Osunčani Dubrovački ciklus Tihomira Lončara bezobrazno je dobra izložba

tihomir lončar
...je najavila bogat jesenski dio godine. - Naš je izložbeni prostor uistinu osunčan ovim djelima, ozračen optimizmom. Sve pršti od jarkih boja, pa i onih kojih gotovo i nema u prirodi, ali ih majstor vješto uklapa u ove pejzaže s mora. Lončarev Dubrovački ciklus istinskom je likovnom poslasticom i dopuštam sebi doživjeti ga drugim djelom jedne tako slične, a opet tako različne priče, misleći na izložbu Lukše Peke s početka ove godine i na njegovu spaljenu zemlju, nasuprot koje stoji ovaj Lončarev krajolik pun života - kazao je rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, podsjetivši kako je Dubrovački ciklus bio dijelom ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, a Mostaru i Dubrovniku darovan je u opsežnomu suorganizacijskom pothvatu Galerije Aluminij odnosno Aluminija d.d. Mostar, Dubrovačkih ljetnih igara, Filozofskoga i Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

U ime te dvije visokoškolske ustanove koje su novčano podržale zahtjevne tehničke dijelove organizacije, uključujući i tiskanje raskošnoga kataloga, nazočnima se obratio dekan FF-a dr. sc. Zoran Tomić, zahvalivši autoru na volji i na želji za suradnjom, ali i poručivši kako svoj dojam ne želi iskazati akademskim rječnikom, nego porukom koju je uputio kustosu mostarske izložbe, povjesničaru umjetnosti Marinu Ivanoviću, kada je zakoračio u galerijski prostor s postavljenim Lončarevim djelima: Ovo je bezobrazno dobro.

Postav, kojega potpisuje povjesničarka umjetnosti Barbara Martinović, broji 25 raskošnih ulja na platnu, a dostupnim za besplatno razgledanje u Galeriji Aluminij ostaje sve do 30. ovog mjeseca. Kustos Ivanović, koji je i autorom prigodnoga kataloškog osvrta, ističe kako je Lončar, u desetljećima slikarskoga stvaranja, napravio jedan od najvećih solarnih opusa u hrvatskoj umjetnosti, te kako je na njegovim slikama samo jedno godišnje doba - ljeto, u kojemu Sunce dominira Zemljom.

- Lončar je jedan od slikara u čijim sam izgovorenim promišljanjima o likovnosti vidio onu teško opisivu uronjenost umjetnika u svoje djelo, u čijim se riječima očituje sukob s vlastitim dosadanjim radom i praiskonska želja da u svakomu danu napravi još jedan korak naprijed. Takove misli prati postupak slikanja i preslikavanja, promatranja i savjetovanja, doslikavanja i ponovnoga vraćanja slici, s vremenskim odmakom. Njegovom je slikarstvu arkadijskoga nagnuća osjećajnost konačnom kategorijom. (...) On ne slika samo obasjani krajolik, već uranja svijet u svjetlo koje stvara tajna suglasja među objektima, kolorističkim registrima i vidljivim potezima - piše, između ostaloga, Marin Ivanović, zaključujući kako su Lončarove slike himne ubavome, udaljenome i razmjernome, eolskim eufonijama i djelićima podudarnosti.

Slušajući sudionike programa i pozorno prateći reakcije publike, Lončar nije krio emocije. Samozatajan, kakov jest, nije dugo govorio, gotovo stidljivo zahvalio se nazočnima.

- Pozivam Vas na intimnu komunikaciju. Priđite mi, običan sam čovjek. Želim čuti Vaše dojmove, napose ako se netko pronašao u ovomu što radim, ako su Vas dirnula moja djela - riječi su ovoga kontinentalca koji se na Jadranskoj obali, pod nebom drevnoga Dubrovnika, osjeća kao doma.

Uz brojne uglednike iz kulturnoga, političkog, gospodarskog i inog života, među posjetiteljima svečanosti otvorenja neočekivano se pojavio i rektor Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Damir Boras, kojega je Juka pozvao za mikrofon. Rektor se, i sam je tako kazao, osjećao iznimno dobrodošlim, te je uputio niz poruka o budućim oblicima akademske potpore razvijanju umjetničke suradnje i razmjenama vrhunskih izložbi između Hrvatske i BiH.

Inače, Tihomir je Lončar rođen je u Vinagori, 1953. godine. Nakon završenoga školovanja na Slikarskomu odjelu zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti, diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Vasilija Josipa Jordana. Tijekom nekoliko desetljeća intenzivnoga rada, priredio je više od trideset samostalnih izložbi, a njegovo je stvaralaštvo obrađeno i u dvjema tematskim monografijama, iz 1995. i iz 2008. godine. Objavio je nekoliko grafičkih mapa i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Živi i stvara u Zagrebu.