Bolje u Tuzli nego u Njemačkoj

Na ljeto 2015. godine Tuzlak A.K. svojoj obitelji više nije mogao pokriti elementarne potrebe. Počeo se raspitivati o zaposlenju u Njemačkoj. Fakultetski obrazovan, dobio je ponudu da radi kod rodičinog muža, vlasnika manje tvrtke koja se bavila održavanjem poslovnih objekata. Od poslodavca u BiH dobio je godinu dana neplaćenog odsustva i početkom studenog otišao u München.

‘Gazda je s nama bio prva dva tjedna dok me nije upoznao sa svih 25 objekata, jednom školom i četiri ureda na različitim mjestima u Münchenu koje smo održavali.' Radno vrijeme je počinjalo u 8, a završavalo u 20 sati. Ispočetka je, kako kaže, bilo zanimljivo. ‘Razmišljam, pa radim u Njemačkoj, to sam i želio', piše Deutsche Welle.

‘A onda je počeo padati snijeg. Buđenje u tri ujutro, čišćenje snijega lopatom do sedam sati, sat pauze i odlazak na redovne poslove. Održavanje ureda preuzima druga osoba jer smo mi morali čistiti snijeg nakon posla još četiri sata', prisjeća se. Nakon što je snijeg u gradu padao tri dana, iscrpljeni su tražili sastanak sa šefom. Rekli su mu da čišćenje snijega ne spada u njihove obveze. Rekao im je da ne znaju oni što je to Njemačka i da im neće biti bolje na drugom poslu.

Nije imao kad pohađati školu njemačkog jezika. Nakon zime, stigle su druge obveze - jednom prilikom ozlijedio je ruku i tražio dozvolu da ode liječniku. Šefov odgovor je bio da je i njega jednom boljela ruka, ali da je i dalje radio.

‘Sve oči su bile uprte u mene. Moja njemačka priča o kojoj sam sanjao je nestala. Živio sam u jednoj sasvim drugoj. Bio sam preumoran od svega. Žalio sam za obitelji, kućom, poslom, bez obzira što je plaća kasnila, žalio sam za prljavom i neurednom Tuzlom, za kavom u gradu, ma za svim što me odbijalo iz moje zemlje sam žalio i tugovao', kaže A.K.

Na kraju se u Tuzlu i vratio.

'Da ne bude samo kuknjava, moram napomenuti da sam imao jednu životnu školu koja mi samo može pomoći u životu, pomoći po tko zna koji put da shvatim što su prioriteti u životu, što je dom, što je obitelj.

Nije sve u novcu, zapravo ništa nije u novcu ako nisi sretan.'