HDZ 1990: Ne nasjedati na antifašizam države i stranke za čovjeka

07.11.2013

Kojekakve samoprozvane antifašističke organizacije, inače, na platnom spisku države za čovjeka, ovih dana zagađuju mostarski medijski prostor provokacijama s kojima vrijeđaju vjerske osjećaje katolika

Oni tvrde da je kardinal Stepinac ratni zločinac koji je „pokrštavao pravoslavnike, po nalogu Vatikana i nije nikada ništa učinio da to zaustavi".

Kao i njihovi nalogodavci i poslodavci, ove takozvane nevladine udruge dopuštaju sebi luksuz ne samo interpretiranja povijesti, nego i pisanja iste, budući da ove gluposti i insinuacije na račun Blaženika katoličke Crkve nisu potkrijepili bilo kakvim relevantnim povijesnim izvorima. S toga vrijedi poučiti malo i njih, ali i njihove stranačke šefove.

Grijeh kardinala Stepinca nije bio taj što je „šurovao" sa ustaškim režimom i sudjelovao u zločinima ustaškog režima, nego je jedini grijeh kardinala Stepinca bio taj što 1945. godine nije pristao na stvaranje hrvatske katoličke crkve, odvojene od Rima, kako u knjizi „Povijest Hrvatske" navodi Ivo Goldstein, koji na stranici 424. iste knjige nastavlja govoreći kako „je greška kardinala Stepinca mogla biti jedino moralna i politička, te nikako nije smio biti kazneno gonjen".

Dana 02.lipnja 1945. kardinal Stepinac se susreo sa Josipom Brozom Titom, na poziv Tita. Tom prigodom Tito je „kritizirao Vatikan zbog njegove naklonjenosti Italiji, smatrajući da Katolička crkva u Hrvatskoj treba biti više nacionalna, tj. »da Katolička crkva u Hrvatskoj sada, kad imamo sve uslove tu, ima više samostalnosti« kako je tada rekao Tito. On je podsjetio nadbiskupa kako je nadbiskupov brat poginuo zbog partizanske djelatnosti, te kako je i njegova majka pomagala redovito partizanima hranom, zbog čega je imala problema sa ustašama. Ovo je u pisao Britanac S. Alexander, u svojoj knjizi „Church and State od Yugoslavia", na stranici 67., bilješka 51, izdavač Cambridge University press. Isti autor nastavlja govoreći da se dana 04. lipnja Stepinac sastao sa Vladimirom Bakarićem odbivši „ponudu" Josipa Broza, tvrdeći da jedino „Sveta Stolica može donositi odluke za katoličku Crkvu", čime je sebi potpisao zatvorsku kaznu.

Sam Josip Broz, u razgovoru za New York Times, sa novinarom C. L. Sulzbererom, dana 06. studenog 1950. godine izravno priznaje da nadbiskup Stepinac nije kriv za svoju kaznu, nego je žrtva politike, govoreći kako, „bi se pravoslavno stanovništvo pokazalo nezadovoljnim kad bi Stepinac bio pušten na slobodu", dodavši uz ovo kako je i „ranije bilo slučajeva u svijetu da su nedužni, u interesu države, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijani".

Sam nadbiskupov tužitelj Jakov Blažević će kasnije u razgovoru za Polet priznati da je „proces protiv Stepinca nametnut. Da je Stepinac bio malo elastičniji, nije trebalo biti procesa". O kakvoj se elastičnosti radi, govori jugoslavenski diplomata Vladimir Popović u svom pismu Ivanu Meštroviću: „Da je pustio samo u jednoj stvari, on bi bio sutradan oslobođen. I nas bi poštedio mnogih neugodnosti. Da je samo proglasio hrvatsku Crkvu,odcijepljenu od Rima, mi bismo ga do oblaka uzdigli".

Ovo je samo dio od povijesnih izvora koji govore da kardinal i blaženik Alojzije Stepinac nije nikakav zločinac, nego žrtva drugog zločinca Josipa Broza Tita i žrtva jednog totalitarnog režima kakav je bio onaj komunistički iz bivše Jugoslavije, za kojim mnogi danas suze rone. Stavljanje etikete ustaškog zločinca kardinalu Stepincu je krajnje zlonamjerno i vrijeđa vjerske osjećaje svih katolika.

Uz ovo, kad se radi o imenima ulica u gradu Mostaru, podsjećamo takozvane nevladine udruge države za čovjeka da je hrvatski klub vijećnika u GV, saziv 2004. godine, samoinicijativno pokrenuo inicijativu promjene imena spornih ulica, ali ruke za to nisu digli vijećnici SDP-a, SDA i SZBiH. Zašto? Vjerojatno ni oni sami ne znaju. Koliko nevladinom sektoru države za čovjeka smeta ustaška ikonografija i ideologija najbolje govori činjenica da su isti nalogodavci i poslodavci ovih samoprozvanih antifašističkih udruga jedva dočekali ući u koaliciju sa onima koji i dandanas slave i veličaju tu ideologiju.

Uopće se ne smije i ne treba reagirati na ovakve provokacije. Treba shvatiti da se bliži izborna godina, legitimno je da u nedostatku bilo kakvog političkog programa i ideja stranka za čovjeka gradi svoj politički kredibilitet još uvijek na borbi između ustaša i partizana. Istinu treba iznijeti na vidjelo radi javnosti, a nekima je uzalud išta govoriti. Takve treba pustiti da rade što ih je volja.

Gradski odbor Mostar HDZ1990

Mr.sc. Slaven Raguž

 


loading...