Klapa Drača: Iznimno nam je drago prenositi starine i tradiciju hrvatskog naroda i kulture

klapa Drača, nastup, Mostar
Na ovom koncertu, nakon 6 godina pauze, u Mostaru nastupa Mostar Sevdah Reunion, a uz njih nastupaju i Sanel Marić Mara, klapa Drača i klapa Hrvoje. Što će na koncertu izvoditi klapa Drača, kad je nastala i kakvi su im planovi, u razgovoru za Dnevni list govori članica klape Josipa Mikulić.

Kada i s kojom idejom je nastala klapa Drača?
- Klapa Drača je nastala 2008.godine, kada se prvi put pojavila na Božićnom koncertu klapa u Mostaru, što je ujedno bio i prvi javni nastup za klapu. Naša zajednica i ideja uopće da radimo kao klapa započela je od našeg osnivatelja i voditelja maestra don Dragana Filipovića. Na njegovu inicijativu smo se okupile u sastavu u kojem djelujemo danas i polako počeli s probama, nastupima, natjecanjima, putovanjima... Ono što nas drži skupa je ljubav prema ovoj vrsti glazbe, te želja da svojim doprinosom podignemo razinu kulture u našem gradu, regiji.

Koliko je za Vas značajan nastup u Mostaru 24. studenoga?
- Smatramo da su sve manifestacije koje se odnose na kulturno uzdizanje građana od iznimnog značaja za jedan narod, pa tako i ova. Uz to ovo je i jedan vid suradnje i pomoći, odnosno podržavanja rada i djelovanja naših medija. Oni su potrebni nama, mi njima, kako bismo uzajamno opstali. Ovim putem i čestitamo na obljetnici i zahvaljujemo se na pozivu za sudjelovanje.

Kakve skladbe klapa izvodi?
- Za ovaj nastup izvest ćemo pretežito obrade i nove klapske skladbe, koje poznaje šira "klapska" publika. Izdvajam od obrada ‘Molitvu za tebe' i ‘Ima jedan svijet' koje izvodi Zorica Kondža, a od novih klapskih skladbi ‘Uvik ću te svojin' u originalnoj izvedbi klape Sinj te ‘Zemlju latinsku', nama posebno dragu pjesmu, koja iskreno i slikovito priča o odricanjima i životu naših predaka, gdje je Jakša Fiamengo napisao tekst, a Krešimir Magdić dodao note.

Što može očekivati publika 24. studenoga u Kosači?
- Trudimo se na svakom nastupu izvesti skladbe i interpretirati ih na način da ujedinimo osjećaje publike i njihovo zadovoljstvo s našim osjećajem i uživanjem pri samom nastupu. Želimo prenijeti tekst i emociju na naše slušatelje i dočarati im klapsku pjesmu u punini. S obzirom da nas danas bombardiraju kojekakvim sadržajima i novokomponiranom glazbom koja je redovito kratkoga vijeka, iznimno nam je drago produljivati svijet i prenositi starine i tradiciju hrvatskog naroda i kulture, a to sve je zapravo klapsko pjevanje. Ono što naši građani mogu očekivati jest dobra glazbena večer i sigurna zabava.

Koji će Vam koncert uvijek ostati u sjećanju?
- Svaki posebno doživljavamo jako profesionalno i trudimo se biti jednako posvećene svakom. Zbog toga mi je jako teško izdvojiti neke, ali mogu reći da ćemo se uvijek sjećati humanitarnog koncerta za pokojnu Noru, koji je bio u organizaciji mostarskih klapa i Zbora Pro Musica, izdvojila bih i zapravo svaki nastup i sudjelovanje, u sklopu i na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu (posljednje tri godine), zatim promociju monografije Hercegovina, zemlja vina, autora Branimira Martinca u sjedištu Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Francuskoj - Parizu, 2011. godine, te svaki božićni koncert u Mostaru, koji izvodimo s posebnom emocijom.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
- Klapsko pjevanje ima dugu i bogatu tradiciju. Srce klapskog pjevanja je u dalmatinskom mjestu Omiš, gdje se svake godine održava tradicionalni koncert klapskog pjevanja izvodeći najpoznatije izvorne dalmatinske pjesme čiji je izbor prepušten pomnom biranju uvaženih hrvatskih skladatelja koji su ujedno i članovi žirija. Nama je bilo iznimno zadovoljstvo kada su nas oni prepoznali kroz naše susrete klapa iz regije i pozvali na natjecanje. A potom od najvećeg značaja i ponosa su nagrade koje smo osvajali na tom prestižnom natjecanju koje su i nama samima bile potvrda da vjerujemo u naš rad za koji smo i s razlogom dobili takva priznanja.

Kakvi su planovi za budućnost?
- Planovi su nastaviti ovakvim tempom. A želja biti prepoznati ne samo u regiji, nego i šire. Nažalost, živimo i djelujemo u dosta skromnim uvjetima. Nemamo vlastite prostorije gdje možemo još napredovati, češće vježbati. Zato molimo i ovog puta one koji nam mogu pomoći da ne zanemaruju rad mladih ljudi i starih vrijednosti. To je ono što nas čini onim što jesmo. U vremenu globalizacije i kohezije kultura gdje nam se nameću iste vrijednosti, glazba, jezik, moramo se boriti za svoju tradiciju i biti prepoznatljivi u svom djelovanju. Ovo nije vapaj, ovo je borba za ono što volimo!

Je li teško dogovoriti nastupe, ima li dovoljno poziva?
- Ukoliko smo slobodni i u mogućnosti, dogovori ne predstavljaju nikakve probleme ili poteškoće. Sve je stvar odgovornosti i organizacije, u čemu mi dosta dobro "plivamo". Radujemo se svakom pozivu, a što se redovitosti i učestalosti tiče, doista smo zadovoljni angažmanima i nadamo se da će u budućnosti, ako ne biti ih više, onda barem kao do sada.

Ima li nade za album?
- Snimanje pjesama i sam album iziskuje dosta strpljenja i vremena. Na svakoj probi se trudimo ići korak dalje, obrađivati što više skladbi, pripremati se za nastupe na vrijeme i vježbati pjesme do te granice da se apsolutno suživimo s tekstom i notama, jer vjerujemo da ćemo ih jedino tako moći interpretirati na svoj način. Probe i sve gore navedeno iziskuju također dosta vremena, truda i odricanja. Ponekad je doista teško organizirati se u ovako tijesnom rasporedu s obzirom da smo sve članice zbora Pro Musica i studentice na različitim fakultetima, te nerijetko moramo sve to uz neke privatne obveze uklopiti u jedan dan. Kada uzmemo u obzir sve to, jako malo nam vremena ostaje da se posvetimo snimanjima i albumu, ali nam je to iskrena želja i trudit ćemo se da u skorije vrijeme počnemo aktivno raditi na tome.

Koji su Vam koncerti/festivali najdraži?
- Bilo bi nepravedno izdvojiti neki nastup ili još bolje rečeno, bio bi velik redoslijed nastupa na koje smo ponosne i koje ćemo dugo pamtiti. Mi se uvijek trudimo biti jednako dobre, ali i publika i cjelokupna atmosfera određenog susreta učini jedan nastup bolji od drugoga. Možda su naši privatni nastupi oni gdje najviše emocija izađe na vidjelo s obzirom da smo sve školovani glazbenici, pa bilo koji instrument pored nas neće ostati nedirnut, ali taj dio bismo, ipak, ostavile za sebe kao proslavljenu nagradu za dobar javni nastup.