Kruh koji odiše sjećanjem i uspomenama na neka stara vremena

Kruh ispod peke odavno je bio spravljan u obitelji Bariše i Mare Baković iz Tomislavgrada. A kada je zbog kvara na električnim instalacijama izgorjela njihova stara kuća, i kada je Bariša nakon višegodišnjega rada u tomislavgradskoj kablari otišao u prijevremenu mirovinu, njegov sin Jozo predložio mu je da krenu u posao – proizvodnju kruha ispod sača, piše tomislavcity.

Njegova želja je i ostvarena te su od 2009. godine osnovali samostalnu zanatsku radnju „Mara“ koja nosi ime po Jozinoj majci.
Kruhovi spravljani po domaćoj recepturi, od domaćega brašna, brzo su prepoznati u duvanjskome kraju. Uz kruh, uskoro su počeli praviti i domaće pite te peći i meso ispod peke.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=6&v=ujAStH5xBdc

Prve godine su sav zarađeni novac investirali u izgradnju novih pomoćnih objekata, kupili su 34 sača, ali i veliki traktor, prikolice budući da siju svoju pšenicu i heljdu.

– Zadovoljni smo i ovogodišnjim prinosom pšenice i heljde i svoje brašno trošimo dok ga god imamo, a kad nam ponestane, onda kupujumo jajčansko brašno izravno s mlina. Zasijemo više od 300 duluma zemlje, većinu zemlje smo zakupili, govori nam Bariša.

U tim poljoporivrednim poslovima najviše je angažiran Barišin i Marin sin Marijan. I dok gledamo najstarije članove ove obitelji i njihovu kći Nikolinu kako vješto pripremaju kruh za pečenje, Marijan je u polju, jer u tijeku je jesenska sjetva.

– U posao su uključeni svi članovi obitelji: Bariša i njegova Mara, sinovi Marijan i Ivan, kćeri Nikolina i Anđa, a da nije u Austriji, zasigurno bi im se pridružila i kći Iva. Tu su i nevjeste, dvije Kate, ali i oni najmlađi članovi obitelji – unučad, koji se vesele svojim malim dužnostima.
Tako trogodišnji Jozo, koji nosi ime po svome stricu, vrlo rado s djedom Barišom potpaljuje vatru pod sačeve, a njegov mlađi brat Bariša obožava gledati kako se cijepa i slaže lijeska, dok petogodišnja Zora pomaže donijeti tijesto u zdjelama.

Svjedočimo iskrenome zajedništvu ove radišne duvanjske obitelji. Za njihov kruh možemo reći da je kruh koji odiše sjećanjem i uspomenama na neka stara vremena i tradiciju, ali i uspomena je to i na njihovoga prerano preminuloga sina, supruga, oca i brata Jozu koji je i pokrenuo ovaj obiteljski posao koji je, kako nam kažu, „iznimno volio“.