Pola stoljeća od kad je napisana najljepša poema o gradu Mostaru

... mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u mene bere kajsije još nedozrele...".

Ove stihove napisao je još kao dvadesetogodišnjak davne 1965. godine u Novom Sadu, a objavljena je u zagrebačkoj reviji za kulturu.

Mostarski pjesnik Pero Zubac i danas će kazati da još uvijek sanja "mostarske kiše".

- Prije točno pola stoljeća, tu pjesmu sam jedne noći izravno kucao u pisaći stroj i iz njega odmah poslao u Zagreb, uredniku Zvonimiru Golobu u Reviji za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, prisjetio se Zubac u beogradskoj Politici.

19 milijuna primjeraka

- Ubrzo je objavljena u rubrici 'Nova imena'. Tu su predstavljali mlade autore, ali i afirmirane, a bio sam potpisan kao Perica Zubac. Međutim, to mi nije smetalo, važno je da je pjesma tiskana. Inače, nisam imao presliku pjesme i da je kojim slučajem pošta pogriješila, nikada je ne bih mogao ponovno napisati. U njoj su sjećanja na moje četiri mladalačke ljubavi: Ljiljanu Canić, Mirjanu Živić, Veru Štajner i moju pokojnu suprugu Draganu Vajdić, profesoricu književnosti. Ona je posljednja ušla u tu poemu. Od svake sam po nešto ukrao, neko sjećanje ili razgovor, imao sam slike, čak za prvu strofu, zvuk. Lako je napisati dobru pjesmu, ako imaš o komu, ističe Pero Zubac koji je zbog Mostarskih kiša još uvijek jedan od najpopularnijih pjesnika u regiji, prenosi Vecernji.ba.

Vjerovali ili ne "Mostarske kiše" su u prijevodu na ruski jezik, u jednom tamošnjem književnom časopisu, objavljene u tiražu od čak 19,7 milijuna primjeraka. Doduše, to nije bio tiraž knjige nego najpopularnijeg obiteljskog časopisa u Sovjetskom Savezu "Rabotnice" (sada "Djevičnik") koji je na dvije stranice s tekstom o Zupcu i u prijevodu Irine Čivilihine objavio tu poemu.

Preživio i u Hrvatskoj

Pero Zubac je jedan od rijetkih srpskih pisaca koji nije izbačen iz hrvatske književnosti. Čak je zagrebačka Mladost objavila izbor njegove poezije u šest knjiga, i to u ciklusu u kojem su bili Lorca, Neruda, Kaštelan, Majakovski i Desanka Maksimović. Prisutan je i u nekim lektirama, u nekim školama u kojima je mađarski materinski jezik i, u četvrtom gimnazije kao dopunska literatura u Crnoj Gori. Od pjesnika koji su utjecali na njegovo stvaralaštvo Zubac uvijek rado ističe Antuna Branka Šimića, Juru Kaštelana, Danijela Dragojevića, Josipa Bepa Pupačića, Branka Miljkovića, Miroslava Antića i dr.

Iako je poema "Mostarske kiše" u drugi plan gurnula sve što je poslije napisao, to mu u ovim godinama ne smeta jer "ne možemo mi odlučivati što je od onoga što smo napisali našlo svoje čitatelje".

Pero Zubac rođen je u Nevesinju, 30. svibnja 1945. godine. Školovao se u Mostaru, Širokom Brijegu i Novom Sadu gdje i danas živi.