Političke igre oko Neuma traju tri stoljeća

Godina na izmaku bila je u znaku dviju obljetnica vezanih za Neum.

Ovaj primorski gradić dobio je status općine prije 40 godina, a prošlo je 300 godina od vremena kad je Neum postao tampon zona između Dubrovačke Republike i Otomanskog carstva. Neum je jedina bh. općina s morskom obalom i čini izlaz BiH na Jadransko more u zaljevu Neum - Klek. Općina postaje 1978. godine, a prije toga Neum je bio u sastavu općine Čapljina. Od 1941. do 1945. godine Neum je bio u sastavu NDH, od 1939. do 1941. godine u okviru Banovine Hrvatske, od 1929. do 1939. u Primorskoj banovini Kraljevine Jugoslavije, a od 1918. do 1929. godine u okrugu Mostar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od Berlinskog kongresa 1878. do 1918. godine Neum je također bio u okrugu Mostar, ali u okviru Austro-Ugarske. Od 1465. godine do Berlinskog kongresa područje Neuma bilo je i pod Otomanskim carstvom, i u sastavu Dubrovnika, a povremeno i pod Mlecima.

Neum je dobio naziv po dva kilometra udaljenom selu u unutrašnjosti, a 533. godine spominje se naziv Neumene. Područje Neuma bilo je napučeno još u pretpovijesno doba o čemu svjedoče kamene gomile u Papratnici i Hutovu. Radoslav Dodig u "Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu" piše kako su grčki trgovci i kolonizatori zasigurno ostvarili kontakte s lokalnim ilirskim stanovništvom, Ardijejcima, Daorsima i Plejerima, s obzirom na to da je u blizini ušće rijeke Neretve s Naronom kao glavnim trgovištem u antici. Iz rimskog doba jedno manje naselje bilo je u Radežu i Vranjevu Selu. Najgušće naseljeni krajevi bili su uz vicinalnu rimsku cestu koja je s jadranske strane obale vodila preko Vranjeva Sela, Moševića, Graca, Broćanca i Papratnice prema Hutovu. Dodig naglašava kako se u Vranjevu Selu nalazi skupina od 145 stećaka, jedan s grbovima i natpisom kneza Nikolića. Iz osmanskog razdoblja na obali se nalazi jedan top! U srednjem vijeku neumsko područje dijelilo je sudbinu Humske zemlje (Hercegovine), a kasnije se našao u okviru Dubrovačke Republike. Preko Neuma i Slivna vodio je trgovački put od Stona do Narone pa je bio od posebnog zanimanja za Dubrovačku Republiku. Zbog toga je dubrovačka diplomacija činila velike napore kako bi nadzirala obalu od Neretve do Stona.

Političke igre oko Neuma traju više od tri stoljeća. Požarevačkim mirom 1718. godine područje Neuma pripadalo je Osmanskom carstvu kao tampon zona između Mlečana i Dubrovačke Republike. Dubrovačka Republika je nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine zahtijevala da njezin teritorij bude odvojen od teritorija Mletačke Republike na sjeveru i jugu te poslije pregovora Turci izlaze na more na objema kopneno-morskim granicama Dubrovačke Republike - na sjevernom dijelu između Kleka i Neuma, a na južnom dijelu u Sutorini, odnosno preko Bokokotorskog zaljeva, južno od Herceg Novog.

Ta dva komadića otomanske zemlje ostaju pod turskom vlašću sve do austrougarske okupacije BiH. Poslije 1878. godine sve to postaje austrougarsko područje, ali sjeverni "komadić" ne pripaja se Dalmaciji za razliku od Boke, Dubrovnika i ozemlja sjeverno od Kleka i Neuma. U Bečkom ratu (1683. - 1699.) Mlečani su prodrli preko Zažablja, u kojem se nalazi Hutovo, Popovo i Trebinja, sve do Novog i opkolili Dubrovačku Republiku. Karlovački mir 1699. poništava skoro sve mletačke uspjehe, pa i Hutovo ostaje pod Osmanlijama. Novi rat pokreću Turci protiv Mlečana 1715. godine, ali i ovog puta Mlečani su uspješniji pa prodiru sve do Boke kotorske. U Wikipediji se spominje kako mletačka pohvala 16. travnja 1717. brigadiru mletačke vojske Vuli Nonkoviću bilježi mletačko osvajanje kule u Hutovu, kao i proširenju mletačke vlasti preko Zažablja, Popova, Ljubinja, Trebinja i Stoca. Požarevački mir 1718. godine opet vraća stanje na staro jer su se Dubrovčani htjeli okružiti saveznicima Osmanlijama i izbjeći izravnu suhozemnu granicu s Mlečanima.

Nakon Požarevačkog mira 1718. godine mletački uspjesi su poništeni, zahvaljujući poslovično uspješnoj dubrovačkoj diplomaciji i tako je Neum opet pod Osmanlijama koji u njemu drže manje posade, kao i u obližnjem Hutovu i Hutovskom gradu. Gašenjem hutovske kapetanije 1832. godine, Neum potpada pod stolačku kapetaniju. Napoleonskim osvajanjima nestale su i Mletačka i Dubrovačka Republika, a njihovi krajevi na istoku Jadrana ulaze pod francusku vlast, Klek je postao nevažan pa tako Turci uopće nisu reagirali kada su Francuzi tu gradili cestu. Već 1830. godine mijenjaju se okolnosti.

