Divina sudbina je i naša sudbina!!!

Ovih smo dana obilježavali sjećanje na jednu veliku Ramkinju, pa možemo slobodno reći moralnu vertikalu Rame koja je životom platila svoju vjernost i odanost Bogu i rodu.

Riječ je o Divi Grabovčevoj, djevojci koja je između moći i bogatstva na jednoj strani, i vjere i smrti na drugoj strani izabrala vjeru i smrt u vjeri i za vjeru i naciju!
Pokušat ću napraviti paralelu između Dive i njezinog vremena i nas i ovog našeg vremena.

Između Divina i našeg vremena je velika vremenska razlika i puno sličnosti. Između Dive i nas su skoro dva stoljeća koja su protkana sličnim problemima Divinih sunarodnjaka. Povijest se ponavlja, i žrtve i zlostavljači su identični Divinu vremenu, Divini sunarodnjaci su i danas žrtve, a Tahirovi zlostavljači! Ako malo bolje pogledamo vidjet ćemo da Diva nije baš preko noći izgubila glavu, trajalo je to prilično, Tahir je navaljivao, a kad je vidio da Siva ne pristaje na njegovu ponudu oduzeo joj je život. Diva je slutila da joj se bliži kraj, čak je to jedne prigode izjavila svojim prijateljicama kod bunara, no očito je nitko nije ozbiljno shvaćao.

Tek kad je Diva ubijena shvaćene su njezine riječi, tek tada se pojavio kum Arslanaga koji je ubio zulumćara Tahira i po njihovu shvaćanju osvetio Divinu krv!? Aljkavost svog okruženja Diva je platila glavom, osvetom pravda nije zadovoljena, naprotiv, rezultirala je još jednom smrću!

Danas je skoro isto, isto je mjesto događanja, ista je žrtva, a  isti je i krvnik. Razlika je u motivu i načinu zlostavljanja.

Danas nije u pitanju neuzvraćena ljubav zbog koje se gubi glava već neprihvaćanje ropstva zbog kojeg se gubi sloboda i glava! Danas nam Tahirovi potomci ne nude ljubav, ne nude nam ništa osim ropstva, dapače, uskraćuju nam sve, slobodu, vjeru, jezik, kulturu, ravnopravnost, domovinu, ...

I mi kao i Diva slutimo zlo, ali ni nas kao ni Divu nitko ne čuje ili nas ne uzima zaozbiljno!? Nevina krv se prolijeva, gine se zbog različitosti, ubija se zbog vjere, a nitko da glasa digne! Što sve još moramo otrpiti, koliko još treba krvavih Božića, koliko još povratnika mora glavom platiti svoj povratak, dok se ne pojavi neki Arslanaga ovoga vremena?! Nažalost, oni što bi trebali biti Arslanage ovog vremena su se pokrili i zaštitili AHDNAMAMA i pomalo se asimiliraju i utapaju u većinu!!! Ahdnama im služi samo kao pancirka ispod habita da zaštiti njihovu guzicu, a narod tko šiša!!!

I umjesto da pastiri zaštite stado od vukova i ostalih zvijeri oni im ga velikodušno nude u zamjenu za svoju slobodu i uživanje, čast iznimkama! Iskreno se nadam da će se naći neki novi Arslanaga da spriječi novu nevinu krv!!!

Vječiti optimist/rama-prozor.info
07.07.2010 u 22:29