krumpire.

Na facebooku je inače svaki dan aktualna neka nova aktivnost, od izračuna vlastite sreće u postotcima, preko kvizova koji vam sa stopostotnom točnosti otkrivaju ime osobe za koju ćete se udati. Iskreno se nadam da je u mom slučaju došlo do male pogreške jer stvarno ne znam gdje bi me to mogao čekati moj Nebojša! :) Danas su izgleda na repertoaru Balaševićevi stihovi te dubokoumne misli dana. Ajde idem prvo probati s Đoletom. Nisam baš oduševljena onim što mi poručuje, znam ja da on može i bolje pa pokušavam ponovno. Moj wall ipak zaslužuje neki moćniji stih. Nakon desetak klikova mišem shvatim da Đole danas stvarno nije u elementu. Ajde dobro, zadnji pokušaj, daj šta daš: „Baš i ne bi bio neki brak kad je ženin idol čika Freud, a njen suprug površan i lak, fudbal, coca-cola i Pink Floyd." Pa dobro... moglo je i gore.

Fildžan kafe :) mi je upravo prognozirao neki dobitak tako da misao dana preskačem (da ne bi bilo neugodnih iznenađenja... ipak ću se držati samo ovoga dobitka :) ). Još me samo zanima ime osobe koja bi me stvarno ubila da može. Rezultat je „neka Ivona". E ovo su mi sad stvarno slagali, jer ako sam se ikome zamjerila, nekoj Ivoni sigurno nisam. A dobro, ljudski je (odnosno fejsbuški :) ) griješiti. Prije nego što se konačno maknem s facebooka lajkam par patničkih statusa i na brzinu i sama objavljujem jedan. Upravo kad sam se krenula odjaviti ugledam kako je par osoba potvrdilo da dolazi na Noć muzeja. Fora! Iako već znam da u jeku ispitnih rokova neću imati vremena čekati u beskrajnim redovima da bi vidjela kojekakve izloške ipak potvrđujem svoj dolazak. Ovako ću barem malo zavarati svoje facebook prijatelje, možda stvarno pomisle kako moj društveni život uključuje i događaje van famozne Save i Akademije. Malo kulturnog uzdizanja uvijek dobro dođe (čak i ako je ono lažno hehe.) To bi bilo to sad za sad. Možda u toku dana povirim još samo jednom, čisto da vidim je li ičija komplicirana veza u međuvremenu dobila status otvorene ili slobodne.

E sad da se vratim na sam početak ovoga teksta. Prvotna namjera mi uopće nije bila pisati o ovome, no s obzirom na to da su mi facebook i skype još jednom oduzeli dobar dio vremena i koncentracije učinio mi se zgodnim napisati par redaka o ovim pošastima. Iako im je primarni cilj povezivati ljude te olakšavati međusobnu komunikaciju čini mi se kako postižu potpuno suprotni učinak. Sve ono što bih ranije nekome ispričala na kavi (u Akademiji naravno :) ) sada jednostavno napišem na zid, a ako tema nije za šire mase, postoji rješenje i za to -inbox.

Već sam poprilično sigurna kako druženje između mene i laptopa lagano prelazi sve granice normale. U prilog ovome svjedoči i činjenica kako u mojoj abecedi već dugo ne postoji slovo „đ" -umjesto njega tu je"dj". A usput rečeno, nedavno sam profesoru u kolokviju nesvjesno nacrtala par smajlića. Mislim da vam ne moram ni govoriti da ih uopće nije lajkao.

Marijana Radoš/tgportal.net