Pismo iz Mostara: 'Htjedoh i ja nešto anonimno i tiho reći'

Sada su vijesti počele objavljivati takve priloge o mom gradu. Unatoč svemu, ponosim se što sam iz Mostara. Volim ovaj grad, jedino se tu osjećam kao kod kuće. Kad gledam ovakvu situaciju u Mostaru i ostalim dijelovima BiH, srce me boli.

Priča se počela vrtiti oko huliganstva i vandalizma, bacajući u pozadinu ono što je stvarno bitno - NAROD JE GLADAN! Dobro, nisu svi. Neki se pored tog naroda vozaju u najskupljim autima i jedu u najskupljim restoranima. Njihova djeca se smiješe na slikama iz svih glavnih separea noćnih klubova sa cehom na stolu iznosa prosječne plaće očeva i majki nas „običnih smrtnika". Ta djeca su odgojena od takvih roditelja da ne znaju što je oskudica. Ne znaju kako je to raditi dok ti nadređeni visi nad glavom, a svaki mjesec hodočastiš k'o osuđenik na bankomat po plaću i sretan si ako i minus nije predubok.

Ne znaju kako je to poslat djecu u školu i sam sebe ubjeđivat „ma hajde, skrpat ćemo mi to". Ne znaju kako je to jedva skrpat pare od tri plaće da bi se uplatio semestar. Ne znaju kako boli imati tu pišanu diplomu i gledati djecu guzonja kako se zapošljavaju na njihova mjesta. Nisu oni crnčili na sto omanjih poslova da bi taj isti fakultet plaćali, a usporedno gulili guzicu kad dođu s posla krepani, u hladnoj sobi učeći i borili se za svaku ocjenu, jer, ne potiču iz mostarske elitne familije i nisu došli s „bijesnim" autom, i jer nisu navikli da im mamica i tatica sve serviraju.

Njihovi mamice i tatice ne znaju kako je to sjedit na poslu gdje te svi tlače i razmišljati hoće li se konačno ovaj mjesec moći kupiti topla jakna jer dijete pješači kilometrima u školu. A znate i sami, ima i gorih priča. Dok nam se političari skijaju, dobar dio sugrađana svoj obrok traži u kontenjerima. Ljudi su GLADNI!! Čovjek kad je gladan 3 sata, živčan je. A kakav je čovjek kad je gladan godinama?! Može li se tom čovjeku nastaviti mirno lagati iz fotelja, u uglancanim odijelima, obećajući da će bit akobogda? Političari, samo me zanima imate li neki način da izbijete glad iz čovjeka i riješite problem, jer vidim da ste izbili sasvim uspješno problem STIDA I SRAMA kod sebe! Sjedite u prvim redovima crkva i prvim safovima džamija, dok vam sugrađani žive u paklu. Ma boli vas bogata guzica za narod. Ali narod, narod se probudio! Ničija nije do zore sjala, pa da vidimo DOKLE ĆE VAŠA!?

Hoću i ja svašta nešto! Hoću da svi moji sugrađani imaju topal obrok svaki dan. Hoću da počnete cijeniti mlade ljude koji se trude u ovom gradu, koji na fakultetima donose dobre ocjene, koji dižu kulturni život Mostara. Hoću da počnete usmjeravati omladinu, jer dragi moji prestanite se zavaravati i svaljivati problem na huligane.

Mladi ljudi u ovom gradu cijeli život gledaju kako im roditelji pošteno rade i za to jedino dobiju listu kroničnih bolesti. S druge strane gledaju one koji imaju 5 razreda osnovne, sjede u udobnim foteljama, ne prežu ni pred kim i ni pred čim da bi ih zadržali, imaju svoje vozne parkove, jedina briga je biranje destinacije za odmor i sve su to dobili jer su namazani u sto boja i nasilni na ovaj, ili onaj način. Niste im ponudili nagrade za uspjehe. O stipendiji se priča kao o jednorogu. Zatvorili ste im sva moguća radna mjesta. Osudili ste ih da krpaju i preživljavaju s roditeljima iz mjeseca u mjesec. To nasilje koje spominjete, sami ste stvorili. Prostrli ste - LEZITE!

O podjelama u svom gradu neću ni pričati. U gladi i siromaštvu, svi smo isti. Svi samo tražimo SVOJA OSNOVNA LJUDSKA PRAVA, a ako nas nećete tretirati kao LJUDE, onda se ne iznenađujte na ŽIVOTINJSKE POSTUPKE!

Lijep pozdrav svim ljudima dobre volje!"

Priča prenesena sa Facebooka