Katarina Zovko Ištuk: Skrivena ljubav

SKRIVENA LJUBAV

U punini svoje duše, gledam tebe tako snenog,
iznad nas se nebo zlati, od lutanja tog vatrenog,
to su zvijezde padalice,što lutaju po visini,
ostavljaju trag za sobom, dok ih pratim u tišini.

Na obzorju svog odsjaja, gube one svoju snagu,
ja uživam, divim im se i osjetim nježnost blagu,
gledam tebe kako toneš u spokojstvo svojih snova,
ne može se ničim platit, ovaj prizor, slika ova.

U smiraju te tišine, sva treperim ja u tebi,
jer osjetim ljubav jaku, kad te volim, kako ne bi,
odajem ti tajne svoje, ispod vela, svake noći
i divim se toj ljepoti, mrzim jutro, što će doći.

Volimo se mi potajno, ti za mene, ja za tebe dišem,
poklanjaš mi svu ljepotu, a ja tebi pjesme pišem,
nizašta na cijelom svijetu, ja mijenjala tebe ne bi,
i dok živim i dok pišem, svoje srce dajem tebi.

Ispod planine Velež, leži vječto mlad,
u tihoj čarobnoj noći, sniva moj Mostar grad,
pa ti si onaj muškarac, što noću se tebi dajem,
pa ti si najdraži moj, za druge ja ne hajem.

Kada mi život, skonča, u duši nastane lom,
tada ću sklopiti oči, umrijet u zagrljaju tvom,
ova se ljubav ne može mjerit, niti na vagi za zlato,
ja uvijek ostat ću tvoja, pa neka mi sude za to.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 18. 08. 2015.