Hugh Hefner prodaje Playboy, no ne odriče se ljepotica u krevetu

Najnovija poslovna atrakcija napunila je medijske stupce, počevši odmah otvarati prostor za kalkulacije oko novog identiteta najpoznatijega svjetskog magazina za muškarce.

Hefner ni uz najbolju volju, a bogme ni svu silu vitaminskih koktela, silikonskih prsatih žena, plavuša, starleta i curetaka željnih slave, usprkos obilatim količinama viagre, nije bio svemoguć po pitanju tržišnih zahtjeva. On line tiskovine i sva sila noviteta malo-pomalo su počele grickati Hefnerovo čedo, na kraju ga ipak prisilivši na podizanje bijele zastave.

Kako se za sada šuška, Playboy ipak neće skretati drastično s kursa, njegov profilirani stil, obogaćen izvrsnim fotografijama obnaženih ljepotica, koje ipak ne zadiru u formu pornografije, i nadalje će ostati na snazi. Promijenit će se uprava, no Hefner će kao mama i tata Playboy koncepta, koji je ipak mnogo više od samog magazina, ipak zadržati svoju ulogicu u upravnom dijelu.

I bit će mu dosta, svoju će novčarku podebljati za obilatu svotu novca, a s njom će svakako dobiti i još priličan broj šansi za više ili manje vruće susrete s djevojkama željnim slave. Playboy je mnoge od njih doveo do filmova, bogatih ženika, vrućih partyja, svjetskih VIP-ovaca, mnogo seksa i još više orgijanja...

Lijepa četica je uz pomoć Hefnera na raspolaganju imala i svoje verzije inačica Modnih mačaka, koliko za stavljanje repića i zečjih ušiju, zaštitnih Playboyevih simbola, uopće takvi likovi i trebaju. Ali da nije bilo plastičnih operacija kojima su se grudi Playboyevih curetaka povećavale na XXXL dimenzije, baš i ne vjerujemo. Kao ni oksidansa koji su njihove kose pretvarale u gustiše plavih slapova. Jer Hefner je tako htio.

Volio je plavuše toliko da su ga u grupicama pratile u hodu. Čak i po sedam-osam njih živjele su skupno u njegovu chicaškom domu, vrtjele se s njim na omiljenome mu rotirajućem krevetu, dopuštajući ulaz nekim uobičajenim reality TV kamerama. Hefner je, ruku na srce, bio genijalac, koji je od mekog seksa stvorio industriju, utemeljivši magazin koji se u milijunima i milijunima primjeraka prodavao diljem globalne majčice Zemlje. A kako to obično biva, sve je počelo u malom, prilično konzervativnom domu, u kojem je Hefner rođen 9. travnja 1926.

Tko je tada mogao znati da će se iza malog Hugha skriti osoba koja u poznim osamdesetim gdinama svoga života, za razliku od svojih vršnjaka, rado prakticira seks s tri mlade žene, od kojih su dvije blizanke. Treća od njih će mu na kraju, makar sudeći po prihvaćenoj prosidbi iz prosinca prošle godine, postati i zakonita treća žena. Zanimljiv je biografski podatak da je Hefner rođen u skromnoj obitelji njemačkih doseljenika, od oca računovođe i nezaposlene majke koja se bavila odgojem dvaju sinčića.

Bio je iznimno stidljiv dječarac, vrlo povučen, kojemu su roditelji metodisti zabranjivali alkohol, cigarete i odlaske u kino. No u 16. godini, pod navalom hormona, Hugh je upoznao žene, shvatio kako je razlika koju imaju od muškaraca vrlo ugodna, te da ih se više ne želi odreći. I zvijer je rođena, a kako biografi kažu, pomogla mu je u tome upravo skromna majka koja je svojim dječacima nabavila najotvorenije knjige o seksu koje su se u to doba u Chicagu mogle naći.

Očito ih je dobro usmjerila kada se uzme u obzir da je Hugh priznao kako je u jednoj životnoj epizodi otkrio skupni seks, u kojem je s njegovom zakonitom drugom ženom sudjelovao i brat mu sa svojom suprugom. Playboy je nastao kao odraz dišpeta, nakon što mu je časopis Esquire, u kojem je radio, odlučio odbiti povišicu od pet dolara.

Nije se dugo mislio, unajmio je ured, skromno ga uredio, skupio nešto investitora i krenuo u projekt stvaranja magazina za muškarce, temeljenog na finom seksu, punom dobrih tekstova i fotografija, i namijenjenog jačem spolu koji živi nekim uobičajenim radnim ritmom. Bio je toliko domišljat da je u prvi broj, kažu biografski podaci, ubacio i slike Marilyn Monroe, i što bi se reklo, pogodio kao prstom u g...., stvorivši magazin koji je i prije prodaje već bio skoro pa razgrabljen.

Uštedio je tako i novac za novi broj, pa novi i novi, i tako za sve one koji su izišli, uveseljavajući muškace, no i žene, diljem svijeta. Zvijezda je tako bila rođena. Izvana je to bio prikaz savršenog života koji je onda naglo u sjenu bacila jedna od ‘zečica', Izabella St.James, koja je posvjedočila kako život s prebogatim Hefnerom nije ni približno luksuzan i blistav kako izgleda. Rekla je kako ih ostarjeli Hefner tretira kao prostitutke, tiranski ih tjerajući da spavaju u prljavim sobama na starim madracima, te ih petkom okupi u svojim svilenim odajama, dajući im tjedni džeparac od tisuću dolara.

Javnost je saznala i kako Hefner ne voli koristiti kondome, ali i da u krevetu nije nikakav supermajstor, oličenje zanata, nego samo mrtva riba koja leži i skoro da ne daje znakove života. Bizaran je i podatak kako je Hefner imao iskustva i sa svojim spolom pa je u ludom eksperimentiranju jednome muškarcu na orgijama dopustio oralni seks.

Ženi se treći put

Hefnerova prva žena je Milder Williams s kojom brak, usprkos tome što mu je dopuštala i ljubavnice, nije izdržao. U tom je braku dobio kćer i sina. Sljedeća na redu je bila Kimberly Conrad, s kojom je brak okončao prije tri godine i zaključio ga s dvoje djece. No ne miruje, sve je iznenadio najavom trećeg vjenčanja sa 60 godina mlađom plavušom, ‘zečicom' Crystal Harris, koja je, nakon što joj je dao zaručnički prsten, briznula u plač. Hefner je rekao kako mu je to bio najsretniji Božić u životu. Zanimljivo je da je Hefner uz Crystal istodobno hodao i s blizankama Kristinom i Karissom Shannon, koje je otjerao nakon što je otkrio da spavaju s drugim muškarcima. Takvo nešto njegov ego nije mogao podnijeti.

Naklada 4,5 milijuna primjeraka

Prvi broj Playboya trebao se zvati Momačka večer, nastao je u prosincu 1953. godine i nije bio datiran jer Hefner nije znao hoće li uopće doći do drugoga broja. O, kako se samo prevario. Iza prvog broja stajao je ulog od devet tisuća dolara, tiskan je u 70 tisuća primjeraka, cijena mu je bila pola dolara i donio je dobitak. Playboy je tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća, kako kažu njegovi biografi, imao nakladu i po 4,5 milijuna prodanih primjeraka.

izvor: slobodna dalmacija