U tom vremenu sukobljavaju se međusobno vojske braće Rizvanbegović, a europske velesile žele područje Neuma i Kleka radi korištenja za sukobe Austrije s Turskom. Engleska i Francuska htjele su iskoristiti enklave Klek i Sutorinu radi utvrđivanja svoje luke u tim mjestima te radi trgovanja s Osmanskim Carstvom, ali se Habsburška Monarhija tome se snažno opirala. Otomansko carstvo nije dopustilo da se popravi Francuska cesta preko neumskoga područja iako se nalazila na turskom teritoriju.

Zbivanja oko Neuma na svoj način govore i o povijesnim okolnostima i (ne)prilikama u širem okruženju. Puno toga vezanoga za Neum pokazuje koliko je povijest učiteljica i mučiteljica života. Carska Rusija pripremala se za rat protiv Osmanlijama, ali i Austro-Ugarska ima svoje planove pa gradi cestu uz hercegovačku granicu. Položaj Hrvata katolika pod turskom vlašću pogoršao se i 19. lipnja 1875. godine kada su se Hrvati donje Hercegovine digli na ustanak.

Umiješala se i Europa. Na pritisak europskih država, Austro-Ugarska je dopustila iskrcavanje turskih trupa u Kleku pa je ovo područje postalo jedno od većih žarišta sukoba. Početkom kolovoza Turci iskrcavaju oko tisuću dobro opremljenih vojnika, a pošle su im ususret turske snage iz unutrašnjosti, koje su na putu u pravcu Neuma spalile čitavo područje od Hrasna do Neuma. Hrvatski katolički ustanici uspjeli su omesti dovoz novih svježih osmanskih snaga pa Wikipedija spominje bitke u Vranjevu Selu, Papratnici i na Kolojanju. Jedan od ustaničkih vođa don Ivan Musić izborio je za donju Hercegovinu neobičnu diplomatsku pobjedu. U Beču se izborio za poseban status donje Hercegovine, postala je slobodni teritorij pod imenom Vojvodina Donja Hercegovina. Slobodni ustanički teritorij dočekao je austrougarsko zaposjedanje Bosne i Hercegovine nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Na Berlinskom kongresu Neum je pripao okrugu Mostar. Neum postaje posebno zanimljiv osamostaljenjem Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine jer je RH dijelio na dva dijela.

Sporazum o razgraničenju između dr. Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića nije ratificiran, a više povjesničara i stručnjaka za morske granice u RH govore o krvotvorini vezanoj za vrh poluotoka Kleka te Velikog i Malog Školja u Malostonskom zaljevu 1974. godine. Kako bi se izbjegla dva granična prijelaza koja u vrijeme ljetne sezone blokiraju promet i spojila svoja dva kopnena dijela, ali i Europske unije, Republika Hrvatska odlučila se na gradnju Pelješkog mosta, financiranu sredstvima EU-a, čemu se političko Sarajevo pokušalo usprotiviti iako je visina mosta 12 metara veća od visine najvišega broda koji je ikada ušao u Jadransko more. Političko Sarajevo ima maksimalističke zahtjeve vezane za otvoreno more, a i dalje se govori o mogućoj gradnji luke u Neumu. Govorilo se čak i o tome kako bi neumska luka mogla luku u Rijeci baciti u drugi plan! A eminentni stručnjaci za ovo područje slažu se oko toga da su Malostonski i Neumski zaljev preplitki za brodove i da je u Neumu moguće podići marinu za brodice gaza do dva metra dubine.

Neum je dobio struju 1962. godine, a počinje se razvijati prolaskom Jadranske magistrale 1965. godine. Počinju se graditi razna odmarališta, a hotel Neum izgrađen je 1977. godine, godinu dana prije nego će Neum postati općina. Čim je Neum 1978. godine dobio status općine, počeo se snažnije i brže razvijati u gradić s turističkom perspektivom. Hotel Sunce izgrađen je 1983. godine, a te godine izgrađena je i zgrada osnovne škole, sve se više grade vikendice u vlasništvu tadašnjega višeg društvenog sloja. Poznat je i "Neumski slučaj" s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, kad su brojni komunistički dužnosnici u BiH zbog dolaska do povoljnih kredita i poželjnih lokacija za vikendice uz neumsko more bili politički degradirani. Postoji i teza da su bili kolateralna žrtva slučaja Agrokomerca i Fikreta Abdića.

Nakon što je Neum postao općina, podižu se i neka proizvodna poduzeća, a počinje se brže razvijati sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća, posebno u sektoru trgovine i turizma. Neum danas raspolaže s oko sedam tisuća ležaja u hotelima visoke kategorije te odmaralištima i privatnom smještaju. Blizina Dubrovnika, Mostara, Međugorja i Hutova blata idu u prilog razvoju neumskoga turizma. Pelješki most Neum oslobodit će prometne blokade, gradnjom ceste prema Stocu bit će bolje povezan s "ostatkom" Hercegovine i čitave BiH. Neum ima mogućnosti i za razvoj seoskoga turizma, ali i onoga kulturnog, o čemu svjedoče dva festivala - "NAFF" i "Etnofest Neum".

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, Neum je imao 4653 stanovnika, od čega 98 posto Hrvata. Kako stvari stoje, rast će u Neumu i broju stanovnika i broj turista. Nadamo se da neće rasti političke tenzije vezane za Neum, taj komad plavog Jadrana.

vecernji.ba

Tagovi: Neum
30.12.2018 u 23:45