KAKO DJECA PADAJU U RALJE PORNOGRAFIJE: ‘Roditelji im sjede u drugoj sobi, a oni ni ne znaju u što se upuštaju’

Ustvrdila je to za Slobodnu DalmacijuVjera Malbaša, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije PU splitsko-dalmatinske, navodeći kako djeca nerijetko uopće nisu svjesna u što se upuštaju kada sjede za računalom roditeljima iza leđa.

"Neoprezna su, ne znaju gdje je granica sigurnosti na internetu, a realno, previše vremena provode na internetu, i to kod kuće. I djeca mlađa od 10 godina znaju biti žrtve iskorištavanja za dječju pornografiju. Uključe se na internet, povežu se s nekim nepoznatim, koji od njih zadobije povjerenje, pa znaju pristati na sve što im se kaže. Što je najgore, to se događa roditeljima iza leđa, u susjednoj sobi, a kad oni dođu kod nas u policiju, ne mogu vjerovati u što im se dijete upustilo", kaže Malbaša dodajući kako roditelji premalo razgovaraju sa svojom djecom, ne vode brigu o njima i ne nedziru uporabu mobitela i interneta. Pritom dodaje kako svaki roditelj treba znati na vrijeme potražiti pomoć.

"Zateknemo maloljetnika u noćnom izlasku bez nadzora odrasle osobe i pozovemo roditelje, koji uglavnom spavaju misleći da im je dijete kod prijatelja. Kad ih pozovemo u postaju na razgovor, bune se što smo ih zvali za te "sitnice"! Kao da ne shvaćaju da im dijete od 14, 15 godina nema što raditi vani u te sate osim ići u noćne klubove, trošiti novac na alkohol i slično", priča djelatnica MUP-a dodajući kako ipak imai pozitivnih primjera.
Neadekvatan sustav

Često im savjetuju da se organiziraju i da zajedno s drugim roditeljima dolaze po djecu i dovoze ih kući.

Danas su, kaže, već osnovnoškolci ti kod kojih treba biti na oprezu. "Zbog toga je vrlo važno da i odgojno-obrazovni djelatnici pravovremeno reagiraju i prijave sve ono što upućuje na to da pojedino dijete ima probleme s ponašanjem, ili da je žrtva nasilja od svojih vršnjaka ili unutar obitelji", kaže Malbaša dodajući kako je lakše riješiti probleme djece koja nemaju probleme u samoj obitelji.

Pritom dodaje kako Hrvatska nema dobar sustav stručnjaka koji bi se u problematičnim situacijama bavio i djetetom i njegovom okolinom. Smatra da mladima treba znati prići, saslušati ih, razgovarati s njima, preodgojiti ih, a paralelno raditi i s roditeljima. Rijetki su slučajevi kada se ništa ne može učiniti u preodgoju maloljetnika koji se vraća kao ponavljač sa sve težim djelima. No, i od takvih nipošto ne treba odustati. Zatvor je, dodaje, krajnje rješenje.