Priče iz Hercegovine: Žedna selendra

Osjećam potrebu da ga još jednom obranim, stanem ne naoružana na kapiju gdje se moje selo ošro dijeli od komšijinog sela, raširim gole ruke pune žuljeva od najranijeg djetinjstva provedenog na oštrom hercegovačkom kamenjaru, te zemlji crvenici i pokušam dječijom naivnošću zaštiti suhe i zlatne donedavno plodne njive , bašče i oranice, zagrliti ih koliko mi ruke zanose, napraviti im hlad tankim prstima, kosom, nogama, glavom...

Selendra je ono malo mjesto gdje u rano proljeće stare i oronule ruke moje i tvoje babe s ranim jutrom u netom nabrazdanu zemlju vrijedno slažu škrilje krompira, dovoljno za kuću, za one njene gore u Zagrebu i nešto malo za prodati.

Selendra je isto ono mjesto gdje se u vrelo srpanjsko predvečerje mlade nevjeste iz bližnjih kvazi - gradova zapute u plodonosne bašte i poberu urod od tog dana, pune i sočne kavade, nacilkle breskve i požutjele paprike. To je ista ona bašča u kojoj se ne plaća, bašča uzgajana satima tuđe ljubavi , brige i truda, a to se ne plaća zar ne ?!

Selendra je mjesto u koje se dolazi na godišnji odmor tek iza Velike Gospe, kad je i zadnji list duvana pobran... nikako ne ranije, jer nema smisla da gosti spavaju dok se domaćini ustaju u cik zore, i s najranijim pijevom ptica odlaze u polja kojima se ne nazire kraj, kako bi prije velikih vrućina pobrali 5-6 denjaka žutog, kvalitetnog hercegovačkog duvana, s nadom kako će mu i na godinu cijena doseći nebo.

Selendra je mjesto kojega se povremeno zastidiš, i zatajiš ga ko Sveti Petar Isusa, onog trenuta kad u visokorangiranoj tvrtki na sjeveru Hrvatske za stolom s kolegama raspravljaš o najnovijem šverc - sklandalu čiji su glavni akteri ljudi s tvog kamena.

Selendra je ono mjesto bez tragova života, u koje svraćaš za Božić i Uskrs, jer je tamo najbolja janjetina, i nigdje sarma tako dobro ne miriše ko u tvom selu, i nigdje pršut, vino i sir nemaju okus kao dole..... A ljudi ?! Ljudi nigdje na svijetu više ne mole i više ne psuju kao u selendri.

Selendra je ono mjesto gdje je zadnja kap vode viđena još u kasno proljeće. Gdje će se voda plaćati suhim zlatom za koji dan. Mjesto gdje su njive presušile, bašče izgorile, duvan se zapalio, gdje su životinje žedne, a ljudi će biti gladni ukoliko se nešto ne promjeni uskoro.

Selendra je mjesto gdje samo pogledom požeš praviti hlad posljednjoj biljci koja daje znakove života.. Gdje je čatrnja najspominjanija riječ zadnjih 20 dana.

Ali srećom u selendri su ljudi naravni, odavno su prigorili na hercegovačih + 40 , i nisu fustrirani, samo su malo žedni i jedva čekaju čiku u plavom golfu... Da ga pitaju ; vodu ili pare ?!

Svjesni da ni jednog ni drugog nema odavno zadugo.... Potrošilo se, prolilo se...

Bekij@/grude-online.info