Epitaf za dr. Bagarića

Epitaf za dr. Bagarića
Mi Hrvati smo prokleti, valjda još od Zvonimira, s dvije kategorije ljudi, prva su krupni lopovi sitnih duša, a druga su sitni lopovi i nesposobnjakovići, još sitnijh duša, koji se šlepaju uz ove prve. I kad mi izgubimo Čovjeka velikoga i čistoga srca, onda to nije tek jedna u nizu smrti, to je nemjerljivi gubitak koji izaziva strašan osjećaj nelagode.

Zadnjih godina nismo se sretali često, posljednji put na predstavljanju filma o Bijelom putu za Novu Bilu, ali to ni najmanje ne umanjuje osjećaj gubitka. Kad ovo surovo Duvanjsko polje izgubi takvoga Čovjeka, to je kao kad u nevrijeme padne mraz. U prvome trenutku vidimo cvjetove koji otpadnu i žalimo, ali puni razmjeri štete vidljivi su tek u jesen kad izostanu plodovi. Tako je i u ovom slučaju, sad svi mislimo o tvojoj obitelji, ali dugoročno falit' će tvoja beskrajna volja da pomogneš, tvoje dobre namjere, čisto srce vođeno s deset Božjih zapovijedi, životna mudrost koja se uvijek na njih naslanjala, i gromki glas gorštaka koji je tu mudrost izricao istovremeno i dovoljno glasno i s dovoljno takta.

Riječi „laka ti bila hrvatska gruda" jednostavno ne mogu preko usta. Nema više ništa lako na ovoj opustjeloj grudi shrvanoj korupcijom, nemoralom i kukavičlukom svake vrste. Ja sam uvjerena da ćeš ti počivati pokriven velikim komadom plavoga južnjačkog neba, i da ćeš počivati u miru, jer uvijek si činio najbolje što si znao.

Hvala ti i počivaj u miru!

Anđa Ćosić/Tomislavcity