Bona, kad ćeš se udavati?Kada se budem udavala, sama ću reći, ne trebate me ispitivati!

... dlaka na glavi, a ono glasi ‘Bona, kad ćeš se udavati?'.

Ruku na srce, kojim tonom me pitaju to i s kojim izrazom lica, osjećam se ponekad da imam 88 godina, a ne 24. Bila u vezi ili ne, to te pitanje prati i već unaprijed znaš koje osobe će te to pitati, pa si slobodno možeš pripremiti govor ili odgovarati sa ‘Nikada!', kao ja u zadnje vrijeme. Ne kužim jednu stvar, zašto nas žene pitaju to?! Valjda očekuju da kažemo ‘Evo, sutra ću ga zaprositi, pa ti javim!'?!

I tko je uopće ikada postavio dobnu granicu za udaju?!

Znam da postoji biološki sat i to je ok i realno, ali one babe, tetke, strine i komšije koje te s 18 godina ‘tjeraju' na udaju i ako se tad ne udaš sa 19 si već stara cura? Kad si im rekla u 17-oj da imaš dečka, govorili su ti da si se rano ‘zapišala', dok si im već iduće godine bila zrela za udaju i majčinstvo?! Kako su krenuli s tim godinama, kad budem imala 35 pitat će me da li imam unuke - ne bi me iznenadilo!
Može li mi netko objasniti tu nelogičnost njihove ‘logike'? Molim vas! Itko??
Kad se sjetim one famozne izjave ‘Probirač nađe otirač!', uhvati me muka!
Govoreći iz svoga ugla, biram, jesam!

Biram nekoga tko će me poštovati, komunicirati sa mnom o svemu, pred kim neću imati tajni i tko me neće mijenjati nego me prihvatiti onakvu kakva jesam! Imam pravo birati i ne tražim kuće, luksuzne vile, skupa auta i pun novčanik, tražim čovjeka za život! Čovjeka, kojemu kad kažem ‘Da' i izgovorim ono ‘U dobru i zlu, zdravlju i bolesti...' ću stvarno tako misliti i osjećati. Biram sebi čovjeka koji nije besposličar i koji se zna izboriti. Biram čovjeka s kojim me neće biti strah kada ostane bez i jednog dinara u džepu. Biram čovjeka koji je sposoban i koji gleda malo dalje od svog nosa i znate šta? - Imam pravo birati!

Mene ne zanima šta ćeš ti misliti o njemu i da li će se tebi sviđati, jer ja ću živjeti s njim i ja ću ga sebi birati, pa makar ga tražila još 20 godina, to je moja stvar! Jesi me razumio/la? Ako i ne pronađem nekoga tko mi odgovara, isto tako neću se zaletjeti u brak bez ljubavi i neću pristati na manje od onoga što znam da zaslužujem, pa makar to značilo da ću ostati ‘usidjelica' (je l' ono tako kažete?). Bolje i usidjelica koja ima svoj mir, nego brak bez ljubavi i poštovanja, u kojem oboje ispaštate uključujući i vašu djecu!

Drugi put, prije nego upitate ‘Bona kad ćeš se udavati?', pitajte prvo ‘Imaš li dečka?', a onda ‘Je l' veza ozbiljna?', i ako ti JA kroz tu priču sama ne spomenem udaju, onda me nemoj ni pitati za nju, jer nije fino! Nemaš pravo! Ti si sebi sam/a krojila svoj život, ako i nisi, to je tvoja stvar. Nije moja. Meni moj život neće krojiti nitko osim mene! Smatram da sam dovoljno pametna, sposobna i odrasla da sama znam šta trebam i vaša pusta pitanja su se popela svima na vrh glave, ne samo meni! Ako me nemate ništa pametnije upitati odmaknite od mene, idite u bašču pa kopajte, korisnije je sigurno nego zabadati nos u tuđi život. Zar nije?

Kada se budem udavala, sama ću reći, ne trebate me ispitivati uopće! Sakriti se neće, ne brinite!
Nastavite li s tim pitanjem, možete od mene samo očekivati neočekivan odgovor u kojem ću sigurno izgovoriti par rečenica koje neće biti melem za uši!
Eto ga! Kratko, ali slatko!

Preporuka dana, za sve babe, tetke, dajidže, prababe, komšinice i ostale morone o kojima sam pisala,

- idite na YouTube i ukucajte pjesmu ‘Kaš se ženit?', samo da vidite koliko izludite čovjeka i kako to zapravo izgleda!
Lijep pozdrav do idućeg tipkanja i ne, neću se udavati, još!

Danijela Luburić

amazonke.com