Braća Ćosić iz Tomislavgrada Zbog ‘običnog ćaće’ htjeli su postati ‘netko i nešto’, a postali su narkobossovi

Piše: Petar Miloš/Slobodna dalmacija

...u okviru međunarodne policijske akcije, uhićeni pod optužbom da su glavni ljudi u tzv. balkanskom kartelu koji je dilao drogu iz Južne Amerike u Europu. Nisam odmah otišao u njihovo rodno selo Cebaru, nego sam svratio u jedan kafić u Tomislavgradu. I odmah sam upao u priču o braći Ćosićima. U čitavom duvanjskom kraju to je ovih dana glavna tema svih razgovora.

- Nu, Ante glavni diler droge u svitu - čudi se jedan gost za susjednim stolom.

Jedina dostupna fotografija Petra Ćosića
- Sa mnom išo u školu. A školu mrzio ka đavla crnoga. I napustio nakon što je propa u prvom razredu. Pa je otišo u rat, a nakon rata radio u duvanjskim kafićima ka konobar - kazuje.

- Nije glavni Ante, nego njegov mlađi brat Petar - upozorava drugi gost. - A Petar je završio prvi razred elektrozanata u Tomislavgradu.

- Pa je pao dva puta u drugom razredu i nestalo ga. Bio sa mnom u osnovnoj. Ne mogu virovat da su oni mogli doć do tolike visine da budu glavni ljudi za drogu na čitavom Balkanu. Mirni i zatajni momci koji mrava ne bi zgazili - veli ovaj drugi. Iz razgovora u kafiću doznao sam da je Antin i Petrov otac Marijan radio u duvanjskoj tvornici "Plastika" putujući na posao renaultom 4.

Za to vrijeme Marijanovi su vršnjaci dolazili u zavičaj s bijesnim opelima, BMW-ima, mercedesima... iz Njemačke. I djeci kupovali igračke i sve druge božje milosti. Naravno da su Anti i Peri rasle zazubice i želja da budu kao i ostali. Uz to je Marijan dospio do općinskog odbornika. A to znači da se zaboravilo sve što je dobro učinio za selo, a zapamtilo ono što nije učinio, a susjedima se učinilo da je trebao.

- Jebeno je njima bilo - kazuje prvi gost za susjednim stolom.

- Nu, nama ćaća sve donosi, a njihov stalno tu ka radnik "Plastike". Ja mislim da se tu kod njih pojavila želja i volja da budu neko i nešto. Kada je objavljena vijest o švercu kokaina s imenima Ante i Petra Ćosića, u duvanjskom je kraju eksplodiralo pitanje tko su ti Ćosići - priča drugi gost.

- Ja poznajem Petra, ali je uvik bio samozatajan. Odselio u Zagreb, kažu da je bio žestoki ratnik, ali ja znam da bi u Tomislavgrad dolazio samo s bijesnim i blindiranim autima. Niko ga ne vidi, a on svakoga vidi. Pa se mi pitali kako se Pere domogo para. Znalo se u Duvnu da su se Ćosići obogatili, ali niko nije zna odakle. Ne mere se para sakrit. Jeste li vidili da su ćaći nabavili džip i motor - mudruje kafanski gost.
‘Drago mi za Šapine'

Već odavno Duvnjaci prate sudbinu braće Šapina iz duvanjskog naselja Roška Polja koji su u Berlinu optuženi zbog namještanja utakmica i mešetarenja na kladionicama. Nedavno je Ante dobio pet i pol godina kazne. Ali ga u njegovu kraju svi doživljavaju kao junaka.

- Razlika su Šapine i Ćosići - viče već pijani prvi gost.

- Za Šapine mi je drago što mi Duvnjaci imamo svoga čovika koji more privarit europske varalice i na tome zaradit. Ne mereš u Europu bez svojih hohštaplera. I znam da Šapine pomažu nemoćne u Duvnu. More bit da su i Ćosići dobri ljudi, ali meni ne paše da zarađuju na drogi. Sutra će tu drogu uvalit mome ditetu. A za sve su krivi gastarbajteri.

Ćaća od Šapina bio u Berlinu i tamo dica naučila sve europske marifetluke. Ćaća braće Ćosića osta ovamo, pa dica nisu imala ono što su imale Šapine, pa uzeli stvar u svoje ruke i krenuli u drogu da dostignu Šapine. Na kraju se sastali u zatvoru. Čudni su puti Gospodnji - zaključio je. .