JNA: Desetine milijarda bačene u vjetar

jna, Mostar, rezervisti, jna
Takvim maštanjem nameću se neka pitanja, na koje (još) nismo dobili valjane odgovore, kao npr.: gdje je onda taj hrvatski dio kad su je međusobno podjelili? Po kojoj logici su onda Hrvati izašli na referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, kad je sve dogovoreno, a Srbi ne? Zašto su u BIH Srbi napali Hrvate, njihove gradove, sela i naselja, te vršili progone? ...itd.
Druga, često ponavljana legenda koju smo imali priliku čuti zadnjih desetljeća je, da je "JNA treća (negdje četvrta) vojna sila u Europi". Poznati hrvatski povjesničar Davor Marijan, u svom je znanstvenom članku "Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja" detaljno analizirao ovu partijsku vojsku, te glede ove teze konstatira, da je to istina, "ali među komunističkim zemljama". U radu ovog istaknutog autora doznajemo mnoge zanimljivosti, kao npr. da je JNA bila vjerojatno najzahtjevnija vojna organizacija u Europi, te ni da 45 godina nakon svršetka II. svjetskog rata, nije postigla standardizaciju kakvu su imale vojske Zapada ili Istoka.

Marijan je iznio i niz drugih podataka, te navodi, da su krajem 1945. godine u nacionalnoj strukturi starješinskog kadra Jugoslavenske armije dominirali Srbi kojih je bilo 50,97 % (udio u ukupnom stanovništvu 42,27 %), Hrvati 22,72 % (29,69 %), Slovenci 9,71 % (8,58 %), Makedonci 3,58 % (5,01 %), Crnogorci 9,20 % (2 %), Muslimani 1,88 % (11,45 %) i ostali 1,94 % (1 %).

1985. godine, generalski kor činilo je 0,29 % od ukupnog broja djelatnih vojnih osoba. Crnogoraca je bilo 11,1 %, Hrvata 19 %, Makedonaca 4,9 %, Slovenaca 10,4 %, Srba 46,5 %, Muslimana 2,8 %, Albanaca 1,4 % i Jugoslavena 4,9 %. Dominacija Srba i Crnogoraca je uz manje korekcije ostala kao i četrdeset godina prije.

Prvog siječnja 1990. mirnodopska JNA imala je 275.341 pripadnika, od toga: 25.101 oficira, 19.165 mlađih oficira... i 189.855 vojnika i pitomaca škole pričuvnih oficira. Po ratnom ustroju imala je 1.058.378 ljudi.

Osim statističkih istraživanja, u ovom radu doznajemo i kakav je bio sustav školstva profesionalnog i pričuvnog dijela JNA, znanstvenoistraživački i razvojni segment, sustav zapovijedanja, način popune... itd.

Izvor: http://hrcak.srce.hr/file/26479

"Vojnoindustrijski kompleks SFRJ"

Drugi znanstveni članak "Vojnoindustrijski kompleks SFRJ" autora: Simeona Kovačeva, Zdenka Matijaščića i Josipa Petrovića, također obiluje mnoštvom zanimljivih informacija i statističkih analiza.

Vojnoindustrijski kompleks Jugoslavije sastojao se od radnih organizacija Zajednice industrije naoružanja i vojne opreme Jugoslavije (ZINVOJ), drugih radnih organizacija te vojnoremontnih zavoda. Ukupno je više od 550 tvornica učestvovalo u razvoju i proizvodnji naoružanja i vojne opreme (NVO-a).

Vrijednosti RO-a proizvođača NVO-a i remontnih zavoda 31.12.1990. procjenjena je na 5,859 milijarda USD. Od toga se 41,66% nalazilo u BiH, 37,8% u Srbiji, 10% u Hrvatskoj, 4,9% u Crnoj Gori, 4,4% u Sloveniji i samo 1,1% u Makedoniji.

Od ukupne vrijednosti razdiobom imovine Hrvatskoj je pripalo 27%, tj. 1,582 milijarda USD, a stvarna vrijednost koja je u njoj ostala iznosila je 504 milijuna USD. Uz Hrvatsku iznos sredstava još potražuju Slovenija i Makedonija, dok su ostale zemlje nasljednice bivše Jugoslavije dužnici. Posebice BiH, i to 1,738 milijarda USD.

Kad se razmatraju diobene mase za sve tri skupine promatranih resursa i kapaciteta JNA (nastavno-obrazovnih, naučno-istraživačkih i vojnoindustrijskih) za Republiku Hrvatsku, njihova ukupna vrijednost 31.12.1990. godine utvrđena je na 13,67 milijarda USD, od čega 3,691 milijarda USD (27%) pripada Hrvatskoj. Vrijednosti koje su ostale u našoj zemlji iznose 1,436 milijarda USD, a čak 2,254 milijarda USD se potražuje od drugih nasljednica. Srbija je zadržala resurse i kapacitete u visini od čak 7,369 milijarda USD, s tim da, treba vratiti 2,311 milijarda USD onim zemljama koje su to najvećim djelom financirali.

Ukupan izvoz vojne industrije SFRJ u razdoblju od 1953. do 1990. godine iznosio je 14,439 milijarda USD (6,992 milijarda USD - NVO i 7,447 milijarda USD - inženjering poslovi). Od 1981. do 1990. najveći dio plasiran je u zemlje Bliskog Istoka, Afrike i Istočne Europe.

Od 1965. do 1989. godine tehnička modernizacija JNA koštala je približno 15,826 milijarda USD, opremanje sredstvima NVO-a 11,058 milijarda USD, a proširenje kapaciteta namjenske industrije 1,258 milijarda USD. Ukupno je u tome razdoblju za JNA iz državnog budžeta izdvojeno 40,068 milijarda USD. U 1989. g. troškovi financiranja iznosili su 2,119 milijarda USD, tj. 2,8% BDP-a Jugoslavije. (RH, proračun 2010.: Ministarstvo obrane cca. 377,8 milijuna USD).

Koncentriranjem (profitabilnih) poduzeća namjenske industrije izvan Hrvatske, iznadprosječnim učešćem u financiranju ogromnog aparata i kadrova JNA, te kasnijom izravnom ratnom štetom (1999.: 37,1 milijarda USD) izazvanom od nje (i srpskih pobunjenika), Hrvatska je za JNA decenijama bila "krava muzara", koju se na kraju pokušalo sprovesti u klaonicu.

Mogućim odustajanjem od tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu (ICJ), Hrvatska bi propustila zadnju priliku da povrati bar jedan dio nastale štete od (zločinačke) vojske koju je decenijama izdašno financirala na uštrb svog naroda i gospodarstva.

Izvor: http://hrcak.srce.hr/file/26485

CT/posavski-obzor.info