To je moja Hercegovina: Ljubav, strpljenje i vjera u Boga

pruzime ruke
U kućici malenoj skromnoj
na vrhu jednoga brijega
složno žive dragi starac
i dobra baka sijeda.

Godine života teškog
na licu su ostavile traga
i sada na kraju životnog puta
baka sijeda njemu je draga.

Svojim umornim rukama
baki plete kose
ljubav, strpljenje i vjera u Boga
kroz sve teške godine ih nose.

Prošli su oni zajedno svašta
nosili preteški teret života
kućica mala i razumijevanje
njihova sva je ljepota.

Svakoga dana sa sjetom
vrate se u prošle dane
zbog toga niz lice staro
i suza ponekad kane...

Tekst: Ljiljana Tolj